Najave

Za razvoj se izdvaja sve više novca, a seljaci obraðuju sve manje zemlje

  • Ispis
traktororanjeOd 1999. godine, od kada su državne potpore (poticaji) u poljoprivredi uvedeni, poljoprivrednim proizvoðačima svake se godine isplaćuje sve više novca. U početku je to bilo nešto malo ispod milijarde kuna, kasnije izmeðu jedne i dvije, dok je ove godine zbog zahtjeva koalicije HSS-HSLS taj iznos čak tri puta veći, čak 6 milijardi kuna. Cilj davanja potpora, smatra se, jest povećanje poljoprivredne proizvodnje i kvalitete proizvoda, stvaranje konkurentnog proizvoda i niža cijena hrane za hrvatske graðane. Meðutim, sve je skupa još jako daleko od toga. Prema mnogima, hrvatska poljoprivreda unatoč tomu, ni deset godina poslije, nije ni na tragu zacrtanog cilja, dapače, prinosi poljoprivrednih proizvoda daleko su ispod europskih (onoliki su kolika su i ulaganja), a uvoz i cijena hrane enormno rastu. Stoga je jedno od prioritetnih pitanja koje se sve više nameće: Može li uopće šest milijardi kuna spasiti hrvatsko selo i poljoprivredu i napokon već jednom načiniti konkurentnog seljaka? Hoće li se već jednom smanjiti uvoz hrane, te hoće li hrana pojeftiniti ili je potreban još mnogo veći iznos? Mnogi smatraju da će, kao i do sada, i ovogodišnji poljoprivredni proračun pogodovati samo jednoj uskoj interesnoj skupini, a oštetiti većinu graðana.
NERAZMJER CIJENA

Neki analitičari i stručnjaci, primjerice Stipan Bilić, direktor Udruge za poljoprivredu pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, smatraju da su Hrvatskoj do ulaska u EU potrebne investicije u vrijednosti od 45-50 milijardi kuna.
- Meðutim, tu je nužno imati organizirane investicijske programe koji uključuju proizvoðače i banke, okupljenih i potaknutih od strane države. U hrvatsku poljoprivredu treba investirati, pa nije potrebno isticati spašavanje kao opciju. Tu država treba imati ulogu organizatora i poticatelja, a ne spasioca. Sva dosadašnja proračunska davanja za poljoprivredu, koja su se počela isplaćivati od 1999., a plaćaju se do danas, transferirali su izmeðu 18 i 19 milijardi kuna, od čega je oko 15 milijardi kuna transfera iz proračuna te još i indirektnih poticaja (npr. plavi dizel i sl.) od 3-4 mld kuna. Sav taj novac iz poticaja nije utjecao ni na povećanje proizvodnje ni na smanjenje cijena, o čemu svjedoče činjenice da je prije osam godina obraðivano 1.071.000 ha poljoprivrednih površina, a prošle godine 812.000 ha. U meðuvremenu povećan je uvoz, ali što je još gore i vanjskotrgovinski deficit. Cijene su na domaćem tržištu veće od svjetskih cijena. To su sve činjenice koje ne govore o tome da je proračun pozitivno utjecao na poljoprivredu - kaže Stipan Bilić te dodaje kako nije poznato koliko bi novca (poticaja) bilo dovoljno jer, ističe, nikad nitko nije računao koliko bi novca iz proračuna trebalo poljoprivrednicima.
- Smatram da su te želje nemjerljive te da je dosadašnji sustav poticaja bio u funkciji socijalne politike prema selu, a ne u funkciji razvoja poljoprivrede.

