I nama stiže kriza punih bačava

Hrvatske vinare očekuje kriza “punih bačava”, koja je uvijek znatno teža od one “praznih bačava”. Prema riječima Želimira Bašića, uglednog poznavatelja vina koji stalno prati dogaðanja na svjetskom tržištu, to je neminovnost, a dobrim dijelom toj smo situaciji sami kumovali. Podsjetimo, Hrvatska je prije desetak godina zabranila izvoz kvalitetnih vina u rinfuzi. Ta su se vina do tada najviše koristila za križanje i prodavala su se pod robnim markama, te u to vrijeme gotovo da nije bilo robne kuće u Njemačkoj koja na svojim policama nije imala hrvatska kvalitetna vina pod robnim markama Pelješac, Plavac... Danas su ta mjesta na policama popunjena kvalitetnim španjolskim i francuskim vinima, tako da su njemački trgovci prekrstili Pelješac u Shiroco, a Plavac u Plamen kako bi potrošače naviknuli na nove okuse. Desetak godina nakon toga plaćamo cijenu svoje nepromišljenosti.

Nekonkurentna vina srednje kvalitete

Uz to nam na ruku ne ide ni činjenica da su naša kvalitetna vina osjetno skuplja nego uvozna vina iste kvalitete.

“Prema mojem mišljenju, kriza će najviše zahvatiti velike proizvoðače vina srednje kvalitete”, kaže Želimir Bašić. “Upravo je takvim vinima svjetsko tržište pretrpano. Znači, problem nije u proizvodnji, nego u plasmanu. Naše je tržište bilo zatvoreno i zbog velikog pada vinarskog nasada prije petnćstak godina bilanca je bila izjednačena, pa nam izvoz nije bio toliko bitan. Poučeni iskustvom iz prošlosti, vinari su upozoravali na mogućnost krize punih bačvi, jer je država počela forsirati sadnju novih površina pod vinovom lozom”, ističe Bašić.

U Hrvatskoj je grožðe skuplje, skuplja je i boca, čep, oprema, obrada, prijevoz, a kvaliteta dominantnih vina nije toliko veća da bi to nadoknadila. Nekada smo imali goleme serije izvoza vina. Pelješac se izvozio u dva milijuna litara, plavac je nekoliko proizvoðača poput Dalmacijavina, Istravina i Badela izvozilo u pet do šest milijuna litara, Kutjevo je s graševinom bilo značajan izvoznik... čitav niz hrvatskih proizvoðača u velikim je serijama izvozio vino u rinfuzi. Jedan od naših najvećih izvoznika vina bilo je Dalmacijavino koje je sada u vrlo teškoj situaciji.
Domaći vinari na prošlogodišnjoj Sabatini izrazili su zabrinutost naglo rastućim trendom uvoza manje kvalitetnih, jeftinijih vina, kao i padom izvoza domaćih vina.

VINSKE CESTE SU SPAS

Upravo je izgradnja i organizacija vinskih puteva mogući spas za hrvatske vinare. Prema riječima Slobodana Rosića, jednog od organizatora nastupa hrvatskih vinara na festivalu vina u Novom Sadu i sajmovima u Dusseldorfu i Bordeauxu, više od 20 posto proizvodnje naši vinari plasiraju u okviru organiziranih vinskih cesta.

“Meðutim, dobrim nastupom na sajmovima otvorena je mogućnost plasmana naših vina i u izvoz. Jasno je da za naša vrhunska vina nema problema, ali interes je iskazan i za novo kvalitetno vino Libertas iz Putnikovića, koje je imalo premijeru upravo u Bordeauxu. Njegov proizvoðač je dobio niz upita, ali i narudžbi, što ruši teoriju prema kojoj možemo izvoziti samo vrhunska vina”, zaključio je Rosić, vlasnik agencije Laguna.

No uvoz vina raste i 2005. godine doseže brojku od 138.000 hektolitara, otprilike isto kao 2004. godine, a izvoz naših vina je prepolovljen, tako da je postotak uvoznih vina u godišnjoj domaćoj potrošnji, koja iznosi 500 milijuna litara, sve veći. Godišnji promet u 2005. godini iznosio je 650.000 hektolitara, što je porast za oko 10 posto u odnosu na godinu prije. Vinko Milat, savjetnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, tada je istaknuo: “Problem je jasan. Izvoz je smanjen zbog nekonkurentnosti naših vina na svjetskom tržišu, malih proizvodnih serija te neorganiziranosti naših proizvoðača”.

Te je godine u Europskoj uniji proizvedeno 173 milijuna hektolitara vina, dok je u Hrvatskoj 2005., prema podacima Državnog zavoda za statistiku, proizvedeno 138.000 hektolitara vina.
Udjel vrhunskih vina u ukupnoj proizvodnji vina kod nas je 11 posto, što je nedovoljno.

