Za spas sela ipak ima još malo vremena...

»Postoji čitav niz aspekata koji nisu nimalo ohrabrujući: način na koji je tijekom 2008. godine organizirana rasprava o stajalištima za pregovore s EU-om o poljoprivredi i ruralnom razvoju; činjenica da je pregovaračka platforma o Poglavlju 11. usvojena na zatvorenoj sjednici Vlade i da je skrivana od javnosti; intonacije, kontroverze i zastoji u operativnoj provedbi Zakona o zemljištu i golfu...«

»Unija želi postupno smanjivati poticaje svima, osim onim posjedima koji ostvaruju do 5.000 eura godišnje, a još dodatno (4 posto) upravo onima koji primaju više od 300.000 eura. Možemo samo zamisliti poziciju naših pregovarača kad doðu sa zahtjevima za većim subvencijama kako bi pomoću njih nastavili praksu koja nije u skladu sa strateškim opredjeljenjima Unije.«

Prije nešto više od godinu dana dipl. ing. Vinko Perinić dao je intervju za Glas Koncila o temi: Hrvatski agrar u kontekstu pretpristupnih pregovora s Europskom Unijom o Poglavlju 11. kojim se regulira područje poljoprivredne i politike ruralnog razvoja. Tada su načeta mnoga sudbonosna pitanja koja se svode na jedno: Što će biti s hrvatskim poljoprivrednicima kad »ulete« u okružje novih odnosa i nove konkurencije? O tome što se u meðuvremenu dogodilo dipl. ing. Perinić govori u ovome intervju. Uz bogatu strukovno-savjetničku karijeru (elektroprivreda, informatika, industrija, UN-UNIDO), sugovornik je bio i konzul-savjetnik za gospodarstvo Generalnog konzulata RH u Njemačkoj (Bavarska), a u političkom je životu bio aktivan kao savjetnik bivšeg predsjednika HSS-a i predsjednika Hrvatskoga sabora Zlatka Tomčića za meðunarodne i odnose s Europskom pučkom strankom i njezinim članicama. Suraðuje s Komisijom »Pravda i mir« HBK-a, s Centrom za promicanje socijalnoga nauka Crkve, a posebno rado ističe iskustva stečena na Prvom socijalnom tjednu u sklopu Srednjoeuropskoga katoličkog dana 2004. godine u Varšavi. Podosta pozornosti privukao je njegov nastup na dvanćstom susretu djelatnika u stranačkom i političkom životu s područja Ðakovačko-osječke nadbiskupije, u ožujku 2009.u Ðakovu.

Hrvatski koncept odudara od europskoga

U prvome intervjuu za Glas Koncila bili ste, moglo bi se reći, vrlo oprezni optimist. četiri mjeseca nakon toga, na susretu s političarima u Ðakovu u ožujku 2009. godine, bili ste puno oštriji. Spominjali ste nemotiviranog, nezaštićenog i ekonomski slabog hrvatskog seljaka, neodgovarajuće održavanje posjeda i gospodarenje zemljištem, prekomjeran uvoz, kontroverzne mjere okrupnjavanja i raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, ignoriranje pozitivnih rješenja drugih te, nakraju, kašnjenje u izgradnji i prilagodbi institucija. Ostajete li danas pri toj ocjeni ili se ona promijenila, nabolje ili nagore?

ING. PERINIć: Tada iznesene ocjene temeljio sam, izmeðu ostalog, i na Izvješću Europske komisije o napredovanju pregovora s Republikom Hrvatskom od 5. studenoga 2008. godine. U izvješću se utvrðuje raskorak izmeðu hrvatske strukture agrara i one u razvijenim europskim zemljama. Sadašnji hrvatski koncept značajno odudara od europskog modela, posebno u segmentu poticaja, čija provedba nije u duhu direktiva EU-a i prakse i koja pogoduje velikima, bolje rečeno bivšim socijalističkim mastodontima koji su samo promijenili vlasnika.

