Vinske ceste Slavonije postaju novi hrvatski izvozni brand?

Godinama, ne samo u Slavoniji i Baranji, Hrvatska u turističkom smislu nije znala do kraja iskoristiti svoju bogatu tradiciju vinogradarstva i vinarstva. Vinske ceste na koje su dolazili gosti iz zemlje i inozemstva raðene su stihijski i ovisile su o entuzijazmu i idejama lokalnih turističkih zajednica. Tek se u posljednjih nekoliko godina o vinskim cestama priča kao o mogućem hrvatskom brandu pa se u poticaj njegovog osmišljavanja aktivno na različite načine uključuje država preko resornih ministarstva, lokalna zajednica, turistički radnici i vinogradarske udruge, a počeli su se izraðivati i projekti koji bi se financirali iz europskih fondova.

ILOK - PERJANICA VINSKOG TURIZMA

Nije suvišno ponoviti da su još Rimljani nazivali Ilok Delicium mundi. Netko to prevodi kao Slasti svijeta, a netko kao Raj na zemlji. Taj epitet ističe danas na svojim etiketama i tvrtka "Iločki podrumi", koja je nositelj vinogradarske i vinarske proizvodnje na oko 300 hektara vlastitih nasada i na još oko 500 hektara vinograda u vlasništvu malih obiteljskih gospodarstava, kojih je trenutačno već 300. Iako iločka vina od pamtivijeka nose svjetsku slavu, u vrijeme jugosrpske agresije izgubila su svoje mjesto i na domaćem i na svjetskom tržištu. Oporavak od ratnih šteta bio je težak i skup, ali postiglo se mnogo na ponovnom osvajanju tržišta pa Ilok ponovno zasluženo postaje prijestolnica vina, proizvoðač kraljevskih vina. Ali, za razliku od drugih vinogradarskih krajeva, kao što su Istra, Zagrebačka županija sa Zelinskom i Plešivičkom vinskom cestom, te Meðimurje i Moslavina, znatno se manje čini na većem približavanju svijetu, da Ilok ne mora uvijek ići u svijet, nego da svijet dolazi u Ilok. Za to Ilok ima sve atribute jer, kako su istaknuli autori knjige "Hrvatska vina i vinske ceste", dr. Ljiljana Gašparec-Sučić i Jole Bolić, Ilok ima posebnost na tržištu, što treba iskoristiti. To potvrðuje i Luciano Jakšić iz Njemačke agencije za tehničku suradnju, koji ističe originalnost i autohtonost iločkih vina te još nedirnutu prirodu, što umnogome može pobuditi zanimanje, posebice zapadnih, turista. Takve resurse, kaže, malo tko ima u svijetu. Ali da bi ih se moglo i iskoristiti, treba, uz proizvodnju kvalitetnih i visokokvalitetnih vina, još mnogo toga učiniti.
Ilok ima starogradsku srednjovjekovnu jezgru, u kojoj je i stari vinski podrum, jedini podrum ucrtan na Europskoj vinskoj cesti, dvorac talijanskih knezova Odescalchi s bogatim arheološkim nalazištem, te svetište sv. Ivana Kapistrana. Odnedavno je Ilok s novom lukom za putničke brodove prvi ucrtan i na kartu. Jedna od vrijednosti u promidžbi Iloka trebale bi biti vinske ceste, kao poveznice vinogradara i kao dio turističke ponude, a koje Ilok ima tek u začetku dunavskih turističkih gradova. O tome se malo zna u svijetu pa bi trebalo više činiti na prezentaciji preko medija i na skupovima s degustacijama vina te sudjelovanjem na vinskim sajmovima i smotrama.
Uz "Iločke podrume" uključeno je još desetak malih obiteljskih vinarija. Kada bi se više učinilo na gradnji atraktivnih podrumskih objekata i njihovoj afirmaciji, a uz to organiziralo i pružanje primjerenih ugostiteljskih usluga, iločko bi područje moglo dobro živjeti i da se mnogo ne odlazi u svijet. Vino bi se moglo prodati i u vlastitom dvorištu, što je glede troškova najjeftinije. Ali, s obzirom na to da se kasni s vinskim cestama i da je područje u prometnoj izoliranosti, te da trenutačno u Iloku nema ni ležajnih kapaciteta, upitno je kako i zašto doći u Ilok. Osim toga, ako se želi imati velike površine pod vinogradima, što je ovdje i ekonomski vrlo opravdano, treba do većih vinogradarskih lokacija izgraditi putove te riješiti i drugu infrastrukturu, jer ne mogu vinogradari kvalitetno raditi svoj posao ako do vinograda mogu doći samo po razrovanim i teško prohodnim poljskim putovima i ako tamo ni u blizini nemaju riješenu opskrbu vodom, njima uvijek prijeko potrebnu. Davno je prošlo vrijeme kad se u vinograd odlazilo seljačkim kolima. S obzirom na to da je Ilok u području od posebne državne skrbi, nedvojbeno je potreban veći financijski angažman i države i općine, a zašto ne i stranih ulagača.