Preko restorana do tržišta

Naša vrhunska vina lakše pronalaze put na svjetskom i domaćem tržištu i najviše se prodaju u restoranima kojima su vlasnici Hrvati. Vlasnici tih restorana uglavnom naša vina nabavljaju izravno od proizvoðača, da bi izbjegli provizije koje naplaćuju trgovci. Meðutim, neki naši proizvoðači svoja vrhunska vina plasiraju u vrhunske svjetske restorane i vinoteke. Takoðer, poput jednog od naših najpoznatijih vinara Vlade Krauthakera, nastupaju na nekoliko inozemnih sajmova. Na nedavno održanom sajmu u Bordeauxu nastupala je skupina hrvatskih vinara na zajedničkom izložbenom prostoru.

“Žao mi je što na tom sajmu nisu nastupili svi naši najbolji vinari, jer tamo dolaze trgovci koji traže nove vrste vina, te nerijetko odustaju od nabave francuskih vina i odlučuju se za ostala, pa i naša”, govori Vlado Krauthaker. “Na takve sajmove moramo ići masovno i tu moraju biti svi naši najpoznatiji vinari. Ove godine je u Bordeauxu objavljeno da je u svijetu prvi put nakon 17 godina zaustavljen pad potrošnje vina. To je prigoda i za naše vinare, ali prvo moramo podignuti kvalitetu naših vina tako da u našoj ukupnoj proizvodnji vrhunska vina budu na 30 posto udjela. Lošija vina možemo prodavati i na domaćem tržištu jer vani zbog naše skupe proizvodnje ne možemo konkurirati jednako kvalitetnim vinima iz te kategorije, čija je cijena oko dva eura. Za podizanje kvalitete naših vina moramo voditi računa o načinu sadnje i lokacijama naših novih vinograda te sortama loza koje sadimo, jer se u Hrvatskoj godišnje posadi izmeðu 500 i 1000 hektara novih vinograda. Uz sadnju je jako bitna i edukacija proizvoðača, ali i potrošača, čemu se u Europi pridaje velika pozornost, dok je kod nas ona još u začetku”, ističe Krauthaker.

Jedan od vinara koji nema problema s plasmanom svojih vina je i Mate Violić Matuško, koji svoj Dingač bez ikakvih problema plasira na domaće tržište, ali ga i izvozi u neke njemačke i ruske restorane. U izvoz plasira i dio kvalitetnog plavca. Kako u sklopu svoje vinarije, koja se nalazi u Potomlju, ima i kušaonicu, dobar dio vina proda turistima koji su i najsigurniji konzumenti hrvatskih vina.

EU tržište okreće se uvoznim vinima

Cilj je EK-a i predložene reforme, obrazlagala je europarlamentarcima povjerenica za poljoprivredu Mariann Fischer Boel, poticati rast i razvoj kvalitetnog i uspješnog vinarstva, prilagoditi europsku proizvodnju uspješnim formulama korištenim u svijetu, poput plantažne proizvodnje, ići na bolja vina i, naravno, snižavati unos EU novca u tu industriju. To zadnje je u okvirima reforme agrara koji bi se trebao nakon 2013. godine, datuma kojega je na jednom od napetijih EU summita “izboksala” Francuska kao najveća korisnica proračunskih sredstava EU-a za poljoprivredu, u velikoj mjeri odlijepiti od ovisnosti o novcu iz zajednice.
Brojke kazuju da Europa proizvodi i konzumira dvije trećine vina u svijetu, uz okretanje tržišta uvoznim vinima. Vina iz Kalifornije, Australije, čilea ili Južne Afrike su kvalitetnija i često jeftinija. Europa je, prema statistici, vodeći svjetski proizvoðač, uvoznik i izvoznik te, naravno, konzument vina.
Obraćajući se Odboru za poljoprovredu Europskog parlamenta, Mariann Fischer Boel branila je prijedlog euro poslovodstva opisujući ga kao “uravnoteženu reformu koja vodi prema snažnijem vinskom sektoru u EU-u”. Njezini su argumenti zdravorazumski i čvrsto utemeljeni na gospodarskim činjenicama – što se, razumljivo, nije svidjelo najvećim državama – proizvoðačima vina, ponajprije Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Austriji i Maðarskoj. Naš je godišnji neiskorišteni višak 13 milijuna hektolitara, upozorava povjerenica za poljoprivredu. čak i uništavanje viškova košta, milijuni eura idu u preradu nepopijenog vina kojega nitko neće i već plaćenog kroz sustav EU subvencija. Vino se preraðuje u alkohol, što se ponovno plaća iz proračuna. Gubici su golemi, a novac bi se uistinu dao korisnije upotrijebiti za reformiranje proizvodnje vina u EU-u i prilagoðavanje sektora novim realitetima. Povjerenica se složila s dvoetapnim pristupom sugeriranim i u izvještaju Europskog parlamenta (znanom kao izvještaj Batzeli), a to je da se u prvoj fazi dogode strukturalne promjene kako bi novi okviri, u idućoj etapi reforme, jamčili dugoročan održiv razvoj sektora i njegovu konkurentnost na svjetskom, a ne samo domaćem, europskom tržištu.