Nažalost, do danas ostvareno - ne samo u sektoru hrvatske poljoprivrede - ocjenjujem nezadovoljavajućim, a što je najgore, izgubljeno je dragocjeno vrijeme za nuždan zaokret, reformu i harmonizaciju ovog sektora s praksom EU-a te za prihvaćanje dobrih ostvarenja i iskustava drugih tranzicijskih zemalja.

Postoji čitav niz aspekata koji nisu nimalo ohrabrujući: način na koji je tijekom 2008. godine organizirana rasprava o stajalištima za pregovore s EU-om o poljoprivredi i ruralnom razvoju; činjenica da je pregovaračka platforma o Poglavlju 11. usvojena na zatvorenoj sjednici Vlade i da je skrivana od javnosti; intonacije, kontroverze i zastoji u operativnoj provedbi Zakona o zemljištu i golfu; napokon pripremljeni glavni elementi financijskog paketa Europske komisije za hrvatsku poljoprivredu, kao rezultat pregovaračkog procesa krajem 2009. godine.

Zašto samo pola mogućih sredstava

Biste li pokušali - u skladu sa svojim saznanjima - ukratko i jasno predstaviti sadašnji status pregovora i ostvarene rezultate s EU-om za 11. poglavlje »Poljoprivreda i ruralni razvoj«?

ING. PERINIć: Europska komisija je pripremila glavne elemente ukupnoga financijskog paketa za Hrvatsku, a 2012. godina navodi se kao pretpostavljeni datum ulaska u EU. Riječ je o prijedlogu koji još trebaju potvrditi zemlje članice i koji se obično priprema pola godine prije završetka pregovora. Poglavlje 11, Poljoprivreda i ruralni razvoj, jedno od najzahtjevnijih, trebalo bi biti zatvoreno pri kraju pristupnih pregovora, kao što je to bio slučaj i sa zemljama koje su ulazile u EU prije Hrvatske. Dakle, ostaje još ipak nešto vremena u kojem hrvatski pregovarački tim može i mora ostvariti bolje polazne pozicije hrvatskom seljaku u novom konkurentskom okružju ne samo europskog tržišta. Iako smo, nažalost, debelo zakasnili.

Možete li pojasniti zašto smo zakasnili?

ING. PERINIć: Iz sredstava predviðenih za ubrzavanje reformskih procesa dosada je povučeno - prema službeno navedenim podacima - manje od 50 posto mogućih raspoloživih sredstava. čak da je taj podatak i točan, postavlja se pitanje: Zašto samo 50 posto? Naime, Unija ne daje ta sredstva zbog simpatija ili milosrða, nego zato da se ubrzaju pretpristupne aktivnosti, da država stvori aparat koji razumije aparat EU, da je s njime kompatibilan i da s njime zajedno funkcionira. Drugim riječima, vrlo su jasno definirani projekti i standardi po kojima se ta sredstva ostvaruju. Dakle, nakon godinu i nešto dana od našega prvog intervjua, ponavljam: Situacija u državnom aparatu nije bitno promijenjena.

Izboriti se za puku egzistenciju

Premda je objavljeno u medijima, možete li pojasniti što je, kad je o Poglavlju 11. riječ, Hrvatskoj ponudila Europska komisija?

ING. PERINIć: Hrvatska bi trebala dobivati iz proračuna EU-a oko 800 milijuna eura na godinu za poljoprivredu i ruralni razvoj. Od toga372 milijuna za izravna plaćanja u poljoprivredi (poticaji), za ruralni razvoj 352 milijuna i za ribarstvo 37 milijuna. Meðutim, Hrvatska neće moći odmah u prvoj godini članstva povući tu svotu, bolje rečeno stopostotni iznos. Kad je riječ o ruralnom razvoju, predviðeno je da Hrvatska već 2014. povuče pun iznos od 352 milijuna eura na godinu, dakako pod pretpostavkom da 2012. bude godina ulaska. To je u skladu s politikom Europske Unije koja želi sačuvati ruralni prostor, učiniti ga atraktivnim i privući na nj druge djelatnosti. No valja imati na umu da je razvijenost i socijalna slika većine članica EU-a drugačija od Hrvatske. Izgradnja cesta, vrtića i druge infrastrukture našem poljoprivredniku neće puno značiti ako se prije toga ne izbori za puku egzistenciju.

