Dok je Žito u vlasništvu Marka Pipunića prodalo šest svojih mesnica iz lanca maloprodaje osječkoj klaonici i mesnici Ravlić, istovremeno je na Beogradskoj burzi oglasilo ponudu za preuzimanje PP Ratkova u Vojvodini. Marko Pipunić Visina obavljene transakcije za dvije mesnice u Ðakovu, tri u Osijeku i jednoj u Slatini doseže vrijednost samo kupljenog inventara. U njima je bilo zaposleno ukupno 24 radnika koji su prešli novom vlasniku, a onima koji to nisu htjeli isplaćene su otpremnine. “Taj dio biznisa smo prepustili Ravliću jer nam je bilo važno da se on nastavi kvalitetno dalje razvijati. Premali smo za taj segment i nismo se odlučili u tome dalje širiti. Planiramo se posvetiti razvoju i širenju farmi krava, svinja i kokoši. U tom smislu planiramo još neke akvizicije na području Hrvatske”, rekao je za Poslovni dnevnik Marko Pipunić te dodao kako je u tijeku postupak “squezze outa”, odnosno istiskivanja manjinskih dioničara u PP Ratkovu.

Elementarne nepogode su i tijekom prvog polugodišta 2008. u više navrata gotovo u svim županijama opet (ne)očekivano ubrale danak na oranicama. U neslužbenim procjenama iznosi se podatak o desecima milijuna kuna evidentiranih šteta što ponovno aktivira raspravu da bi resorno ministarstvo, ali i županije, umjesto tradicionalnog posezanja za subvencioniranjem šteta moralo djelovati preventivno. Riječ je, naravno, o uvoðenju obveze osiguranja prinosa za sva poljoprivredna gospodarstva uključena u sustav državnih potpora. Taj model prakticira i EU te što se prije krene u taj phvat, lakše će se prebroditi prijelazno razdoblje.

Jedna trećina Baranje je Kopački rit, druga je Todorićeva, a ostalo su male oranice koje ga strašno nerviraju jer znače nekonkurentnost hrvatske poljoprivrede

Dok je do­lje, na ba­ranj­skoj ze­mlji, kao da ni ne na­la­zi ma­ne. Nje­go­vi su lju­di ta­da, sva­ki u svo­joj ­branši, je­dna­ki izu­mi­te­lji­ma Su­ma­me­da. Ja­bu­ke su mu po­put dje­vo­ja­ka. Hra­nu za kra­ve pre­bi­re po pr­sti­ma to­li­ko za­do­volj­no da se či­ni ka­ko bi je i sam kušao. Bi­ka bi lju­bio me­ðu ro­go­ve. Gle­dao bi sa­ti­ma, za­lju­blje­no, u ve­li­ke ko­ta­če sve­mir­skog stro­ja što pla­zi po nji­vi, je­dnoj iz nje­go­va ne­pre­gle­dnog car­stva, ko­je po­zna­je u sto­pu.

Kad se pak po­di­gne he­li­ko­pte­rom nad to svo­je ima­nje, ne že­li vi­dje­ti dvi­je stva­ri. Ne­vi­ðe­no ga ži­vi­ci­ra­ju ma­le ora­ni­ce. I, dru­go, ne mo­že po­dni­je­ti ru­pe po svo­jim usje­vi­ma.

Ma­le pri­va­tne par­ce­le za Ivi­cu To­do­ri­ća dru­go su ime za ne­kon­ku­ren­tnost hr­vat­ske po­ljo­pri­vre­dne pro­i­zvo­dnje. Ru­pe ko­je vi­di sa­mo iz zra­ka, ­znak su da tu­da još ni­je prošla naj­mo­der­ni­ja me­ha­ni­za­ci­ja: ­opet, da­kle, ne­kon­ku­ren­tnost. I je­dnom i dru­gom on je odlu­čio sta­ti na ­kraj.

{multithumb popup_type=none thumb_width=200}

Proizvodnja »Elektroprskalice« odvija se u Zagrebu, s kapacitetom proizvodnje od oko 1000 komada mjesečno

Inovator Društva inovatora Varaždinske županije Damir Sever prije osam godina osmislio je »Elektroprskalicu« i inovaciju prijavio za postupak meðunarodne patentne zaštite.
Nakon što se pokrenula patentna zaštita, potporama je izraðen funkcionalni model, a na domaćim izložbama inovacija, 2000. godine u Varaždinu, osvojeno je zlato, 2001. u Karlovcu srebro, 2001. u Rijeci plaketa, te je na meðunarodnim izložbama 2003. u Ženevi osvojena bronca, a u Zagrebu lani zlato.

U tom razdoblju, ističe autor inovacije Sever, tražili su se partneri za komercijalizaciju inovacije u proizvod za serijsku proizvodnju i tržište. Od same ideje o korisnom proizvodu za tržište do gotovog proizvoda vodio je trnovit put, no najvažnije je da je pokrenuta proizvodnja u Zagrebu.