Uzgoj tune jedna od najboljih investicija u Hrvatskoj

Potražnja za ribom uzgojenom u Jadranu odavno je premašila kapacitete postojećih uzgajališta, a procjenjuje se da će ove godine samo u Japan biti isporučeno oko 5000 tona tune uzgojene u kavezima u Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Uglavnom izvozimo na japansko tržište koje najviše cijeni atlantsku plavorepu tunu koja se lovi u Jadranu.

Uzgoj tune podigao je hrvatsku marikulturu, a ulaganja u njega pokazala su se kao jedan od najuspješnijih gospodarskih poteza u Hrvatskoj.

Svi uzgajivači nisu završili uzgojni ciklus od dvije godine u kojemu tuna mora dosegnuti težinu od najmanje 30 kilograma. Bračka Sardina i Zadar tuna nisu lani izlovljavali jer nisu imali tunu uzgojenu u potrebnoj težini za tržište. To je veliki gubitak, jer u trogodišnjem ciklusu dvije godine se ulaže, a samo jedanput dobiva zarada koja ove godine neće donijeti visoki profit, ističu uzgajivači.

Zadarska tvrtka Kali tuna, koja je s uzgojem počela prije 12 godina, danas je jedan od najvećih uzgajivača tuna na Jadranu. Kavezni uzgoj tune oživio je i ribarstvo jer se razvio posao s ulovom sitne plave ribe kojom se tuna hrani, dok su prije hrvatski ribari većinom lovili srdelu za ribopreraðivačku industriju. Zadarsko područje prvo je u Hrvatskoj počelo s kaveznim uzgojem ribe i danas daje gotovo tri četvrtine uzgojene bijele ribe i tune na našem tržištu. Uzgojem tuna u Hrvatskoj bavi se šest tvrtki od kojih su četiri na zadarskom, a dvije na splitskom području.

Iako je Hrvatska prva na Mediteranu počela s kaveznim uzgojem ribe, danas, primjerice, Grčka, Francuska, Italija i Španjolska, koje su s uzgojem počele znatno kasnije, proizvode daleko više od nas. Tome je uvelike pridonijela u javnosti stvorena atmosfera konflikta marikulture, turizma i ekologije, iako provedene znanstvene analize nisu potvrdile postojanje elemenata zagaðivanja okoliša, a država je prihvatila onoliki razvitak marikulture koliki je ekološki prihvatljiv.

Potrošnja ribe u Hrvatskoj na niskoj je razini u odnosu na druge zemlje. Deset kilograma ribe po stanovniku ispod je europskog prosjeka od 16 kilograma, a dvostruko je manje od preporuka Svjetske zdravstvene organizacije.

Meðunarodna komisija za zaštitu atlantske tune (ICCAT) na posljednjem je zasjedanju, održanom potkraj prošle godine u Maroku, smanjila dopuštenu izlovnu kvotu Hrvatske na 654 tone tuna, što je smanjenje od 140 tona u odnosu na prijašnje razdoblje. Sukladno tomu, nositelj povlastice izlova tuna, odnosno jedan brod, smije izloviti desetak tona, što je nedovoljno za isplativost posla. Na zasjedanju ICCAT-a postojala je mogućnost da se Hrvatskoj ukine dozvola izlova tune težine do osam kilograma, no ipak joj je ostavljeno to pravo. Tako Hrvatska, uz španjolsku pokrajinu Baskiju, jedina ima pravo izlova mlade tune, dok sve ostale zemlje smiju loviti tunu minimalne težine 30 kilograma. Predlagalo se i uvoðenje propisa da se tuna može loviti samo s brodovima dugim do 24 metra, ali taj prijedlog, srećom, nije prošao, jer bi to značilo da više od 50 posto hrvatske flote ne bi imalo pravo na lov.

Na godišnjem zasjedanju ICCAT-a u Maroku, 25 zemalja članica tražilo je da se za 50 posto smanji svjetska kvota izlova tune, sa 27.500 na 15.000 tona. Meðu njima su bili SAD, zemlje Latinske Amerike i Japan, koji sve više kontrolira uzgoj tuna, a Amerikanci ga gotovo nemaju. Meðu 15 članica koje su bile protiv tog zahtjeva, tražeći višu kvotu, bila je i Hrvatska uz druge europske te arapske zemlje. Znanstveno vijeće ICCAT-a opravdavalo je smanjenje kvote od 50 posto tvrdnjom da je tuna ugrožena vrsta, za što je manjkalo egzaktnih pokazatelja. Postignut je kompromis da se kvota smanji za »samo« 20 posto, pa će svjetski ulov ove godine biti oko 22.000 tona, od čega je Hrvatska dobila pravo na tri posto.