ZAGREB - Unatoč nedavnom proširenju, najveće zemlje članice EU - Francuska, Velika Britanija i Njemačka - povećale su svoj utjecaj pri donošenju odluka, dok Italija spada u slabiju kategoriju iako je četvrta po veličini, pokazala je nova švedska studija.

Budući da za pregovaračkim stolom Europskoga vijeća, koje se sastaje četiri puta godišnje, vlada velika gužva, velikim europskim igračima u interesu je udruživanje snaga u koalicijama i bilateralnim dogovorima u kojima je veličina doista važna, piše u izvještaju Pregovaračka snaga u Europskom vijeću

Studija Jonasa Tallberga, profesora politologije na sveučilištu u Stockholmu, predstavljena ovoga tjedna u Bruxellesu, temelji se na intervjuima s prošlim i sadašnjim članovima Europskog vijeća, premijerima i predsjednicima država, kao i europskim povjerenicima, ministrima vanjskih poslova i ambasadorima zemalja članica, a pokušava dati odgovor na pitanje koje su zemlje najutjecajnije u Europskom vijeću i zašto.

Unatoč nedavnom proširenju EU na 12 zemalja, Francuska, Velika Britanija i Njemačka povećale su svoj utjecaj u donošenju odluka iako formalno sve zemlje članice imaju jednaka prava, zaključak je studije.

"Europsko vijeće prilično je neugodno okruženje za male i srednje zemlje članice", rekao je autor studije, objašnjavajući kako Europsko vijeće, u kojem se pregovori vode iza zatvorenih vrata, pruža veći prostor politici sile nego bilo koja druga europska institucija.

"Predsjedništvo se udruži s velikim zemljama članicama i stvar dogovore meðusobno te tek tada pitaju druge zemlje slažu li se ili ne", objasnio je Tallberg.

Luksemburški premijer Jean-Claude Juncker rekao je da "velike zemlje članice imaju veći utjecaj". "To, naravno, nikada ne priznajemo, no treba se priznati da geografija i demografija igraju ulogu."

Bivši danski premijer Poul Nyrup Rasmussen novu ulogu šefova država opisao je riječima: "Prije bi se samo okupili i razgovarali. Danas provode dosta vremena na telefonu pripremajući se s kolegama... govorimo o strateškom umrežavanju."

Jačanje tog umrežavanja ide na štetu manjih članica. "Jasno je da korist imaju veće zemlje. Njihova relativna težina uvijek je veća nego u bilateralnim pregovorima", rekao je predstavnik jedne manje zemlje članice.

Iznimka od tog pravila je Italija, četvrta zemlja po veličini, koja je slabija od drugih zemalja podjednake veličine zbog nestabilne domaće političke scene i, sve donedavno, zbog "nepredvidljivosti premijera Silvija Berlusconija."

"Italija nije jedna od četiriju velikih zemalja članica. Španjolska je pokušava zamijeniti, no ne uspijeva, a Poljska će morati priznati da ne spada meðu velike", rekao je jedan dužnosnik.

Takoðer, Njemačka ima relativno malo glasa kada je u pitanju obrana zbog svojih ograničenih vojnih kapaciteta unatoč tomu što je najveća zemlja članica.

U nekim slučajevima male zemlje članice mogu imati veći utjecaj nego što im pripada, poput nordijskih zemalja u politici zapošljavanja i zaštiti okoliša ili ako su "osobito zainteresirane" za neka pitanja, kao što je Cipar u slučaju Turske.

Ispitanici se slažu da sustav šestomjesečnog rotirajućeg predsjedništva EU koristi malim zemljama, pružajući im rijetku priliku da odreðuju program rada EU i dokažu svoje diplomatske vještine.

"čak i male zemlje članice, ako su uspješne i odrade svoju zadaću, tako mogu imati velik utjecaj. Predsjedništvo je uvijek broj jedan", rekao je finski ministar vanjskih poslova Erkki Tuomioja.

Prijedlog europskog ustava, koji još nije ratificiran, predviða jačanje Europskog vijeća uvoðenjem institucije njegova predsjednika s duljim mandatom, čime bi male zemlje izgubile utjecaj koji im pruža sadašnji sustav.

Napokon, važan čimbenik u Europskom vijeću su i osobne karakteristike europskih lidera, njihova sposobnost da nametnu svoj autoritet i zadobiju poštovanje i povjerenje kolega.

Francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca opisuje se tako kao "pametnu i upornu", ali arogantnu "političku životinju", dok je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder bio "iznenaðujuće tih, nezainteresiran za političke igre i često odsutan u raspravama".

Utjecaj britanskog premijera Tonyja Blaira smatra se "manjim nego što ga prikazuju njegovi spin-doktori", dok je Berlusconi stekao reputaciju "nekonformističkog lidera" preuzevši ulogu europskoga komičara.

Za luksemburškog premijera, pak, jedan je europski predsjednik rekao: "Koliko puta morate uvećati Junckerovu težinu zbog njegovih osobnih i ljudskih kvaliteta? Juncker vjerojatno teži više od zemalja s 12 do 14 milijuna stanovnika."