ELEMENTI REFORME

• Odustajanje od interventnih mjera – od dana stupanja na snagu reforme vinskog sektora neće se više provoditi krizna destilacija viškova te odobravati razne vrste pomoći poput one za potporu privatnih rezervi vina
• Zabrana šećera – unatoč tradicijama, naročito u sjevernijim zemljama, uvela bi se potpuna zabrana dodavanja šećera, a eliminira se i subvencioniranje umjetnog poboljšavanja kvalitete mošta
• Shema iskorjenjivanja vinograda – uništavanje loze je dobrovoljno, provodi se po procjeni proizvoðača tako da mu se više isplati dobivati dodatna sredstva za odustajanje od proizvodnje i ulagati ih u nešto drugo, nego se držati neekonomske produkcije
• Plaćanje – svim vinogradarima koji se odluče na povlačenje iz proizvodnje automatski će na raspolaganju biti isplata sredstava iz proračuna EU-a
• Kraj ograničenja sadnje novih vinograda – od 1. siječnja 2014. godine napušta se praksa zabrane sadnje novih površina kako bi se kompetitivnim vinarima omogućilo proširenje proizvodnje
• Enološke prakse – Komisija izraðuje listu prihvatljivih procedura
• Bolje objašnjavanje podrijetla – koncept kvalitetnih vina iz EU-a temeljit će se na zemljopisnom podrijetlu kvalitetnih vina, što mora biti vidljivo na boci
• Mjere po mjeri – vinska je reforma skrojena prema potrebama i stanju u svakoj pojedinoj zemlji članici
• Mjere ruralnog razvitka – sredstva rastu od 100 na 400 milijuna eura za vinorodna područja
• Promocija – 120 milijuna eura za promotivnu kampanju izvan EU-a koju će proračun zajednice podržavati s polovinom sredstava; 60 posto kampanje za promociju umjerene konzumacije vina namirit će se iz proračuna EU-a
• Zaštita okoliša – sve mjere moraju se uklopiti u ekološke standarde

Shema destilacije - mlinski kamen o vratu

Prva je na udaru shema destilacije, “ukinimo je za sva vremena”, poziva povjerenica za poljoprivredu, ističući da je “shema neefikasna i šalje pogrešne signale proizvoðačima, a kada je povežemo uz naše napore da budemo kompetitivniji, ona nam je mlinski kamen o vratu, jer, priznajmo, postoje mnogo bolji načini da svake godine potrošimo pola milijarde eura”. Ona poziva države članice da temeljem svojih potreba i stanja u industriji iznaðu rješenje svojih specifičnih problema (“ne tuðih”, ističe Mariann Fischer Boel).
Isušivanje vinskog mora kojega nitko neće, a svi ga plaćaju, bit će uspješnije poprati li to sniženje proizvodnje najmanje kvalitetnih, neželjenih vina politika ruralnog razvitka. Ruralni je razvitak sve značajniji dio reforme poljoprivrede u EU-u, a koliko je važan, spoznali su već od početka priprema za pregovore i hrvatski pregovarači. Komisijin prijedlog ističe da EU proračun stoji iza potpore vinogradarima iznosom od nekih 900 eura po hektaru godišnje kroz razdoblje od pet do sedam godina. Shema smanjivanja hektara pod lozjem zajedno s ranim umirovljenjem malih vinogradara vrijedna je od 18.000 eura pa do plafona od 180.000 eura za 15 godina. Mjera bi smanjila broj ljudi ovisnih o proizvodnji vina za pet posto, a neke skrenula u profitablilnije grane. Krojena je za eliminaciju najmanje kompetitivnih i ovisnih o sredstvima iz zajedničkog proračuna više nego o ćudima tržišta.

“Zaslaðivačem” protiv bolnih reformi

“Prava na sadnju”, sporna i nakon dugo vremena u praksi, Komisija radije tumači kao “pravo na restrikcije” budući da je postupno smanjenje površina vinograda dio usvojene politike EU-a i mora se realizirati do 2010. godine. Povjerenica predlaže produljenje roka do 2013. “radi prilagodbe”. Stručnjaci u tome vide “zaslaðivač”, mjeru da reforma sektora bude manje bolna. Iskorjenjivanje vinograda treba biti dobrovoljno i podržano novcem iz proračuna. U najboljem slučaju, eliminacija najmanje kvalitetnih površina morala bi proći glatko izmeðu iduće i 2014. godine, godine novog srednjoročnog proračuna s novim pravilima slabijeg sufinanciranja poljoprivrede.