Drugačije je, bitno kompliciranije i teže, stanje kod izravnih poticaja. Puni iznos od 373 milijuna eura Hrvatska bi trebala dobiti tek za 10 godina, pri čemu bi se u prvoj godini članstva moglo povući 25 posto od te svote, a onda bi se to povećavalo na 30 pa na 35 posto u trećoj godini članstva, a nakon toga za 10 posto na godinu, do punog iznosa.Predloženi je model istovjetan onom koji je predložen Poljacima na početku pregovora, pri čemu su Poljaci uspjeli postići da ostatak svote namaknu iz vlastitog proračuna. Kako prenosi HINA, ministar čobanković ističe da se pregovara kako bi i hrvatski poljoprivrednici, po takvom modelu, već prve godine dobivali stopostotan iznos, i ja mu želim da se taj cilj i ostvari. Premda strepim od teškog tereta koji pritom ima na leðima, na što sam pravodobno upozoravao društveno odgovorne (pa i Crkvu) te ih upućivao na iskustva u pregovorima drugih država koje su imale slične povijesne sudbine, kao što je Poljska.

Ministar čobanković je takoðer naglasio da se radi na tome kako bi se dio novca za ruralni razvoj prebacio u izravne poticaje. Ne znam da li namjerno ili iz neznanja zanemaruje zaključak ministara članica EU-a od 20. studenoga 2008. da Unija ne dopušta trošenje tih novaca za izravna plaćanja!

Malo, ali gospodarski zdravo

Govorite o teškom teretu u pregovorima...

ING. PERINIć: Najveći teret je raskorak izmeðu hrvatskog sustava poticaja i europske prakse. Tek jedan primjer: dok u EU-u u prosjeku samo 4,9% posjeda prima poticaje veće od 300.000 eura godišnje, u Hrvatskoj pravo na tu visinu poticaja ostvaruje čak njih 17,5%, točnije 231 čija je površina veća od 100 hektara, dok 23 od njih primaju poticaje iznosom više od 5 milijuna kuna. Inače prosječno hrvatsko poljoprivredno gospodarstvo ostvaruje po hrvatskom sustavu poticaja oko 3.500 eura, dok se oko 70% posjeda EU-a nalazi u grupi 5-50.000 eura poticaja godišnje.

Ti podaci već dovoljno jasno govore o tome da hrvatska praksa štiti velike na štetu malih. A europska praksa teži upravo suprotnome: malo, ali gospodarski zdravo, održivo, kako bi se što veći broj ljudi zadržao na selu i na neki način čuvao taj prostor.

S druge strane, i Unija je pod pritiskom zbog svjetskih trgovinskih pregovora i nastojanja da se u razvijenim zemljama smanje subvencije kako bi se stvorila ravnoteža izmeðu njih i zemalja u razvoju. Stoga želi postupno smanjivati poticaje svima, osim onim posjedima koji ostvaruju do 5.000 eura godišnje, a još dodatno (4 posto) upravo onima koji primaju više od 300.000 eura. Možemo samo zamisliti poziciju naših pregovarača kad doðu sa zahtjevima za većim subvencijama kako bi pomoću njih nastavili praksu koja nije u skladu sa strateškim opredjeljenjima Unije.

