Opet su traktori na ulicama. Danas je stotinjak seljaka blokiralo čakovečke mlinove. Otkup pšenice srž je problema i podignutih tenzija. Stari problem, nova sezona otkupa. A stručnjaci tvrde: razloga za bunt seljaka nema niti se smiju ponašati kao u nekadašnjem sistemu i tražiti da država otkupi njihove proizvode po cijenama većim negoli su na tržištu.

– Niti mogu tražiti da se država brine o njihovim zaradama prosvjedima odreðujući cijene – smatra Stipan Bilić, stručnjak prehrambene industrije. Hrvatska je preuzela model Europske unije i njezina je zadaća zaštititi otkup, ako cijena po toni bude manja od 101 eura. Prije toga država uopće nema razloga niti zakonskih ovlasti pregovarati o cijeni otkupa pšenice, ali seljaci upravo to traže i vrše pritisak da se njihova roba plati više nego što ona doista vrijedi na tržištu.

– Usto, valja imati na umu da se država, kada je riječ o seljacima i proizvoðačima pšenice, već ponaša kao Djed Mraz koji dijeli poticaje poput dječjih darova – naglašava Stipan Bilić iz HUP-a. – Takva praksa i ponašanje seljaka dovodi do toga da su finalni proizvodi od brašna skuplji te da trpi i domaća prehrambena industrija koja nema zaštitu od uvoza jeftinije robe, i zapravo se tada sve vrti u krug. I seljaci traže jeftiniji kruh, ali kako ako istovremeno traže veću cijenu otkupa pšenice? – pita se Bilić.

Tajnovit, medijima gotovo nedostupan Enver Moralić, jedan od najbogatijih Hrvata i meðu najbogatijim poslovnim ljudima u Europi, u poslovne vode u Hrvatskoj ušao je vrlo tiho i neprimjetno prije petnćstak godina kupujući propalu poljoprivrednu zadrugu Božjakovinu. On je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, čije kupnje poljoprivrednih tvrtki, uglavnom propalih i na rubu bankrota, nisu bile vezane uz poznanstva s političkim moćnicima. Išlo je to doduše teško, pogotovo kad je htio kupiti kutjevački kombinat, koji je bio "osiguran" za nekog drugog kupca.

Ali, pritisci radnika koji su čak blokirali i prometnice te skorašnji izbori smilovali su prije pet godina politička srca tadašnje Račanove vlade, koja mu je ipak dopustila da se natječe za kupovinu hrvatskoga vinskog bisera. Poljoprivreda, kaže Moralić, za njega nije tek biznis nego prije svega ljubav koju u sebi nosi od djetinjstva. Bio je to razlog zbog čega ju je i studirao.

U Hrvatskoj danas ima manje zadruga, prije svega onih poljoprivrednih, nego prije sto godina. No, braniteljskih zadruga je samo u posljednjih šest godina osnovano 348, a u njima radi gotovo 4000 hrvatskih branitelja te još 2500 kooperanata. Zvonko Sesar, iz braniteljske zadruge »Eko pleter«, kaže da su hrvatski ratni veterani snažno podržali Vladin program poticanja osnivanje braniteljskih zadruga. Dodaje da hrvatska zemlja stoji zapuštena i napuštena, a kroz tržišnu nišu ekološkog bilja, jer domaće poljoprivredno zemljište nije zagaðeno, udruženi zadrugari-branitelji i njihovi kooperanti žele obnoviti zapušteno zemljište.

Tri braniteljske zadruge, kaže Sesar, kupile su kod Požege 28,6 hektara poljoprivrednog zemljišta, a samo ove godine 11 hektara. »Obavili smo prvo oranje, a uz stručnu pomoć Agronomskog fakulteta iz Zagreba, tamo ćemo uzgajati tri vrste šljive, od konzumnih, šljiva za džemove do rakije šljivovice«, kaže Sesar. Osim sa šljivama, udruženi branitelji bi se htjeli baviti uzgojem američkih borovnica i brusnica, ali i drugog voća i povrća kao što su kupine i maline. Uz to, braniteljske zadruge planiraju i podizanje kukuruza, eteričnih ulja, matičnjaka i drugog ekološkog bilja.