SOCIJALNA POLITIKA

Za ovogodišnji, do sada najviši proračunski iznos za razvoj sela od 6 milijardi kuna, Bilić smatra da je gotovo najviši ne samo u Europi već i u svijetu.
- Veličina proračuna i od 4,5 mlrd kn, a posebice planirani od 6 mlrd kuna je iznos od preko 50 posto vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje i veći je od ukupnog legalnog otkupa poljoprivrednih proizvoda iz domaće proizvodnje. Ni jedna zemlja nema poljoprivredni proračun u visini od 50 posto proizvodnje, odnosno ne postoji zemlja u svijetu gdje veličina poljoprivrednog proračuna preračunato po hektarima koji se obraðuju iznosi 850 eura po hektaru i četiri je puta veća od iznosa poticaja po hektaru koji isplaćuju zemlje EU - kaže Bilić, te dodaje kako je hrvatski proračun zapravo za plaćanje opstanka siromašne poljoprivrede a to, smatra, plaćati nema smisla.
- Uz investicijske programe koje treba osmisliti i poticati država s malim iznosima, nama su potrebni poticaji do razine poticaja u EU i to je sada 250-300 eura po hektaru, a koji će se za pet godina smanjiti na 150 eura po hektaru. Sve ostalo je socijalna politika. Osim toga, upitan je naš učinak plaćenih poticaja, jer do sada poljoprivrednim poduzećima koja proizvode 50 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje i sudjeluju sa 67 posto u prodaji na tržištu isplaćuje se samo oko 20 posto poljoprivrednog proračuna, a seljacima s 33 posto udjela na tržištu isplaćuje se 80 posto proračuna. Smanjenjem površina pod proizvodnjom u posljednjih osam godina znači da mi ne potičemo povećanje proizvodnje, a plaćanjem 80 posto poticaja onima koji isporučuju na tržište 33 posto proizvoda iz domaće proizvodnje ne utječemo na niže cijene za potrošače već plaćamo siromašnim seljacima preživljavanje uz siromaštvo - kaže Bilić.

KAKO BEZ POTICAJA?
- Mi naše poticaje moramo svesti na razinu poticaja u EU, a ti poticaji su 11-13 posto vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje, no poticaji će se smanjiti za 50 posto u idućih pet godina. Poslije 2013. godine poticaji će biti 150 eura po hektaru, te će kod nas za 1,0 mil. ha poljoprivrednog zemljišta, koji obraðujemo, ukupni poticaji iznositi 150,0 mil. eura ili oko 1,1 milijardu kuna. Plaćanjem visokih poticaja mi onemogućavamo potrebno prestrukturiranje jer održavamo nekonkurentnu proizvodnju poljoprivrede, što je dugoročno štetno. Zemlje EU za samo 15-ak proizvoda plaćaju poticaje i svatko u Europi može provjeriti svakog korisnika poticaja i to koliko je novca dobio i po kojim kriterijima, a kod nas se poticaji plaćaju za više od 200 proizvoda. U takvom bujanju nepotrebnog broja proizvoda za poticaje, posve je jasno da nije moguće uspostaviti objektivne kriterije već je podjela novca podložna voluntarizmu. Stoga, iako je kod nas novac za poticaje javni novac, do sada nije legalno moguće dobiti popis svih onih koji su dobili poticaj i iznose koji su dobili te kriterije za dodjelu poticaja. Podjela proračunskog novca za poljoprivredu podrazumijeva da se objavi popis i iznos dodijeljenog novca po svakom korisniku - kaže Bilić.
U posljednje se vrijeme sve više nameće i pitanje može li uopće hrvatski seljak proizvoditi bez potpore, kao što je to, primjerice, u Novom Zelandu ili nekim drugim zemljama?
- Postoje zemlje u svijetu koje proizvode bez potpora, primjerice, Novi Zeland, Australija, Argentina, Brazil i drugi, ali i zemlje gdje su potpore relativno niske, kao u SAD-u i Kanadi. U zemljama EU potpore su relativno visoke (transferira se oko 12 posto vrijednosti proizvodnje iz proračuna te još 10-15 posto kroz veće cijene), a zemlje gdje su potpore visoke su, primjerice, Japan i Švicarska. Prema sadašnjem našem proračunu za selo i poljoprivredu, mi ćemo biti zemlja s najvećim potporama. No pitanje je da li smo toliko bogati, tko to plaća i zašto - zaključuje Bilić.
Mirko Macokatić, predsjednik Zadružnog saveza Slavonije i Baranje, kaže kako se i prije ovih šest milijardi za poljoprivredu trošilo više nego što to država sebi može priuštiti.
- I do sada smo u postotku trošili na poljoprivredu više nego je učešće poljoprivrede u BDP-u. Meðutim, smatram da u tom djelu, jedan od većih problema je taj što se novac ne izdvaja za prave programe već vrlo često po rodbinskoj ili, što je još češće, stranačkoj liniji - kaže Macokatić, te navodi apsurde poput otvaranja farme za stotinjak muznih krava u jeku predizborne kampanje, koja je koštala 5 milijuna kuna, dok je istodobno za isti broj krava bilo dovoljno milijun kuna i to za isto tako suvremenu farmu. Macokatić dodaje kako je posve jasno da takva farma ne može opstati, jer mlijeko ne može vratiti toliku investiciju, te da će toliki dug morati vraćati još nekoliko generacija. “Smatram da sav proračun za poljoprivredu treba usmjeriti prema zadrugama jer one znaju kome ga treba, a kome ne usmjeriti”, zaključuje Macokatić.

