Business.hr: Trebaju li seljacima poticaji

Seljaci.org prenose komentar novinarke Business.hr  Nataše Srdoč Samy: Interesne grupe u Hrvatskoj drže porezne obveznike taocima

Aktualni zahtjevi koalicije HSS-HSLS koja traži 6 milijardi kuna potpora poljoprivredi pogodovat će samo jednoj uskoj interesnoj skupini, a oštetiti većinu graðana. Umjesto 6 milijardi kuna potpora poljoprivredi, Vlada bi mogla smanjiti PDV na 18 posto, a ujedno bi došlo i do smanjenja cijena poljoprivrednih proizvoda! Meðu zemljama koje su imale izvanredno pozitivno iskustvo s potpunim ukidanjem potpora poljoprivredi su Novi Zeland i Estonija. U tim zemljama poljoprivrednici su prestali biti ovisni o državi te su se okrenuli smanjenju troškova i povećanju kvalitete proizvoda kako bi opstali na tržištu. U tom procesu oslobaða se kreativnost ljudi i nastaju inovacije. Za inovacijama nema potrebe dok postoji zagarantirana ovisnost o državi.

Za svaku pojedinačnu odluku vlada mora biti odgovorna poreznim obveznicima koji je plaćaju. Odluke koje se zasnivaju na principima dobrobiti većine graðana i ostvarenju višeg ekonomskog rasta lako će biti opravdane ispred birača. Za donošenje takvih odluka najbolje je učiniti cost-benefit analizu sa stanovišta poreznih obveznika. U korist se ne može ubrojiti ostanak na vlasti. 

Suverenitet pojedine zemlje odražava se u samostalnom donošenju odluka koje će pogodovati graðanima, odnosno poreznim obveznicima. Graðani u tu svrhu biraju izmeðu sebe poštene i kompetentne pojedince s najvišim integritetom i moralnim vrijednostima, koji će najbolje zastupati njihove zajedničke i pojedinačne interese u obavljanju legitimnih funkcija države.

U tu svrhu vlada treba biti arbitar kako bi se zadovoljili zajednički interesi najvećeg broja pojedinaca. Podilaženje specijalnim interesima pojedinih interesnih grupa oštećuje većinu graðana te nije u skladu s demokratskim principima.

Podilaženje specijalnim interesima pojedinih interesnih grupa možemo zorno predočiti na primjeru brodogradnje. Hrvatska brodogradilišta u državnom vlasništvu rade s gubicima, koju plaćaju porezni obveznici. Drugim riječima, relativno siromašni hrvatski graðani odnosno porezni obveznici poklonili su bogatim stranim brodovlasnicima 2,6 milijardi kuna u 2006. godini, kako bi strani brodovlasnici kupili baš hrvatski brod.

Naime, hrvatsko brodogradilište je prodalo brod za cijenu manju od cijene koštanja, a razliku u cijeni nadoknadili su porezni obveznici, bez svoje posebne suglasnosti. Umjesto poklanjanja novca stranim magnatima, prikrivanju političke korupcije, prikrivanju sukoba interesa i daljnjem poticanju neodrživog načina proizvodnje, hrvatska Vlada mogla je smanjiti PDV svim graðanima 2 posto. 

Aktualni zahtjevi koalicije HSS-HSLS koja traži 6 milijardi kuna potpora poljoprivredi pogodovat će samo jednoj uskoj interesnoj skupini, a oštetiti većinu graðana. Umjesto 6 milijardi kuna potpora poljoprivredi, Vlada bi mogla smanjiti PDV na 18 posto, a ujedno bi došlo i do smanjenja cijena poljoprivrednih proizvoda! Meðu zemljama koje su imale izvanredno pozitivno iskustvo s potpunim ukidanjem potpora poljoprivredi su Novi Zeland i Estonija.

U tim zemljama poljoprivrednici su prestali biti ovisni o državi te su se okrenuli smanjenju troškova i povećanju kvalitete proizvoda kako bi opstali na tržištu. U tom procesu oslobaða se kreativnost ljudi i nastaju inovacije. Za inovacijama nema potrebe dok postoji zagarantirana ovisnost o državi.

Od Maurice McTigua smo mogli čuti više o primjeru Novog Zelanda: “Danas je poljoprivreda profitabilnija nego ikad jer su se farmeri okrenuli tržištu. Nećete pronaći nijednog farmera koji bi se želio vratiti na stari sustav.” McTigue je takoðer izjavio da su farme drastično porasle te da danas ima više obiteljskih farmi nego zemlje u vlasništvu korporacija.

U intervjuu za Jutarnji list McTigue je nadalje rekao: “Nekadašnja je farma imala oko 140 krava, a današnja ih muze izmeðu 800 i 1200. Ukidanje subvencija bio je vladin najbolji potez jer posljednjih 25 godina se pokazalo najuspješnijima u industriji. Tek kada ljudima uzmete subvencije, oni počnu razmišljati tržišno. Slično je bilo i u drugim granama industrije.”

Cost-benefit analiza treba se takoðer primijeniti u odnosu prema Europskoj uniji. Primarno pitanje je - što je u interesu većine hrvatskih graðana/poreznih obveznika? U slučaju ZERP-a porezni obveznici Hrvatske imaju korist od proglašenja ekskluzivne ekonomske zone. Proglašenjem ekonomske zone, Hrvatski graðani će moći iskorištavati svoja prirodna bogatstva i/ili naplatiti njihovo korištenje poreznim obveznicima drugih zemalja. Koji je trošak proglašenja ekonomske zone - blokiranje pregovora s EU? Za takav odgovor je već trebalo obznaniti sveobuhvatnu analizu troškova i koristi sa stanovišta poreznih obveznika za članstvo u Europskoj uniji.

U odnosu s Europskom unijom danas je problem u ekonomskoj zoni, sutra će biti vinogradi i masline. Ako prekinemo financijsku ovisnost o Europskoj uniji, moći ćemo sami odlučivati što ćemo iskorištavati, proizvoditi i s kime ćemo i kako trgovati. Ovdje bi bilo zgodno spomenuti čile, koji je prije 25 godina proizvodio vino u vrijednosti 5 milijuna dolara, a danas proizvodi vino vrijedno 1 milijardu dolara. Sa značajnim izvozom vina - uvozi automobile. Nedovoljno iskorišteni potencijali hrvatskog vinogradarstva zauvijek će ostati neiskorišteni ako EU svojim ciljanim potporama hrvatskoj poljoprivredi zabrani zasaðivanje novih vinograda i maslinika u Hrvatskoj. 

Hrvatski graðani trebaju prekinuti ovisnosti brodogradnje, poljoprivrede i državnih poduzeća o državi. Trebaju prekinuti ovisnost o Europskoj uniji. Hrvatski graðani se trebaju okrenuti budućoj trgovini sa svijetom, a prije svega se trebaju osloniti na svoju kreativnost i vlastite snage te odabrati predstavnike vlasti koji će direktno i dostojanstveno zastupati njihove stvarne interese.

*autorica je suosnivačica i predsjednica Adriatic Institute for Public Policy