Najave

Seljaci će ponovno sijati tavanušu!?

  • Ispis
ivandjurkicPosljednjih desetak godina moglo se vrlo često čuti kako je hrvatsko sjemenarstvo doseglo vrlo visoku razinu, posebice kad je riječ o kvaliteti proizvedenog sjemena, na čemu nam mogu pozavidjeti čak i neke od zemalja Europske unije. Prema riječima mr. sc. Ivana Ðurkića, ravnatelja Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo Osijek, u Republici Hrvatskoj se već duže vrijeme u sjetvi, u gotovo 100-postotnom iznosu, korisiti doraðeno certificirano i deklarirano sjeme, što jamči i kvalitetnu proizvodnju.
- Sjetvi doraðenog certificiranog i deklariranog sjemena u Hrvatskoj pridonijelo je, izmeðu ostaloga, to što je država uvela isplatu poticaja samo za one površine na kojima je sijano deklarirano sjeme, a značajno je pripomogla i educiranost naših poljoprivrednih proizvoðača, kaže mr. Ðurkić te napominje kako bi ulaskom Hrvatske u EU njezino sjemenarstvo moglo - nazadovati!

- Naime, u Europskoj uniji postoji tzv. farmersko sjeme koje poljoprivredni proizvoðači ostavljaju nakon žetve, što je posebice izraženo kod sjetve žitarica. U Engleskoj je to, primjerice, uobičajeno već više od desetak godina, a posljednjih godina primjenjuje se i u Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj i Austriji. Sjetva takvog sjemena posebice je izražena u Maðarskoj, Poljskoj, češkoj i Slovačkoj. Sjetva takvog sjemena mogla bi u našoj zemlji prouzročiti dosta problema. U Austriji se, primjerice, zbog sjetve tzv. farmerskog sjemena pojavio velik problem s pojavom bolesti Tilletia tritici, kaže mr. Ðurkić.

Povratak tavanuše, ali i bolesti

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju moglo bi se dogoditi da sav dugogodišnji trud i ulaganja padnu u vodu ako se zakonski otvori mogućnost poljoprivrednim proizvoðačima da ponovno mogu sijati sjeme iz vlastite proizvodnje.
Naime, mnogi se sjećaju koliko je Hrvatska imala problema kada je bila dozvoljena sjetva tzv. tavanuše, netretirane pšenice koju su prije seljaci, nakon žetve, spremali na tavane, a u jesen, pritisnuti neimaštinom, umjesto kupnje kvalitetnog sortnog, deklariranog sjemena uglavnom sijali svoju tavanušu. Sjetva takvog sjemena dovela je pojave bolesti pšenice, u narodu znane kao smrdljiva snijet koja je sve do 1999. godine, kada je Ministarstvo poljoprivrede dobivanje državnih potpora za sjetvu pšenice uvjetovalo obveznom kupnjom deklariranog sjemena, činila velike štete. Bolest je tada, 1999. godine, zahvaljujući Ministarstvu poljoprivrede s ovih prostora bila gotovo iskorijenjena. Inače, ta se bolest gotovo u pravilu javlja na mjestima gdje se sije netretirano sjeme pšenice, ili je kakvoća tretiranja loša. Prvi znakovi bolesti uočavaju se tek u vrijeme klasanja žita, a kad se zaraza uoči, vlasnik zaražene parcele mora o tome izvijestiti županijsku inspekciju zaštite bilja koja će narediti uništavanje cijele table pod takvom pšenicom, odnosno ona mora biti zakopana pod nadzorom poljoprivrednih inspektora.
Mr. Ðurkić smatra kako će se vjerojatno zakonski morati otvoriti mogućnost sjetve takvog sjemena, meðutim prije toga bi se, ističe, trebalo intenzivnije raditi na edukaciji proizvoðača kako bi shvatili da takvo sjeme sigurno neće imati kvalitetu na koju su se proteklih godina navikli, ponajprije u lošim vlažnijim godinama.

Uvozimo kvalitetno sjeme

Kad je riječ o cjelokupnom hrvatskom sjemenarstvu danas, mr. Ðurkić ističe kako proizvodnja uglavnom zadovoljava potrebe, a nešto visokih kategorija sjemena se i uvozi.
- Hrvatska jedino ne proizvodi sjeme suncokreta i šećerne repe. Jedan od razloga zašto nema proizvodnje sjemena suncokreta jest i taj što su za njime vrlo male potrebe, jer su smanjenje površine pod suncokretom te je na godinu potrebno samo 150 do 200 tona sjemena, i gotovo sto posto je udjel stranih, introduciranih hibrida, a stranim kompanijama ne isplati se u Hrvatskoj proizvoditi tako male količine sjemena. Najviše površina pod suncokretom Hrvatska je imala 1999. godine, kada je sveukupnih površina pod uljaricama bilo 125.000 ha. Od tada pa do danas površine su se smanjivale izmeðu ostaloga i zbog toga jer visina poticaja nije bila dobro izbalansirana. Sjeme šećerne repe Hrvatska je proizvodila na Institutu za šećernu repu u Osijeku, meðutim privatizacijom te tvrtke ta je proizvodnja ugašena. Poseban problem u Hrvatskoj predstavlja i proizvodnja sjemenskog krumpira. Hrvatska neopravdano uvozi velike količine sjemena krumpira, djelomice i zbog toga što se nisu izdiferencirali pravi proizvoðači sjemenskog krumpira koji nisu svladali tehnologiju proizvodnje ili nemaju dovoljno kvalitetnih površina na kojima mogu ostvariti pravilnu plodosmjenu, a nedostatak je i skladišnih kapaciteta. Stoga smatram da ako želimo povećati proizvodnju sjemenskog krumpira, moramo se okrenuti Slavoniji i Baranji, gdje ima dovoljno površina, kaže Ðurkić, te dodaje kako se u proizvodnji mora osigurati navodnjavanje i sagraditi uvjetni skladišni kapaciteti.

Hrvatski sadni materijal kvalitetniji od uvoznog

Provedbom Operativnog programa podizanja trajnih nasada u Hrvatskoj je posljednjih nekoliko godina značajno povećana proizvodnja sadnog materijala. - Naši su rasadničari kroz taj program prepoznali šansu za povećanje dohotka te su povećali i proizvodnju sadnog materijala. Tako se godišnja proizvodnja loznih cjepova kreće oko 6 do 7 milijuna komada, a voćnih sadnica oko 3,5 milijuna. Valja istaknuti da se kroz povećanje proizvodnje sadnog materijala povećala i njegova kvaliteta, kaže mr. Ðurkić te zaključuje kako je praksa pokazala da je sadni materijal proizveden u Hrvatskoj kvalitetniji od uvoznog.
www.glas-slavonije.hr

Tražite posao...

Croatian Afrikaans Albanian Arabic Armenian Azerbaijani Basque Belarusian Bulgarian Catalan Chinese (Simplified) Chinese (Traditional) Czech Danish Dutch English Estonian Filipino Finnish French Galician Georgian German Greek Haitian Creole Hebrew Hindi Hungarian Icelandic Indonesian Irish Italian Japanese Korean Latvian Lithuanian Macedonian Malay Maltese Norwegian Persian Polish Portuguese Romanian Russian Serbian Slovak Slovenian Spanish Swahili Swedish Thai Turkish Ukrainian Yiddish