STALNO NA POčETKU

Mr.Draženka Gutzmirtl, pročelnica Hrvatskog zavoda za savjetodavnu službu područne službe Osječko-baranjske županije, kaže kako je vrlo važno pravilno usmjeriti toliki novac upravo tamo gdje poljoprivreda “škripi”, a to je prije svega sreðivanje tržišta i smanjenje uvoza hrane.
- Iako je riječ o do sada najvišem izdvajanju za poljoprivredu, osobno smatram da je i to premalo jer je u hrvatskoj poljoprivredi gotovo sve što je započeto ostalo nedorečeno. Intenzivno smo podizali i još uvijek podižemo nove nasade, a voće koje već dolazi u rod nema tržište, nema skladišnih i preradbenih kapaciteta i slično - kaže mr. Gutzmirtl, te dodaje kako sada imamo proizvodnju, a nemamo plasman, preradu i skladištenje, odnosno sve visi i ponovno smo na početku.


Seljaci ovisni o poticajima

Meðu zemljama koje su imale izvanredno pozitivno iskustvo s potpunim ukidanjem potpora poljoprivredi su Novi Zeland i Estonija, gdje su poljoprivredni proizvoðači prestali biti ovisni o državi te su se okrenuli smanjenju troškova i povećanju kvalitete proizvoda kako bi opstali na tržištu. U tom procesu oslobaða se kreativnost ljudi i nastaju inovacije za kojima nema, smatra se, potrebe dok postoji ovisnost o državi.

Bez poljoprivrednih poticaja hrana bi još bila skuplja oko 20 do 30 posto

Dr. sc. Marko Josipović, predstojnik Sjemenskog dobra na osječkom Poljoprivrednom institutu, donekle se slaže s činjenicom da neki dijelovi poljoprivrede stalno “tapkaju” na jednom mjestu, jer kako koja garnitura doðe na vlast, tako izmišlja toplu vodu i sve kreće ispočetka. “Meðutim, situacija će se bitnije izmijeniti nabolje kada se usvoji nacionalna poljoprivredna strategija konsenzusom svih političkih stranaka. Kad je riječ o državnim potporama, smatram da se one trebaju usmjeriti na prave projekte, prije svega na ureðenje kanalskih mreža i navodnjavanje, ali ne pojedinog dijela neke njive već cjelokupno navodnjavanje na razini države, potom je tu i okrupnjavnaje poljoprivrednog zemljišta, podizanje stručne razine proizvodnje, povezivanje poljoprivrede i turizma i slično”, kaže dr. Josipović te napominje kako su poljoprivredni poticaji nužni jer bi bez njih hrana bila još skuplja. S tim se slaže i Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, meðutim, kako ističe, njega brine gdje će toliki novac završiti ako se ne budu povećavali iznosi potpora. “Ako su u cjelokupnom proračunskom iznosu od 6 milijardi kuna za razvoj poljprivrede i sela uračunate i plaće za sada dva ministarstva, onda, po meni, ni ove godine nema značajnijeg razvoja hrvatskog sela i poljoprivrede”, kaže Zdravčević.
www.glas-slavonije.hr

Tražite posao...

Croatian Afrikaans Albanian Arabic Armenian Azerbaijani Basque Belarusian Bulgarian Catalan Chinese (Simplified) Chinese (Traditional) Czech Danish Dutch English Estonian Filipino Finnish French Galician Georgian German Greek Haitian Creole Hebrew Hindi Hungarian Icelandic Indonesian Irish Italian Japanese Korean Latvian Lithuanian Macedonian Malay Maltese Norwegian Persian Polish Portuguese Romanian Russian Serbian Slovak Slovenian Spanish Swahili Swedish Thai Turkish Ukrainian Yiddish