VELIKA ULAGANJA I U FERIčANCIMA

FeraVino Feričanci u suradnji s Hrvatskim šumama prošle je godine realiziralo projekt rekonstrukcija cesta uz vinograde, koji se prostiru na 150 hektara. U vinske ceste investirano je oko 1,1 milijun kuna. Tim sredstvima obnovljeno je ili izgraðeno više od šest kilometara vinske ceste, a utrošeno je više od 8.700 prostornih metara kamena. Inače, FeraVino se može pohvaliti iznimno visokim mjestom u hrvatskoj proizvodnji vina u mnogim sortama. Uz tradicionalnu frankovku, tu su i bijeli pinot, graševina, rajnski rizling i odnedavno austrijska sorta - zweigelt. Godišnje se na domaće i inozemno tržište plasira oko 1,2 milijuna litara vina. Feričanačka vina plasiraju se u Švicarsku, Njemačku i BiH.

OD PHARE PROGRAMA 6 MILIJUNA KUNA

U Virovitičko-podravskoj županiji priprema se prijedlog projekta za PHARE programa. Natječaj je otvoren do veljače 2007. godine. U četvrtak je potpisan sporazum o sufinanciranju projekta "Infrastruktura vinskih cesta Virovitičko-podravske županije", koji će uz Županiju u jednakim omjerima financirati gradovi Slatina, Orahovica, Virovitica i Općina Pitomača. Vrijednost tog projekta je 200.000 kuna, a ako ga PHARE prihvati, Virovitičko-podravska županija će za infrastrukturu vinskih cesta dobiti šest milijuna kuna.
- S ureðenjem četiriju vinskih cesta sa po pet kušaonica vina godišnje možemo računati na oko pet tisuća gostiju iz zapadne Europe. Projekt vinskih cesta planira angažman deset mjeseci godišnje, a svako domaćinstvo prosječno može zaraditi i do šest tisuća kuna mjesečno - kaže mr. Antun Mihoković, inicijator projekta, naglašavajući da bi projekt mreže vinskih cesta poslije obuhvatio i obližnje županije, te susjednu Maðarsku.

PUTOVIMA VINA I KROZ BILOGORU...

