Nije katastrofa, nego uvod u rekordne prinose

Klimatske prilike na kraju 2006. i na početku 2007. godine izuzetak su, ali nisu nešto takvo da bismo ih, kako to činimo, proglasili katastrofom. Klimatske prilike u kojima su se našli ozimi usjevi u Hrvatskoj gotovo su redovite u dijelu zapadne Europe koji oplakuje golfska struja. Strne žitarice vegetiraju rastu i razvijaju se gotovo cijelu zimu. Jedva skupe toliko niskih temperatura da jaroviziraju, da se kale kako bi prešle u generativnu fazu (dale rod).

U takvim uvjetima gdje vegetacija gotovo da nema prekida, usjevi tijekom jeseni i zime dobro se ukorijene, izbusaju, postignu optimalan sklop (800-1000 vlati i klasova na m?) i ostvaruju stabilne prinose 8-9 t/ha. Ova godina u Hrvatskoj podsjeća na takve klimatske prilike. U nas je bilo mnogo godina kada bi usjevi tijekom jeseni i zime razvili samo 2-3 lista ili uopće ne bi niknuli i gotovo bi se cijeli razvoj svodio na vrijeme od ožujka do lipnja. Nikada ne bi bio optimalan sklop i rezultat je 4-5 t/ha pšenice, što je 50 % od prinosa zapadne Europe.

Svi usjevi koje sam vidio a vidio sam dosta, u nas su dobro nabusali, bujni su, dobro ukorijenjeni, neki su posve pokrili tlo što ovisi o rokovima sjetve, ali nisu nigdje prešli u fazu vlatanja. To znači kako nema realnih uvjeta da ozbiljnije stradaju tijekom zime.

Temperature izmeðu 10-15 ?C koje traju u danu 3,4,5 sati ne mogu jače zagrijati tlo, jer su sve ostalo vrijeme 5-6 ?C, a u jutarnjim satima i do 0 ?C. Stoga su temperature tla u zoni rasta korijenova sustava uglavnom 2-5 ?C i neće omogućiti veći porast usjeva.

Ova, iako mala količina snijega, još će spustiti temperaturu tla i usjevi će neko vrijeme stagnirati u razvoju. Ako vrijeme tijekom veljače ostane prehladno i s temperaturama ne nižim od -10 ?C, većim ili manjim količinama snijega bez ledene kore, uvjereni smo da na ozimim strnim žitaricama neće biti većih oštećenja.

Samo manja količina snijega, ledena kiša i ledena kora mogli bi u najbujnijih usjeva uzrokovati propadanje dijela lisne mase, ali ne i cijele biljke. Ako bi se to kojim slučajem dogodilo, trebalo bi koru razbijati nekim od ratila ili ako je snijeg plići, obaviti prihranu KAN-om i time omogućiti disanje usjeva.

U svim drugim prilikama bujnost ozimih žitarica treba prihvatiti kao veliku prednost koju valja iskoristiti za postizanje rekordnih prinosa u 2007. godini.

Jasno je da to ostvarenje podrazumijeva i poseban pristup ishrani i zaštiti tih usjeva. Velika je dvojba našim ratarima čime i kada prihraniti. Naš je odgovor pričekati do sredine veljače do tada će dan biti znatno duži, a to znači i manju mogućnost dužih nižih temperatura.

Omogući li vrijeme, tada treba obaviti prvu prihranu. čime? Usjeve koji u jesen nisu gnojeni NPK gnojivima ili su gnojeni s manje od 300 kg/ha treba prihraniti NPK gnojivima. Na većini površina to bi bilo 200-250 kg/ha NPK 15-15-15, a na izrazito siromašnim ili kiselim tlima to može biti NPK 8-26-26 ili NPK 10-30-20, opet 200-250 kg/ha.

Usjeve koji su optimalno gnojeni u osnovnoj i startnoj gnojidbi u jesen dovoljno je u prvoj prihrani pognojiti sa 100-150 kg/ha KAN-a. Kako će većina ostvariti optimalan ili čak i gust sklop, objektivno u ovim uvjetima treba računati s ukupno tri prihrane. Uz to, usjevi će biti velike gustoće, pa treba računati s povećanim napadom bolesti i štetnika te se više pobrinuti za suzbijanje travnih korova.

Autor Ivan Gašpar, Večernji list