Nove milijarde za hrvatsku poljoprivredu

U samo tri sušne godine, Hrvatska je u poljoprivredi, od 2000., izgubila pet milijardi kuna, što je gotovo dva puta više od proračunskih sredstava potrebnih za navodnjavanje. Unatrag četiri godine, od donošenja plana navodnjavanja 2005., navodnjavana je površina udvostručena - s tadašnjih 9500 povećana je na 18.000 hektara. No to je samo sedam posto od 245.000 hektara mogućih površina koje su pogodne za navodnjavanje.

Hrvatska je prema broju navodnjavanih površina na začelju u Europi, iza Albanije, iako bez navodnjavanja nema ozbiljne poljoprivredne proizvodnje. S druge strane, po zalihama pitke vode Hrvatska je na visokom petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Dakle, vode za navodnjavanje ima, ali zbog zapuštenosti i neodržavanja odvodnih kanala u proteklih petnćstak godina postojeći sustavi vrlo su često bili izvor poplava. Osim toga, navodnjavanje nije natapanje zemlje, nego mora postojati čitav sustav. U cijeloj Hrvatskoj navodnjava se tek 60 posto od zadanog plana za 2010. godinu, u kojoj bi u sustavu navodnjavanja trebalo biti 30.000 hektara, odnosno niti 30 posto od onoga što bi u sustavu trebalo biti 2020.

Prema Vladinom programu navodnjavanja, u Hrvatskoj je od gotovo tri milijuna hektara obradive površine čak 245.000 hektara pogodno za navodnjavanje. No danas se navodnjava tek nešto više od sedam posto potencijalne površine. činjenica je da suša, protiv koje nema osiguranja usjeva, donosi velike gubitke. Malo je dosad bilo primjera u svijetu, pa čak i u zemljama koje prednjače u tome, da se navodnjavaju ratarske kulture, pšenica i kukuruz, no i to bi se moglo.

Samo bi navodnjavanje povećalo prinose pšenice i kukuruza od 60 do 90 posto, odnosno učinilo ih konkurentnim. Naime, domaći prinosi, osobito pšenice (oko 4,2 tone po hektaru), osjetno zaostaju za onima u Maðarskoj (7,5 tona) i drugim poljoprivredno uspješnim zemljama. Takoðer bi višestruko povećalo prinose voća i povrća, te uvoz hrane s četrdesetak posto smanjilo na oko deset posto. S obzirom na to da su suše svuda sve učestalije, a i Hrvatska ima izrazito sušnih područja u sjeverozapadnoj i slavonskoj regiji, nije isključena mogućnost da jednog dana i te kulture budu navodnjavane. No, zasad se navodnjavaju uglavnom voće i povrće.

Do 2020. godine u sustavu navodnjavanja trebalo bi biti 65.000 hektara površina. U ostvarivanju tako zacrtanog plana uspjet će se gotovo u cijelosti, pa bi iduće godine trebalo biti navodnjavano oko 26.000 hektara, što je tek nešto manje od predviðenih 30.000. U različitim je fazama izvedbe navodnjavanje na 47 lokacija u 14 županija, dok su sve županije, osim Varaždinske u kojoj smatraju da potrebe za navodnjavanjem nema, dostavile vlastiti plan navodnjavanja.

Program se čini vrlo ambicioznim, no činjenica je da su trebale dvije godine za rješavanje papirologije, dok se sada već vide i prvi konkretni rezultati. U sušnim godinama, naime, cijene voća i povrća su astronomske pa bi više navodnjavanja značilo i pojeftinjenje, kao i znatnije smanjenje uvoza tih kultura u Hrvatsku zbog povećanja prinosa. Navodnjavanje povećava i broj zaposlenih jer na svaki obradivi hektar na otvorenom dolazi 1,3 radnika, a u zatvorenom čak tri.

Prema nacionalnom programu navodnjavanja, u područjima s prosječnim klimatskim uvjetima ono bi značilo 10 do čak 60 posto veće prinose, ovisno o kulturi, dok bi u sušnim klimatskim uvjetima taj prinos bio povećan za nevjerojatnih 90 posto. Potrebno je uložiti mnogo novca u navodnjavanje koje bi u velikoj mjeri povećalo prinose i smanjilo uvoz hrane. Osim toga, najveće poticaje dobivaju ratarske kulture, a cilj navodnjavanja, u koje se premalo ulaže na lokalnoj razini, upravo je promijeniti strukturu hrvatske poljoprivredne proizvodnje.

Za navodnjavanje 4,5 milijardi kuna

Strategija Republike Hrvatske za vodnogospodarske projekte do 2023. godine predviða ulaganja od ukupno 52,8 milijardi kuna. Za projekte navodnjavanja namijenjeno je 4,5 milijardi kuna. Samo ove godine, nakon trećeg rebalansa proračuna, država će za sustave za navodnjavanje izdvojiti 90,9 milijuna kuna. četiri velika pilot-projekta navodnjavanja u cijelosti financira Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, pa je tako u ovoj godini za navodnjavanje Bið-Bosutskog polja namijenjeno 38 milijuna kuna, za sustav navodnjavanja Meðimurje 10,3 milijuna, za SN Baštica 13 milijuna kuna, za PPN Opatovac 13,3 milijuna kuna, te za PPN Donja Neretva šest milijuna kuna. No, ne treba za sve projekte navodnjavanja izdvojiti desetke milijuna kuna. Za PPN Kaštela-Trogir-Seget namijenjeno je 10.000 kuna, no upravo taj projekt kandidat je za financiranje sredstvima Svjetske banke koja je za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta namijenila 700 milijuna kuna.

Vjesnik.hr