kako je ovih dana premijera Sanadera upozorilo pet ekoloških udruga tražeći da se spriječi sustavno kršenje ustavnog prava graðana na zdravlje, sigurnost i čišći okoliš?

Trovanja iz Rafinerije Sisak, izlijevanje nafte iz naftovoda kod Ivanić Grada ili pak najnoviji slučaj s Karlovačkom pivovarom, pokazali su kako se Hrvatska susreće s problemima koji bi je, izračunali su hrvatski pregovarači, prije ulaska u EU mogli stajati čak 15 milijardi eura, većinom iz domaćih izvora. U Kaznenom zakonu za najgore je zagaðivače predviðena novčana kazna od 100 dnevnih dohodaka do zatvorske kazne od pet godina. No, unatoč incidentima koji pune novinske stupce, teško je reći je li ijedna zagaðivačka tvrtka dosad i kako kažnjena.

- Administracija i lokalna samouprava apsolutno su nepismene po pitanju zakonskih propisa o okolišu, što je dokazano i u Sisku i u Karlovcu. Protiv sisačke rafinerije samo je u 1999. godini podneseno 70 prijava. No, kako ne bi došlo do socijalnih problema, štete na račun Inina profita, pa i političkih prepucavanja, gradska i županijska vlast čitavo su vrijeme išle linijom manjeg otpora - kaže Ljiljanka Mintoš-Svoboda iz nezavisnog medija za okoliš Alert. Isto je, tvrdi ona, i s visokoprofitnim interesom oko Karlovačke pivovare.

Lokalna vlast nije se usudila iskontrolirati niti je li pivovara ugradila biološki pročistač, kojega je pompozno najavljivala još prije dvije godine, naglašavajući kako će u to utrošiti milijarde. - Hrvatski su gospodarstvenici u početku pregovora s EU načelno podržavali i zaštitu okoliša očekujući veliki novac iz pretpristupnih fondova. No, kad su oni najveći zagaðivači meðu njima spoznali da se prije toga i sami moraju pridržavati takvih načela te ulagati i vlastiti novac u obnovu i rekonstrukciju zastarjelih tehnologija, prestali su biti zainteresirani.

Najbolji dokaz za to je pravilnik o ambalaži kojemu su se brojne tvrtke javno protivile, te ne preostaje ništa drugo nego da čekamo nove ekološke incidente - u Kutini zbog Petrokemije koja koristi Savu kao kanal za otpadne vode, u Sisku zbog Herbosa i Ine, Saponije u Osijeku, zagrebačke Toplane, Agrokorovih klaonica i farmi Belje... do cementara poput Našičke koja je preuzela i obvezu uništavanja medicinskog otpada - tvrdi Mintoš Svoboda. U gospodarskom su se sektoru, objašnjava, dosjetili čak i kako se protiv primjene zakona o zaštiti okoliša može boriti "poslovnom tajnom" te je zatvoren pristup i državnoj inspekciji, a kamoli nezavisnim stručnjacima i javnosti.