'Obraðujemo zemlju i ne bojimo se krize'

Cijene rastu, ali Hrvati i dalje relativno dobro žive. Dio, iako manji, još dobro zaraðuje, neki posežu za karticama, a neki za povrćem iz vlastita vrta. Kako će biti za šest mjeseci kad bi, prema najavama stručnjaka, kriza trebala zahvatiti najšire slojeve, to u ovome trenutku nikoga previše ne zanima. Štednja još nije ni u primisli. Dapače, već se planira izdašnji božićni šoping, a o računu će razmišljati kad stigne. Već će se nekako snaći.

I dok iz razvijenih i bogatih zemlja u svijetu iz dana u dan stižu vijesti o masovnim otpuštanjima radnika, kako to da Hrvati uopće ne misle na budućnost? Kako je moguće da su Hrvati i dalje uljuljkani u lažan osjećaj sigurnosti?

– Kartica i kredita još uvijek ima koliko graðanima treba. Reklamira se život po principu “kupi danas, plati iduće godine” – kaže predsjednica SSSH Ana Knežević.

Kartičnom iskušenju teško je odoljeti, priznaje gospoða Štvanek iz Zagreba.

– Sve kupujem na karticu pa onda platim kad sjedne plaća. Bilo bi super da je to sve. Još sam i deset tisuća kuna u minusu. Da se izvučem iz toga, samo da vidim pozitivnu nulu, trebala bi injekcija od 20 do 30 tisuća kuna – priznaje majka srednjoškolca za kojega, kako sama kaže, novca uvijek mora biti:

– Ne mogu mi odbiti kad mi kaže: “Svi imaju.” Ne želim ga upozoravati da je tata bez posla, to zasad ne treba biti njegova briga.

Njezina ideja obuzdavanja potrošnje je – svim se silama boriti da se šoping obavlja samo jednom kreditnom karticom iako u novčaniku ima pravu lepezu plastičnog novca. Za razliku od nje, brojna obitelj Jušenski iz Jamničke Kiselice kartice ne želi i ne treba. Kupuju isključivo gotovinom, a šest kredita podignuli su kako bi unaprijedili posao. Dio su uredno vratili.

– Trošimo koliko imamo. Na sreću, imamo zemlju i uzgajamo krave pa nam hrana nije problem. Zamislite koliko bi nas stajalo da kupujemo hranu za nas devetero! Sve plaće nam ne bi bile dosta – kaže Slavica Jušenski. Na zimovanje ne idu jer “ne vole”, a ljetuju u vlastitoj vikendici na Jadranu.

Slično živi i tročlana obitelj Veverec – roditelji umirovljenici i odrasli sin. Ljeti u vikendici, zimi – doma.

– “Skresali” smo kave po kafićima, sada ih pijemo samo doma, a umjesto novina, čitamo teletekst. Auto pale dva puta godišnje – kad idu na more i s mora – kaže bračni par Veverec.

Za hranu imaju poseban sistem: Svatko od troje ukućana u zajedničku blagajnu daje po 700 kuna, dok ih u vlastitoj kući muče “samo” režije.

Takav “luksuz” priželjkuje Sandra Regvar. Mlada se Zagorka prije nekoliko mjeseci uselila u podstanarski stan u Zagrebu. Solidna primanja omogućavaju joj da otplaćuje kredit za auto, ali i da tu i tamo pomogne roditeljima. Sprema se na skijanje jer se tomu veseli, ali ide vikendom ili izvan špice sezone.

– Drag mi je moj crveni auto, ali da zaškripi, odrekla bih ga se u trenu – racionalna je Sandra, koja je i izlaske prorijedila pa se s prijateljima druži doma. Iako je sreðena, ne pati od skupe odjeće s markom.

Baš je odjeća ono čega se odrekla obitelj Luketić iz Ogulina. Sedmeročlana obitelj godišnje utovi dvije svinje, umjesto na plac s cekerom, idu u vrt s motikom, a kako odjeća i cipele ne rastu u vrtu, na tome maksimalno štede.

– Nema više kao što je nekada bilo – kupi nove cipele u proljeće i u jesen. Sad se nose dok se ne poderu. Jedino na čemu ne štedimo jest higijena – perilica se vrti triput dnevno. I nema više da gori žarulja tamo gdje ne treba. Gasi! Gasi!, stalno upozoravamo djecu – kaže Ogulinci.

Takvih briga nemaju, a i misle da ih neće imati, mlada i uspješna obitelj Dević iz centra Zagreba. Prilično su oštri u osudi psihoze koju siju mediji i politika. Za svoja radna mjesta se ne boje jer smatraju da dobro rade svoj posao, ali im smeta sveopći osjećaj nesigurnosti i nelagode na poslu.

– Stalno se govori o otkazima, tehnološkim viškovima, pa su svi prestrašeni... Mislimo da se kriza u svijetu kod nas koristi kao izlika za podizanje cijena. Zašto hrana nije pojeftinila kad i nafta? – pitaju Devići.

Kažu da troše i kupuju kvalitetno, ali da znaju kad treba stati. Nikad ne kupuju na kartice.

Večernji.hr