Portret Božidara Pankretića: Šminker sa sela

Malo tko danas u Hrvatskoj može osobu koja nosi skupa dizajnerska ili po mjeri krojena odijela i vlasnik je magistarske titule zamisliti kao vlasnika dvjestotinjak hektara zemlje i prosječno po dvjestotinjak bikova i tovnih svinja u štalama.

Prosječnom Hrvatu te je slike teško spojiti iako jednu takvu osobu - Božidara Pankretića - posljednjih dana viðamo gotovo svakodnevno u medijima jer je kao potpredsjednik HSS-a jedan od glavnih pregovarača s HDZ-om o formiranju koalicijske Vlade.

Obiteljsko imanje Pankretićevih u selu Gaj pokraj Vrbovca, koje je nakon očeve smrti praktično udvostručeno, danas vodi četiri godine stariji brat Zdravko. "Nakon tatine smrti sjeli smo i razgovarali hoćemo li imanje razvijati dalje ili ćemo se ograničiti na proizvodnju za vlastite potrebe. Odlučili smo se na razvoj i brat je zbog toga napustio posao električara. Od mene je tražio samo da preuzmem brigu o papirnatoj strani poslovanja, prodaji i nabavi", priča Božidar Pankretić.

Da je briga o imanju uglavnom na bratu, vidi se i po tome što bivši ministar poljoprivrede ne zna točno reći kolike državne subvencije godišnje dobiva njihovo imanje. Kaže da je vjerojatno riječ o prosječno 200-250 tisuća kuna. Bi li obitelji oba brata mogle od tog imanja jednako dobro živjeti i bez drugih Božidarovih primanja, bivši ministar poljoprivrede i nije siguran. No, zadovoljan je što se "uvijek ima gdje vratiti i od čega živjeti napusti li politiku".

Izvan očeve sjene

Božidar Pankretić je u politiku ušao slijedeći, točnije vozeći oca Jožu na političke skupove. Iako mu je otac bio vrlo popularni "narodni tribun", nije preuzeo mnogo od njegova stila. Tvrdi da nikada nije imao problema zbog toga što je bio sin popularnog oca.

"On je bio tribun koji je upozoravao na probleme seljaka i siromašnih radnika, a ja sam se od početka bavio konkretnim rješenjima za probleme na koje je on upozoravao", opisuje razliku izmeðu sebe i oca kao političara. U politiku je, točnije HSS, ušao 1992., a samo četiri godine kasnije postaje zagrebački dožupan.

Tako su braća poslove oca podijelila - Božidar se bavi politikom, a Zdravko imanjem i politika ga gotovo uopće ne zanima, pa je nedavno jedva pristao preuzeti vodstvo lokalnog seoskog ogranka HSS-a.

Manje je poznato i Pankretićevo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Od jeseni 1991. do proljeća 1992. bio je pripadnik 51. vrbovečke samostalne bojne stacionirane na položajima oko Novske, a uglavnom je obavljao poslove u zapovjedništvu jer, kaže, u postrojbi nije bilo puno visokoobrazovanih ljudi.

Nakon lošeg rezultata HSSa na izborima 2003. Pankretić je bio jedan od voða rušenja Zlatka Tomčića s položaja predsjednika HSS-a, a osnovna zamjerka Tomčiću bila je pad broja zastupnika. Iako je nakon ovih izbora HSS s devet mandata u prošlom sazivu Sabora spao na samo šest, Pankretić ne smatra da bi vodstvo na čelu s Josipom Friščićem trebalo odstupiti.

"Naš je cilj bio na ovim izborima osigurati položaj treće političke snage u Hrvatskoj i to smo uspjeli s osam mandata koalicije HSS/HSLS. Mislim da smo u objektivnoj situaciji naglašene polarizacije političke scene dobro prošli na ovim izborima. Bitno je da smo dobili priliku ući u vlast", objašnjava Pankretić.

"Realan kampanjac"

Iako je bio ministar poljoprivrede u Račanovoj vladi lijevog centra, pa i prilično blizak s nekim socijaldemokratskim ministrima, danas ga analitičari imenuju jednim od glavnih zagovornika koaliranja HSS-a i HDZ-a. Pankretić tvrdi da ne zna zašto mu pripisuju bliskost HDZ-u.

"Nikada nisam osobno suraðivao s HDZ-om, to je vjerojatno više zbog tradicionalne obiteljske i tatine čvrste hrvatske orijentiranosti nego zbog mene samog, iako sam osobno sklon demokršćanskom svjetonazoru", kaže Pankretić.