Zadrugarstvo je rješenje - ali nema političke volje Kao i mnogi drugi, i Vi ste više puta predlagali zadrugarstvo kao koncept razvoja hrvatske poljoprivrede i kao najbolju branu tajkunizaciji. Zašto je hrvatsko zadrugarstvo neprestano »u povojima«? ING. PERINIć: Ostajem pri toj tvrdnji. Današnja Europa favorizira, štiti i potiče spomenuto udruživanje. Koncept tzv. »farmerske« poljoprivrede kao jedan od mogućih modela nameću aktualne političke strukture hrvatskom selu. Prema HSS-ovu modelu Preporoda hrvatskoga sela (PHS), a koji je i temelj koalicijskog sporazuma s vladajućim HDZ-om za aktualnu politiku prema selu, »farmerska poljoprivreda pretpostavlja stvaranje nekoliko tisuća velikih farma (oko 11.000, op. a.) koje bi sa svojom proizvodnjom mogle biti konkurentne na tržištu«. Primjerice, na takav bi se način u Slavoniji, koja ima oko 450.000 ha poljoprivrednog zemljišta, moglo formirati svega oko 4.500 farma prosječne veličine 100 ha. To znači da bi u toj izrazito poljoprivrednoj regiji, oko milijun ljudi, najviše 12.000 moglo živjeti izravno od primarne poljoprivredne proizvodnje. A što preostaje ostalom življu na selu, za onih skoro 75% svih ostalih, točnije 340.000 obiteljskih gospodarstava izvan sustava poticaja? Kakva se njima perspektiva otvara? Stoga jedino prihvatljivo rješenje vidim u povezivanje manjih parcela u jedan sasvim novi poduzetnički sustav. Glavnu zapreku razvoju zadrugarstva po modelu EU-a vidim u političkoj volji svih dosadašnjih hrvatskih nomenklatura. Takvo se zadrugarstvo jednostavno ne želi prihvatiti kao strateško rješenje. čak je i bivši socijalistički sustav kroz kooperacije tadašnjeg tipa jamčio povezanost izmeðu poljoprivrednih proizvoðača i preraðivača. Nova hrvatska država je tu vezu jednostavno zanemarila, prekinula. Odjednom imamo neposrednog proizvoðača koji je prepušten samome sebi, neorganiziran i nezaštićen, jednostavno nema kome prodati svoj proizvod. Proizvoðači doduše ulažu u razvoj farma i slično. No neposredni proizvoðač je naprosto ekonomski ovisan o dobroj volji preraðivača. Dovoljno je ovih dana prelistati novine i odmah je jasno koliko je taj neposredni proizvoðač izložen, posebno danas u vrijeme krize. Sustavno izgraðivanje zadrugarstva europskoga tipa dalo bi poljoprivredniku sasvim nov subjektivitet. Bio bi suvlasnik cijeloga lanca, od proizvodnje preko prerade do plasmana. Dakako, taj se sustav ne može izgraditi preko noći. No nažalost, kod nas je politika produžena ruka novokomponirane hrvatske elite, novih vlasnika bivših socijalističkih mastodonata pa se time ozbiljno i ne započinje. Jedino odgovorna politika može presjeći taj začarani krug. S druge strane govorim i o Crkvi, koja u skladu s vlastitim poslanjem mora biti na strani slabijih - a to su u ovom slučaju poljoprivrednici - i davati politici pozitivne poticaje.

Tri četvrtine stanovništva sela nemotivirano

Oko 890.000 hektara nerasporeðenoga državnog zemljišta u intervjuu ste ocijenili kao prigodu. Imate li saznanja kako se razvijaju stvari na tom polju?

ING. PERINIć: Vrlo loše! I dalje pravi uzrok neiskorištenosti državnoga poljoprivrednog zemljišta vidim u umnoženoj, neučinkovitoj i skupoj lokalnoj samoupravi kao i neoperativnoj državnoj politici. U prilog tome govori činjenica da po usvajanu i stupanju kontroverznog Zakona o poljoprivrednom zemljištu (ZOPZ) ne funkcionira zakonom predviðena Agencija za okrupnjavanje i unapreðenje gospodarenja zemljištem. I