Prema prijedlogu projekta, vinska cesta “Virovitički vidici” počinje na kraju naselja Golo Brdo, ispod sjevernih obronaka virovitičke Bilogore. Preko Podgorja i Svetog Ðurða cesta nastavlja put do Antunovca i Milanovca.
Vinska cesta “Stazama frankovke, graševine do zelenog silvanca" prostire se na brežuljkastom predjelu sjevernih obronaka Papuka, a najviše vinograda locirano je iznad Orahovice te naselja Stara Jošava, Crkvari, Šumeðe i Duzluk. Staza počinje u središtu Orahovice, ide prema Albusu do Mekura, nastavlja put do Jezera i prema Novoj Jošavi te skreće kroz vinograde Krčenik, Velike Ledine i Martan pa se preko Duzluka vraća u Orahovicu.
Vinska cesta "Bilogorsko-aršanjske staze" prostire se na južnim obrocima Bilogore, a središnje područje je na brdu Aršanj. Staza počinje na cesti Pitomača - Sedlarica u mjestu Otrovanec, kod ugostiteljskog objekta “Zlatni klas”. Nastavlja prema Sedlarici do skretanja za Turnašicu, zatim skreće prema Lipici i Radarskom centru te Kladarskom brijegu.
Vinska cesta "Iznad grada" nalazi se na sjevernim obroncima Papuka, iznad Slatine i naselja Sladojevci, Kozice i Lukovac. Počinje u središtu Slatine, ide prema vrhu Brežića Ulicom Tina Ujevića, čineći polukrug kod telekomunikacijskog tornja, te se Ulicom grofa Draškovića spušta do vodotornja. Sve ceste zastupaju i predstavljaju lokalne udruge voćara i vinogradara, koje će ubuduće, u svrhu turističke profiliranosti proizvoda, davati suglasnost za sva ulaganja, izgradnju, dogradnju i proširenje objekata. Svi prijavljeni sudionici u davanju i oblikovanju turističke ponude organizirat će se potom u zadrugu ili samostalni obrt ili trgovine.

Autor: G. GAZDEK, S.SALIHOVIć, I.GETTO, S.FRIDL



Na Baranjskom je brdu vinskih cesta bilo još u doba starih Rimljana

Premda su vinske ceste na Baranjskom brdu postojale "od kada je svijeta i vijeka", a njima su vjerojatno hodili i stari Rimljani, šetajući tadašnjim Mons aureusom, posljednjih nekoliko godina one su pravi turistički bum. Sudeći prema brojnim gradilištima uz njih, u bliskoj će budućnosti vinskom cestom postati cijeli dio Baranje koji imalo gravitira jedinoj tamošnjoj uzvisini, bez obzira na to što je po svojoj visini, u odnosu prema onima u nekim drugim vinorodnim krajevima, više nalik na - bundevu. Za "maðarski" i "katolički" surduk iznad baranjskog Zmajevca u ovom trenutku zna velik broj domaćih ljubitelja zlatne kapljice, a posebice baranjski gosti, budući da su vinske ceste na spomenutim mjestima nezaobilazno odredište turističkih ruta u ovom dijelu Lijepe Naše. Kako i ne bi kada se o gostoljubivosti tamošnjih podrumara već nadaleko priča, a okus autohtonih delicija, koje, jednostavno, pašu uz graševinu, souvignon, rajnski rizling, chardonay, pinot i slična vrhunska vina, dugo ostaje u ustima. Pojesti ljuti kulen, kobasicu, krvavicu, švargl, čvarke s lukom ili kruh namazan masti sa sitnom crvenom paprikom (o delicijima iz kotlića ili "tanjurače" bolje ne trošiti riječi), u ambijentu svojstvenom samo vinskim cestama poseban je užitak, pa nije ni čudno što se gosti baranjskim vinskim cestama uvijek vraćaju. I što je najvažnije, dovode nove. Imena poput Gerštmajera, Kolara, Josića, Marinića i ostalih baranjskih podrumara, proizvoðača grožða i vina, nadaleko su poznata, pa je iz dana u dan već pomalo neizbježna njihova nazočnost susretima kontinentalnih vinara. Jedan od njih, Damir Josić, na poziv britansko-hrvatske gospodarske komore i Veleposlanstva RH u Londonu, svoja je vina izlagao čak i na britanskom otoku, a nakon kušanja ravnodušan nije ostao nitko od nazočnih. Koliko su vinske ceste značajne za regiju, shvatili su i općinski čelnici, pa se svake godine za njihova ureðenja ostavlja sve više proračunskog novca, kako za izravne intervencije tako i za izradu nužnih projekata. Novca, dakako, treba još više, ali, kako je počelo, vinskim se cestama u Baranji smiješi svijetla budućnost...