„Svake godine problemi sa pšenicom. Pa što je onda opet siju iduće godine.“ Glas naroda, Jutarnji list.

Željka Mavrović sam upoznao na studijskom putovanju u Francuskoj u srpnju ove godine. Znao sam o njemu dosta toga i od prije, iz nekih priča. Sedmodnevni boravak u Parizu nam je omogućio i upoznavanje face to face.

Mavrović je „kompresirana boca adrenalina“. Potrebno je puno volje držati taj adrenalin u boci, ali zbog toga mi se i sviða. Nije važno što si po roðenju, već što si po izboru. Mavrović je izabrao biti pozitivac, humanista. Neporočan lik kakvog je teško naći na svjetskoj, a kamoli na hrvatskoj sceni. Boksači obično završe u krim- miljeu, a Mavrović je završio kao vegetarijanac i proizvoðač ekološke hrane. Ono što me iznenadilo u razgovoru s njim je i velika širina pogleda i liberalizam te kozmopolitski duh.
Prošlog tjedna sam imao prilike biti i gost na njegovom imanju u Sloboštini – „EKO Mavrović“. Impresivan kompleks zemlje i ideja. Projekt vrijedan divljenja u svijetu, ne samo u Hrvatskoj. Uglavnom, Mavrović je tip koji ima sve. Vrhunsku sportsku karijeru iza sebe, dobru poslovno ispred sebe, dobar image i otvorena mnoga vrata.


Onda je postao predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza. Onako, da proba nešto napraviti za poljoprivredu. Da svoju priču preslika i na druge dijelove Hrvatske. I sad je glavno pitanje koje se postavlja: Kakve on ima koristi od toga?

To sve muči. Kakve Mavrović ima koristi od svega toga? U zemlji gdje su svi bogataši primjeri za povijesnu „akumulaciju kapitala“ javnost muči interes čovjeka koji je svoj novac zaradio boksanjem. Istina, i taj novac je krvav, ali bez niskih udaraca. Meðutim, u igri u koju je sad ušao, Mavrovića očekuju samo niski udarci.

S jedne strane politika, a s druge strane seljački mešetari poput Lasla. Taj tip je legenda. Prije dva mjeseca, kad se u Banskim dvorima dogovarao s predstavnicima Vlade oko cijene pšenice – za sve mu je bio kriv Pankretić. Sada, kada se Vlada malo promijenila, za sve mu je kriv Željko Mavrović. Pa je zbog toga i organizirao skup u Ðakovu na kom su Mavrovića prozivali zbog toga što Žitozajednica neće otkupiti pšenicu.

S druge strane, Željko Mavrović je s Todorićem dogovorio otkupnu cijenu od 95 lipa/kg. To je cijena 15 lipa veća od one na svjetskom tržištu. I tu je najviše pogriješio, jer na ručak s Todorićem nije pozvao Antuna Lasla. Dugogodišnjeg trgovca i špekulanta koji bi za malo medijske pažnje prodao i vlastitu pšenicu po 50 lipa.

Na sastancima u ministarstvu koja sliče policijskom ispitivanju. Otprilike se izreda po 20 tipova sa gotovo identičnim monolozima od desetak minuta. Likovi koji su digli kredite za farme i napravili jacuzije u svojim kućama. Tipusi koji imaju bolje aute od bivših svjetskih boksačkih šampiona. Jedna, onako, jako uglaðena ekipa. A uz sve to iskompleksirana novim momentom dolaska Mavrovića na čelnu poziciju u Seljački savez.

U takvom okruženje je Mavroviću počeo pucati film. Ljude je počeo nazivati kukavicama, jadnicima i konjima. I to nije lijepo za čuti, koliko god bilo istinito. Kod nas se sve radi u rukavicama. Svi su uvaženi, cijenjeni i ugledni. Ne daj Bože uvrijediti nekog lopova ili kriminalca. čak su i ovi u HEP i HŽ-u nevini dok se ne dokaže suprotno.

I sad će svi zgražati na tome što je nekom na sastanku izletjelo da nekom konju kaže da je konj. Eh, da smo barem prije imali takve koje će reći konjima da su konji, a kukavicama da su kukavice. Osobno držim fige da Mavrović počne upotrebljavati i šake. To bi ipak bilo najučinkovitije.