Da Pankretićevo opredjeljenje za koaliciju s HDZ-om nije ideološko tvrdi i njegov osobni prijatelj i član predsjedništva HSS-a Ante Markov. On vjeruje da je to opredjeljenje rezultat Pankretićeva "poznavanja političkog realiteta i pragmatike".

Markov smatra da su to jake karakteristike Pankretića kao političara, a u njih ubraja i veliku upornost te sposobnost da u ostvarivanje zadanog cilja uloži mnogo energije. Doduše, reći će Markov, on je "po naravi veliki kampanjac pa bi možda bilo bolje da tu silnu energiju raspodijeli na dulja razdoblja".

Zagovaranje koalicije s HDZ-om dio stranke Pankretiću zamjera zbog iskustva koje su s HDZ-om dosad imale stranke koje su ga bilo otvoreno bilo prikriveno podržavale - neke manje stranke koje su podržavale HDZ devedesetih godina potpuno su nestale s političke scene, HSLS danas ima slabašna dva saborska zastupnika, a HSP je spao na samo jednog. Pankretić tvrdi da nema mjesta za takve bojazni jer HSS neće ponoviti pogreške drugih stranaka i ući u koaliciju koja neće biti javno definirana.

Stranački minusi

“HSS je stranka koja otvoreno i jasno definira svoje stavove. četiri godine bili smo vrlo jasna opozicija, a danas transparentno pred javnošću pregovaramo. To neće biti nikakva koalicija 'ispod stola'. Sve će biti vrlo jasno postavljeno, ako pregovori uspiju“, odgovara Pankretić.

O pregovorima i svojoj eventualnoj poziciji u novoj Vladi ne želi govoriti dok se pregovori ne završe jer je takav dogovor stranačkog vodstva. No, tvrdi da dobro zna što znači biti ministar, koliko energije i vremena to oduzima, i da ne bi patio kada bi ga to mimoišlo. Ipak, očito je da će spremno preuzeti neku ministarsku fotelju. Njegov stranački kolega, zagrebački župan Stjepan Kožić, uvjeren je da bi on sa svojim obrazovanjem, praktičnim iskustvom voðenja imanja i iskustvom jednog odraðenog mandata bio vrlo dobar ministar poljoprivrede.

No, meðu visokopozicioniranim hćsesovcima ima i onih koji nisu skloni Pankretiću. U trenutku dok stranka pregovara o ulasku u vlast, nitko od njih ne želi javno istupiti, ali će "off the reccord" jasno pokazati kako smatraju da njegov utjecaj na stranačku politiku znatno nadmašuje njegov doprinos stranačkom životu, a pripisuje mu se i velik dio odgovornosti za ipak razočaravajući broj osvojenih mandata na posljednjim izborima.

S politikom HSS-a utopit ćemo se u EU

"Ako se provede politika s kojom su HSS i Božidar Pankretić privlačili glasove svojih birača, utopit ćemo se u Europskoj uniji", kaže Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje. "Tih šest milijardi kuna mnogo je novca, no ako se bude raspodjeljivao kao dosad, selo nećemo razviti. Treba najprije točno definirati što su to seljačka obiteljska gospodarstva koja mogu proizvoditi kvalitetnu odnosno na domaćem i svjetskom tržištu konkurentnu hranu i njih treba poticati i s mnogo više novca iz državnog proračuna. Vlasnicima ostalih gospodarstava, koja nisu komercijalna na toj razini, treba pomagati do mirovine, ali ne iz budžeta Ministarstva poljoprivrede", uvjeren je Laslo.

Laslo Pankretiću priznaje da je kao ministar povukao dobar potez kada je definiciju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava vezao uz sustav PDV-a. "Nije ni meni bilo lako uključiti se u taj sustav jer je to značilo veća izdvajanja za zdravstveni i mirovinski doprinos, no učinio sam to, a sada iste potpore kao i ja dobivaju i oni koji izdvajaju znatno manje", tvrdi Laslo, koji Pankretiću zamjera to što se sustavom poticanja svakog hektara jednako potiču i veliki i mali proizvoðači, i oni koji mogu i oni koji ne mogu opstati na globalnom tržištu. Zamjera mu i to što je kao ministar "prerano potpisao sporazum sa Svjetskom trgovinskom organizacijom i tako omogućio uvoz u domicilnim zemljama subvencioniranih poljoprivrednih proizvoda, što je znatno utjecalo na razvoj poglavito stočarske proizvodnje. Zato je danas Slavonija puna tovnih svinja koje se ne mogu prodati", kaže Laslo.

Slavonsko-baranjski seljački tribun protivi se i ideji o ukidanju poticaja za velike tvrtke jer, kaže, "treba poticati velike i sposobne, koji mogu ulagati i osigurati razvoj".

Business.hr