Spoznaja da masline ne uzgajaju Japan, Rusija, Kina, skandinavske zemlje, a SAD tek nešto u Kaliforniji, govori da će maslinovo ulje biti sve traženije. Primjerice, samo su Sjedinjene Države povećale uvoz maslinova ulja s 40.000 tona 1985. na 240.000 tona 2007. godine.

Hrvatsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, točnije istarsko, već dvije godine za redom najbolje je na svijetu u kategoriji intenzivno voćnih ulja te su tako istarski maslinari postali noćna mora talijanskim maslinarima koji su dosad po pitanju kvalitete bili neprikosnoveni lideri. Ti uspjesi ne čude, jer je istarsko maslinovo ulje slovilo i u davnim vremenima za najbolje ulje rimskog carstva. Bočica od dva i pol decilitra tog istarskog šampionskog ulja košta blizu 200 kuna.

»Hrvatsko maslinarstvo sigurno će doživjeti procvat, ali moramo učiniti sve da maslinici ostanu u posjedu naših obitelji, jer se sve više stranaca raspituje za kupnju našeg poljoprivrednog zemljišta te za ulaganja u uzgoj i preradu maslina u našoj zemlji«, upozorava Benčić. On naglašava kako je autohtonost sorte preduvjet zaštite proizvoda, a od Konavla do Istre utvrðene su 164 potencijalne autohtone sorte maslina. DNA-analizom usporedit će ih se s talijanskim, španjolskim i grčkim sortama, kako bi se točno utvrdila njihova eventualna autohtonost. Europska unija nastoji strogo kontrolirati maslinike, a maslinici koji nisu registrirani pod sustavom »zračna slika« ne dobivaju državne potpore. Na osnovi te zračne digitalne fotografije može se utvrditi čak i vrsta masline, a na temelju toga provjeriti vjerodostojnost podataka na deklaraciji o plodu masline.

U EU se potpora daje na temelju količine maslinova ulja koje se proizvede, a ne na broj stabala. Unija ograničava u maloprodaji pakiranje maslinova ulja na najviše pet litara.

U Hrvatskoj se maslinarima isplaćuje poticaj od jedne kune za kilogram preraðenih maslina te deset kuna za litru prodanog ulja prilikom prerade maslina. Naš novi Pravilnik o uljima od ploda i komine masline sastavljen je prema normama EU-a, s tim da etiketa na boci sadrži podatak o zemlji podrijetla ulja i izvornosti proizvoda.

Hrvatska je 1945. imala šest i pol milijuna stabala maslina, a Benčić podsjeća da su naši maslinici u najvećoj mjeri zapušteni pedesetih godina minulog stoljeća. Uzrok tome je jednim dijelom bio i to što je tadašnji komunistički režim maslinu "obilježio" kao "reakcionarnu kulturu". No, na taj način sačuvali smo masline i zemljišta na kojima rastu od tretiranja kemijskim sredstvima. Upravo je to preduvjet, kaže Benčić, za ekološki uzgoj maslina, odnosno dobivanje ekološkog maslinovog ulja, što druge tehnološki naprednije zemlje – nemaju.

U Hrvatskoj se dobar dio maslinova ulja još uvijek prodaje na crno, odnosno "iz konobe". Naime, većina maslinara uzima svoje ulje nakon prerade, nakon čega ga obično loše skladišti, tako da ono gubi na kvaliteti, ali ga potom ipak uspijevaju prodati po cijeni od 80 do 150 kuna za litru. Inače, naše uljare otkupljuju ulje po 40 kuna za litru. U Italiji se ulje otkupljuje za oko tri eura po litri, a prodaje na crno ima vrlo malo.