Od »šake sa Srednjaka« do neshvaćenog voðe seljaka

ZAGREB – Ne bude li ostatak njegovog članstva spreman izboriti se za korektnu otkupnu cijenu pšenice, Željko Mavrović, prvi čovjek Hrvatskog seljačkog saveza, krovne seljačke organizacije pod okriljem HSS-a, otići će s te funkcije – najavio je sam prošloga tjedna.

Bude li tako, Mavrović će se upisati u anale saveza kao njegov treći po redu predsjednik i čovjek koji je na toj funkciji izdržao tek nekoliko mjeseci. Ne bude li tako, »šaka sa Srednjaka« javnost će iznenaditi još jednom.

Jer, prvo nas je iznenadio titulom europskog, a zatim i, zamalo, svjetskog prvaka u boksu, no najveće je iznenaðenje bilo kad je odlučio boksačke rukavice objesiti o klin, i, jednako tako uporno i predano, krenuti u ekološku poljoprivrednu proizvodnju, potkovan ulogom od milijun eura, dobrom reputacijom i imenom koje mu je otvaralo sva vrata.

Mavrović, brand sam za sebe, pretvorio se u vrijednog, tihog i samozatajnog poljoprivrednika, koji je znatiželjne novinare primao samo onoliko koliko je to bilo nužno, sve do trenutka kad nas je odlučio iznenaditi još jednom. Nakon što se Darko Grivičić, koji je na čelu Seljačkog saveza proveo šest godina, odlučio dobrovoljno povući, Mavrović je na izborima za novog seljačkog voðu u ožujku ove godine osvojio većinu glasova članova skupštine Saveza, porazivši svog protukandidata i današnjeg protivnika, Tomislava Pokrovca. Izbornim rezultatom i Mavrovićevim dolaskom na funkciju čelnika Seljačkog saveza bili su iznenaðeni svi, pitajući se, jednoglasno, što čovjeku njegova imena trebaju seljačka posla. Danas, nakon famozne »traktorijade« u Zagrebu, seljačkog nezadovoljstva i raskola zbog otkupne cijene pšenice, to pitanje postavljaju češće nego ikad, a i Mavrović se, vidno razočaran, vjerojatno pita isto.

Ugostivši novinare po izbornoj pobjedi u ožujku, u svom više nego skromnom uredu unutar trošne kućice u zagrebačkoj Ilici, Mavrović je odmah kazao kako, dok je predsjednik Seljačkog saveza, neće u prosvjede, to naprosto nije njegov »ðir«, već će seljake pokušati navesti da se educiraju i rade na sebi. »Seljacima želim pomoći svojim znanjem, iskustvom, edukacijom i informacijama«, kazao je tada Mavrović, razočaran stanjem u kojem se hrvatsko selo nalazi. Tada su, meðutim, prvo razočarenje Mavrovićem počeli osjećati i sami seljaci, kojima edukacija i rad na sebi samima sigurno nisu bili »ðir«. Nije im osobito »legla« niti Mavrovićeva priča prema kojoj svatko tko se odluči pobjeći s asfalta, na selu može uspjeti. Potrebno je samo, kazivao je, za stotinjak tisuća eura prodati mali stan u Zagrebu, za trostruko manje novaca kupiti kućicu i imanje, te se s ostatkom novaca strpiti dok ne krenu prvi poljoprivredni prinosi. Zato što se čini tako jednostavnim, a ipak nije, Mavrović je, pričaju njemu bliske osobe, već izgubio podršku polovice svog članstva.

»Izuzetno je dobar i pošten čovjek, no u Savezu se nije snašao, a više iza njega ne stoji niti Friščićev HSS. Misle da su ga 'potrošili'. Podružnicu u Vukovarsko-srijemskoj županiji ne može kontrolirati, a neprestano mu se i podmeće – da mu proizvodnja nije ekološka, da ne zna ništa o poljoprivredi, i slično. čovjek je zbilja davao, i daje, svoj maksimum, no, čini se, bez ikakvog efekta«, pričaju Mavrovićevi bliski suradnici i prijatelji. Pošteno je, kažu, zaradio svoj početni kapital, u privatizaciji i malverzacijama nikad nije sudjelovao, a to što mu je Ivica Todorić širom otvorio vrata treba zahvaliti svojoj sportskoj reputaciji. Koliko Mavrović zaraðuje na račun prodaje svojih žitarica »Agrokoru«, sam ne otkriva, no kaže kako njegov posao s »Agrokorom« čini 35 posto svega onoga što proda. Uzme li se u obzir da je sa svojih 400 hektara zemlje lani imao promet od 40 milijuna kuna, 35-postotoni dio toga bio bi oko 14 milijuna kuna godišnje, iznos koji mali seljak, kojeg Mavrović uporno poziva na smiraj, kontemplaciju i edukaciju, može samo sanjati. Istovremeno seljak se ne može pomiriti sa činjenicom da država za seljaka više neće brinuti, i da je cijena koju je Mavrović nedavno postigao s Todorićem, 95 lipa za svaki kilogram pšenice, vjerojatno trenutačni maksimum.

»Mavrović radi vrlo nezahvalan posao. Nakon što su me, izmeðu ostalog, seljaci lani optužili da nisam htio dogovoriti otkupnu cijenu veću od 1,50 kuna, ja sam ispekao janjca, pozvao ljude i rekao im da više ne želim, i neću, biti predsjednik Seljačkog saveza. Sada je i Mavroviću vjerojatno jasno s kim ima posla«, kaže Darko Grivičić, Mavrovićev prethodnik. Puno bi toga i on sada drugačije, no više se, zaključuje, ne želi miješati. Puno ne žele govoriti niti Mavrovićevi seljački protivnici, oni koji su nedavno, uvjereni kako je Željko dogovorio prenisku otkupnu cijenu, dobru samo za sebe, napustili sastanak kod čobankovića. Mavrović, kažu oni, nije stručnjak za poljoprovredu i nema znanja, a na mjestu čelnog čovjeka Saveza izdržat će samo ako je za to dobro plaćen. Izgubio je, kažu, puno autoriteta, ne zna koji mu je pravac, a seljake, koji u poljima rade i po pedeset godina, želi učiti oranju i kopanju.