Je li seljak s tri hektara zemlje nelojalna konkurencija za Todorićevih 20.000?

Obrušavanje Hrvatske udruge poslodavaca i sindikalnih lidera PPDIV-a na Vladu jer nagodbom sa seljacima "u nepovoljan položaj stavlja gospodarstva veća od 300 hektara, ugrožava radna mjesta te potiče nelojalnu konkurenciju" opet aktualizira dvojbu o budućnosti nacionalnog agrara.

Naime, prvom strategijom iz 1995. godine obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) proglašena su okosnicom razvoja poljoprivrede, što je odlukom Sabora potvrðeno i 2002. kroz dokument, čiji je zadatak bio prilagoditi agrar normama EU. Hrvatska je sada pred vratima EU, a poljoprivreda grca u problemima koji bi nas mogli skupo stajati, što svjedoči Rumunjska u kojoj je zbog lošeg stanja agrara tržište preplavljeno proizvodima iz ostalih članica Unije.
Od uvoðenja sustava potpora u poljoprivredu je ulupano 25 milijardi kuna, no još nije dostignuta proizvodnja ostvarivana prije Domovinskog rata. Iznimka je mlijeko. Unatoč galami farmera o visokim troškovima i niskoj cijeni otkupa u 2009. ostvaren je rekord. Proizvedeno je 675 milijuna kilograma mlijeka, najviše od proglašenja neovisnosti, 17 milijuna više nego godinu prije te 230 milijuna kilograma više nego 2002. godine. Unatoč dvostrukoj odluci Sabora da su OPG-ovi stupovi razvoja agrara izvršna vlast je u svim mandatima zapravo prednost dala velikim proizvoðačima. Time je produbila jaz izmeðu obiteljskih farmi koje su (2008. bilo ih je 84.683 s prosječnom potporom 20.000 kuna) više socijalno ugrožena skupina nego konkurencija velikim tvrtkama.

Favoriziranje divova

Hrvatska u 20 godina nije osposobila srednji sloj farmera s godišnjim prihodom od 50 do 100.000 eura. Po visini potpora koje podijeli velikim tvrtkama lider je meðu svim (ne)članicama EU. Na potpore iznad 300.000 eura zemlje EU-25 izdvajaju 4,9% novca, dok Hrvatska takvima daje 17,5% od ukupnih potpora. Iako zakon od 2005. nalaže primjenu degresivnih stopa na visoke potpore (kome za 2009. pripada više od 2,16 mil. kuna treba biti uskraćen za 11%), ta odluka nikad nije provedena. Zaključno s 2008. velikim proizvoðačima (Todorić, Pipunić, Moralić...) isplaćeno je 150 mil. kuna više od dopuštenog. HUP-u i PPDIV-u nije smetalo što Vlada krši zakon, a sada je pritišću jer jednokratnim davanjem sitno većih potpora farmama do 300 hektara "narušava ustavom i zakonom zajamčenu tržišnu jednakost." Oko 60% obiteljskih farmi drži do pet krava s prosječnom godišnjom proizvodnjom manjom od 4000 kilograma mlijeka po grlu i obraðuje do tri hektara oranica. Todorić samo u Belju ima više od 20.000 hektara i hrani 2389 krava od kojih svaka godišnje daje 7300-13.700 kilograma mlijeka. Opstaje li uopće dvojba tko je komu (ne)lojalna konkurencija?

Ne ide na bolje

Dug je popis poraznih činjenica, no nije baš bilo očitovanja za promjenama. Tako je 2002. bilo obraðeno 1,09 mil. hektara oranica, a 2008. tek 844.190 hektara. Od uvoðenja (2003.) subvencije za plavi dizel do isteka 2009. Vlada nije uvela "čip" kartice koje jamče nadzor potrošnje pa je zbog neplaćenih trošarina proračun ostao bez 550 mil. kuna. Gotovo svaku žetvu pšenice prate traktorske bune, a ukupna vrijednost uz cijenu kojom su zadovoljni seljaci ne prelazi polovicu novca potrošenog na uvoz povrća i voća, za što je u 2008. i 2009. u inozemstvu ostavljena 4,1 mlrd. kuna. I dalje prednost ima pšenica, ne povrće.