Ipak, moram mu spomenuti i onu narodnu: Tko igra za raju, a zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku.

ZAGREB – Ne bude li ostatak njegovog članstva spreman izboriti se za korektnu otkupnu cijenu pšenice, Željko Mavrović, prvi čovjek Hrvatskog seljačkog saveza, krovne seljačke organizacije pod okriljem HSS-a, otići će s te funkcije – najavio je sam prošloga tjedna.

Bude li tako, Mavrović će se upisati u anale saveza kao njegov treći po redu predsjednik i čovjek koji je na toj funkciji izdržao tek nekoliko mjeseci. Ne bude li tako, »šaka sa Srednjaka« javnost će iznenaditi još jednom.

Cijene voća i povrća ove su godine znatno niže nego lani, prema nekim procjenama i do 40 posto, no unatoč tome se trgovci na zagrebačkoj zelenoj tržnici žale na promet.

- Nitko više ništa ne kupuje. Narod ‘pegla’ kartice u trgovačkim centrima jer nema gotovine - rekao je Rafćl Zlomislić, dugogodišnji trgovac voćem i povrćem na zagrebačkoj zelenoj tržnici.

Dodao je da je ove godine domaća proizvodnja vrlo dobra. Sve je više voća i povrća iz domaćeg uzgoja, no istodobno su stigle, primjerice, lubenice iz doline Neretve i Slavonije, ali i iz uvoza zbog čega su cijene jako niske jer je ponuda golema.

Velike mljekare su posegnule za uvozom, dok se domaćem mlijeku ruši cijena te ministarstvo mora doplaćivati za tržinu cijenu. Litra mlijeka proizvedena u Hrvatskoj 30 posto više je opterećena raznim davanjima od one proizvedene u Europskoj Uniji, upozorili su seljaci tražeći intervenciju na tržištu tijekom današnjeg sastanka s ministrom poljoprivrede Petrom čobankovićem u Zagrebu.

Neke naše mljekare su prestale otkupljivati mlijeko domaćih proizvoðača, te postali njegovi uvoznici. Mlijeko se pakira vani, ne deklarira se njegovo porijeklo, je li napravljeno iz praha ili uvezeno iz BiH, ali na proizvodu zato piše da je s domaćih farmi,
prozvao je stanje na domaćem tržištu Stjepan Bistrović, predsjednik Saveza udruga proizvoðača mlijeka.

Dok žetva pšenice broji svoje zadnje dane, a slavonski seljaci muku muče zbog njezine otkupne cijene, ovih je dana na slavonskoj zemlji krenula - »ljubičasta žetva«, jedna od najneuobičajenijih za to podneblje, jer je riječ o berbi cvijeta lavande.

Uzgajivači lavande ne razbijaju glavu plasmanom i otkupnom cijenom. Plasman je osiguran, a prodajna cijena i više nego zadovoljavajuća. Zato ih je i u Slavoniji sve više. Pioniri uzgoja lavande u Slavoniji, Vera i Željko Trampus, bračni par iz Belišća, na svojoj su zemlji zasadili lavandu 2005. godine. Prvih 3700 grmova posadili su na jutru zemlje. Namjeravali su tako dodatnom zaradom pojačati kućni budžet. No, lavanda se pokazala dobrim izvorom prihoda, pa su Trampusovi proširili svoj uzgoj pa danas na dva hektara imaju 17.000 grmova. Na početku su ih svi gledali u čudu, jer su usred Slavonije posadili mediteransku biljku. Trampusovi su, meðutim, ubrzo dokazali da Slavonija toj mediteranskoj biljci može ponuditi i pogodnu klimu i pogodno tlo.

"NEKI MISLE da mi to ne možemo, ali mi smo to itekako u stanju. Blokirat ćemo silose i granice da ni jedan poljoprivredni proizvod neće ući u našu zemlju", najavio je danas Mato Mlinarić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih seljaka u Garešnici gdje su se okupili predstavnici šest seljačkih udruga iz središnje Hrvatske, Slavonije i Baranje. Naime, oni traže hitan sastanak s predstavnicima Vlade koja se, uporno oglušuje na njihove vapaje.