U rujnu ćemo opet na ulicu

{multithumb thumb_width=135 popup_type=none}
Lančana poskupljenja hrane, goriva i energenata koja se očekuju u idućim mjesecima, ozbiljno prijete životnom standardu graðana. Ako Vlada ne bude dovoljno efikasna u suzbijanju tog udara, u rujnu može očekivati graðane na ulicama , upozorava Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

- Vlada kasni sa svojim mjerama. One su se morale pripremati mnogo prije, a ne preko noći. Ne može se slavodobitno davati izjave da će Vlada osigurati par stotina milijuna kuna, i to je to, jer ta sredstva treba svrsishodno upotrijebiti. Ne smije biti krivih poteza, komentira Sever najavljene Vladine mjere koje bi trebale ublažiti cjenovni udar na graðane. Ako se to ne dogodi, kaže, sindikatima neće preostati drugo nego pozvati graðane opet na ulicu. Prije nego to učine, sindikati će od Vlade tražiti da se odrekne dijela poreznih prihoda, ali i da pokaže više socijalne osjetljivosti u svim segmentima. Inzistirat ćemo na rastu plaća i mirovina, na donošenju socijalnih mjera i na socijalnom sporazumu koji neće biti mrtvo slovo na papiru, nego stvarno rješenje društvenih problema. Ako se to ne ostvari, dogodit će se najgori scenarij, u kojem će ljudi vrlo lako, pa i spontano krenuti na ulicu. Treba shvatiti da je situacija ozbiljna, i da nema opravdanja za slavodobitne objave.

* Hoće li graðani osjetiti neke pozitivne učinke najavljenih Vladinih mjera koje bi trebale ublažiti cjenovni udar na njihov standard?

- To se i mi pitamo. Nejasno je kako će se one realizirati. Ministar Šuker osigurao je 500 ili 600 milijuna kuna koje će usmjeriti u socijalne mjere za najugroženije, i prema sektorima koji bi mogli izazvati poskupljenja. Izmeðu redaka možemo iščitati da će u sektore koji su ključni za funkcioniranje obitelji, Vlada upumpavati neka sredstva da ne izbace previsoke cijene. Možda će ići prema pekarskoj industriji u subvencioniranju cijena brašna i energije. Pitanje je hoće li to učiniti i u drugim granama. Morali bi se strateški odrediti koja su problematična područja, a to su kruh i mlijeko.

Vlada bi se morala postaviti pred žetvu, jer sve govori da su se cijene ugovarale dok je pšenica deset centimetara virila iz zemlje. Barata se dvostrukom cijenom pšenice u odnosu na prošlu godinu, iako je jasno da ni proizvoðači nisu imali dupli trošak nego lani. Toga se moramo bojati. U svijetu se vidi nedostatak žitarica, a cijene hrane rast će još godinama. Vlada bi trebala riješiti i pitanje plavog dizela, dati poljoprivrednicima i ribarima drugu vrstu poticaja, riješiti cijenu umjetnog gnojiva.

Upitno rasterećenje plaće

* Jesu li socijalne mjere dobro osmišljene?

- U situaciji potpune nesreðenosti socijalnih davanja i pomoći, zbog čega spretniji proðu bolje, a oni koji nisu toliko snalažljivi ne dobiju ni onoliko koliko im je potrebno, očito je da država neće imati jasne uvjete pod kojima će davati pomoć, jer još nemamo porezni broj. Problem je što mi kao država nismo jednostavno odreðeni u tome tko je bogat, a tko siromašan. Siromašnih je sve više, blizu 27 posto, a ta je brojka i daleko veća. Ako je 60 posto umirovljenika s prosječnom ili čak ispodprosječnom mirovinom s kojom ne mogu pokriti mjesečne troškove, a još 250 tisuća nezaposlenih, od kojih samo 20 posto prima pomoć, onda moramo računati da nam je polovica ljudi u riziku od potonuća u siromaštvo. I oni koji se ne ubrajaju u siromašne vrlo lako će u to potonuti kada se dogode poskupljenja. Kad poskupe struja i plin, sve će krenuti prema gore. To će jedva dočekati pekari, koji mahom peku na struju ili plin, i onda smo u jednom vrtlogu, gdje će Vlada teško odrediti komu će pomoći, a komu ne. Problem je što Vlada nema točne evidencije, pa će tako, na primjer, povlaštenu cijenu struje koristiti svi.

Rasterećenje plaće nema mnogo izgleda, jer na osobnom odbitku najveću uštedu imaju oni s većim primanjima, povećanje minimalne plaće neprihvatljivo je tekstilcima, drvopreraðivačkom sektoru, koji prijete da će seliti proizvodnju na jeftinije tržište rada. Očito je da se plaća ne može rasteretiti na doprinosu za mirovinsko osiguranje, a na zdravstvenom samo ako država na sebe preuzme krpanje te razlike. Vlada bi, meðutim, na cijenu hrane mogla utjecati smanjenjem PDV-a na hranu, a trebala bi promisliti i da se odrekne dijela poreza, jer sa svim ovim poskupljenjima država ubire i veći porez.

