Vlada uvodi dizel od uljane repice

U ozračju velike naftne krize u svijetu, kada cijene naftnih derivata vrtoglavo rastu, hrvatska je Vlada ovoga ljeta u proceduru konačno stavila zakonsku podlogu s jasnim naputcima i rokovima za izradu zakonske regulative koja se odnosi na dobivanje novog pogonskog goriva - biodizela. To nam je potvrdio Srećko Selanac, pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Kazao je da bi zakonska podloga za uvoz biodizela ili njegovu domaću proizvodnju, prema zadanim rokovima, trebala biti gotova do kraja godine.

Dakle, Ministarstvo financija mora sastaviti zakonsku regulativu koja predviða oslobaðanje biodizela od trošarina, a Ministarstvo poljoprivrede treba većim poticajima potaknuti sijanje uljane repice.

Gotovo ni jedan ministar poljoprivrede u Uniji ne koristi klasično pogonsko gorivo. U slučaju da ne proizvodimo biodizel, morat ćemo ga uvoziti, što bi bila višestruka šteta. Hrvatski projekt »Biodizel« predviða tri organizacijsko-gospodarska modela proizvodnje i korištenja biodizelskog goriva. Njegova proizvodna cijena ovisi o kapacitetu pogona, a na rentabilnost lanca proizvodnje izravno utječu i poticaji za uzgoj repice, prihodi od prodaje uljane pogače koja se sada uvozi, glicerola i gnojiva, te poticaji za proizvodnju biodizela i PDV.

Razvijenom svijetu već je odavno dosadilo ovisiti o ograničenim rezervama nafte te se okrenuo novom pogonskom gorivu. Tako biodizel i biobenzin proizvedeni od uljane repice, suncokreta, soje, kukuruza, pšenice, ali i palmina ulja, već pokreću vozila - od automobila, autobusa do traktora.

Udjel biodizela u Uniji do kraja ove godine mora biti dva posto, a 2020. godine 20 posto tradicionalnih goriva u prometu mora biti zamijenjeno biodizelom i biobenzinom.

U Hrvatskoj još nije potekla ni kap biogoriva, iako postoje dobri agroekološki uvjeti za uzgoj uljane repice. Studija o uvoðenju proizvodnje biodizelskog goriva napravljena je još 2001. godine.

Uljana repica ima dvostruko više ulja u zrnu nego suncokret ili soja. Stručnjaci su proizveli kulturu uljane repice koja se može koristiti za proizvodnju goriva, a njenom se pogačom može hraniti stoka. Time je proizvodnja postala isplativa, a proizvodnja biodizela jeftinija od proizvodnje biobenzina.

Prema propisima EU-a, a s obzirom na to da je godišnja potrošnja nafte dva milijuna tona, Hrvatska bi godišnje trebala proizvoditi 50.000 tona biodizela. To bi značilo da treba zasaditi 50.000 hektara uljane repice. Dakle, duplo više nego danas kad je tom biljkom zasaðeno oko 20.000 hektara.

Zanimanje za proizvodnju biodizela postoji, čak su neki pogoni za to već pripremani. Ina je zainteresirana za proizvodnju oko 70.000 tona biodizela godišnje.

Projekt biodizela u Hrvatskoj dobio je potporu Vlade u sklopu Nacionalnog energetskog programa BIOET. Za nositelja projekta odreðeno je Ministarstvo poljoprivrede, a interes su pokazali javni gradski prijevoznici. To je praksa, naime, u velikim europskim i američkim gradovima koji su u svoj gradski prijevoz, ali i poljoprivredu, šumarstvo i graditeljstvo, uveli biogorivo.

češka je prije 14 godina proizvodila 110.000 tona uljane repice, a prošle je godine ta proizvodnja bila veća od milijun tona. Povećanje proizvodnje uljane repice pratila je i razgranata mreža crpki s biodizelom.

U proizvodnji biodizela nisu zaostale ni Poljska, Slovačka, Litva i Letonija. U proizvodnji biodizela korak za spomenutim zemljama nastoji uhvatiti Slovenija i SCG. Biodizel je djelomično osloboðen od poreza, a države potiču uzgoj uljane repice. Prema normama Unije, jedan poljoprivrednik može živjeti od 20 hektara uljane repice. Biodizel, pak, nije mnogo jeftiniji od klasičnog dizela, ali razgraðuje se za 30 dana, dok nafti treba 50 godina.

Gorivo od uljane repice ne oštećuje motor, a zbog njegove mazivosti, u usporedbi s fosilnim gorivima, manje se troše i dijelovi motora. Svi europski automobili proizvedeni u posljednjih 10 godina mogu koristiti biodizel, dok je na starijima potrebno načiniti preinake koje stoje manje od ugradnje plina. Prednost biodizela je i manja opasnost pri transportu jer se može prevoziti kao i biljna ulja.

Prenosimo iz Vjesnika; autor: Marinko Petković