Za hranu sve manje novca

* Premijer Sanader je nedavno rekao da nitko u Hrvatskoj neće biti gladan. Hoće li tako biti i nakon što sve poskupi?

- Bojim se da je jedan dio ljudi već i sada gladan, i da će broj gladnih isključivo rasti. Poskupljuju nam komunalije, troškovi stanovanja idu prema gore, graðani se sve više zadužuju, jer plaće presporo rastu. U zadnjih devet godina zaduženost je rasla 6,4 puta, a plaće 1,7 puta. Dakle vidi se da ljudi nemaju od čega živjeti. Prosječnoj obitelji mjesečno nedostaje 30 posto sredstava za pokriće osnovnih troškova. Prosječna obitelj u Hrvatskoj ima više od 93.000 kuna duga, a kako zaduženost raste, obiteljima ostaje sve manje novca za hranu, odjeću, obuću. Ljudi sve više štede na hrani. Ona je kod nas 40 posto košarice, prema državnoj statistici 31 posto, a u EU hrana zauzima samo 13 posto košarice.

* Koliko očekujete od Povjerenstva za cijene? Je li ono dosad dalo rezultata?

- Premalo. Mnogo više smo od njega očekivali. Trebaju se ponovno sastati i povjerenstva za energiju i hranu. Obećali smo pročešljati fiskalne namete, utvrditi što sve diže cijenu, od proizvoðača do tržnice. Ne može Vladi biti opravdanje da svugdje u svijetu poskupljuje, pa će i kod nas. Povjerenstvo mora odraditi svoje, isto tako i Vlada, HNB, poslodavci i sindikati. Nema čarobnog štapića. Moramo potrošiti sve mehanizme koji nam stoje na raspolaganju za amortizaciju ovih poskupljenja.

Koliko će sindikati čvrsto inzistirati na svojim zahtjevima?

- Moramo inzistirati i pritiskati Vladu. Bilo bi najgore da najesen moramo sazivati još veći prosvjed nego je bio, jer bi to bio znak da nismo uspjeli. I oporba treba shvatiti da situacija nije dobra. Ovo nije vrijeme da bilo tko lovi bodove na leðima graðana. Vlada i oporba se prepucavaju, a nama je sve gore. Trebalo bi svu pamet Hrvatske zbiti na hrpu, tražiti najbolja rješenja kako usporiti rastuće troškove, jer siromašnije zemlje, a i mi smo meðu njima, to proživljavaju teže.

Bunt protiv poslodavca

* Dakle, ako vam to ne poðe za rukom, pozvat ćete ljude na prosvjede?

- Ne bismo ih u tom slučaju ni trebali pozivati, bio bi dovoljan kraći poziv i manje pripreme. Mudra Vlada bi to trebala prepoznati, kao i mudri poslodavci. Jer u takvim masovnim izlascima na ulice svašta se dogaða. Trebalo bi strepjeti i od nekakvih spontantih reakcija ljudi prema vlastitim poslodavcima koji milijunske vrijednosti poberu na njihovim leðima i na onome što su stvorili svojim radom.

Nije cilj prosvjed, razbijanje, stvaranje nereda, ali da bi se to izbjeglo treba naći mjere koje će amortizirati ove udare.

* Spominjete bunt protiv poslodavaca. Zbog čega?

- Zbog socijalne pravde tražit ćemo povećanje plaća na štetu velikih dobiti koje se dijele meðu menadžmentom u poduzećima. Jer to je već pitanje njihove bahatosti i mahnitosti za novcem. Nisam siguran da nekome treba par stotina tisuća kuna u mjesecu da bi dobro živio, a radnici ne dobiju ni 40 tisuća kuna godišnje, i to oni koji imaju bolju plaću. Švicarska razmišlja o referendumu da bi se ograničila primanja vršnog menadžmenta, a ako o tome razmišlja jedna Švicarska, Hrvatska bi morala deset puta prije.

Hrvatska daleko od Filipina

Vlasti na Filipinima razmatraju uvoðenje četverodnevnog radnog tjedna da bi se uštedjelo gorivo. Bi li taj recept i Hrvatskoj dobro došao?

- Mi još nemamo tu razinu proizvodnosti da bi mogli o tome razgovarati, jer ako bismo smanjili broj radnih dana, mogli bismo ih nadoknaditi jedino povećanjem broja radnih sati s osam na devet ili deset sati dnevno. To je hvalevrijedan prijedlog, trebalo bi vidjeti komu je to moguće, a komu nije. Tamo gdje su radni procesi, to ne može polučiti efekte, ali u javnim službama može.

www.glas-slavonije.hr