Meso do stola putuje 30 dana

{multithumb thumb_width=135 popup_type=none}

ZAGREB - Prosječni, tradicionalni ručak petkom, koji se obično sastoji od liganja uz prilog od pohanih tikvica ili patlidžana i salate, uz predjelo od govedske juhe te s orahnjačom za desert, do stola putuje i više od 30 dana ili oko 700 sati. {multithumb popup_type=slimbox}

Niti jedna namirnica u tom ručku nije proizvedena u Hrvatskoj, nego brodovima i šleperima do naših trgovačkih lanaca ili tržnica putuje iz svih dijelova svijeta.

Na tom putu se roba prekrcava i do šest puta te prolazi nekoliko carinskih i inspekcijskih kontrola. Zbog raznih nepredvidivih situacija tijekom tog transporta ili zbog nepravilnog skladištenja u lukama, namirnice se nerijetko pokvare. Najčešće se ipak već pokvarene prodaju u zemljama koje ih proizvode, i to obično po nešto nižim cijenama, što odgovara prekupcima i švercerima.

Iako je dužnost graničnih veterinarskih i fitosanitarnih inspektora da spriječe ulazak takve robe u Hrvatsku, dogodi se da ona ipak završi u našim trgovinama i tržnicama. Jesu li razlog tome propusti tijekom pregleda robe na granici ili nešto drugo, nitko nam nije mogao odgovoriti. Nekoliko je mogućnosti da se hrana pokvari na putu do stola, a cijeli proces transporta i kontrole opisao je Gordan Jerbić, načelnik granične inspekcije Veterinarske uprave Ministarstva poljoprivrede, i Ivan Dadić, dekan Prometnog fakulteta u Zagrebu.

Primjerice, lignje iz Malezije putuju brodom do luke u Rotterdamu dvadesetak dana, i to pod pretpostavkom da se transport i cijela procedura kontrole i skladištenja odvijaju besprijekorno.

U mnogim slučajevima, zbog loših vremenskih uvjeta, gužvi na cestama, pretrpanosti hladnjača u lukama, kašnjenja na carini ili pretrpanosti laboratorija za analizu hrane, taj put traje mnogo dulje. U Rotterdamu se lignje skladište u kontejnere s vlastitim hlaðenjem i slijedi provjera jesu li vrsta i podrijetlo robe u skladu s propisima Europske Unije, što traje minimalno sat vremena. Lignje se zatim ukrcavaju u kamion i putuju do Hrvatske. Na hrvatskoj granici zatim se opet provjerava jesu li lignje kupljene u državi s kojom Europska Unija ima trgovinske odnose te je li sve u skladu s EU propisima. Provjerava se i certifikat robe, odnosno odgovara li dokumentacija robi na koju se odnosi.

Veterinarska carinska inspekcija zatim provjerava temperaturu skladištenja u kamionu hladnjači, organoleptička svojstva i kvalitetu pakiranja liganja. Nakon toga se uzima uzorak pošiljke i šalje na analizu u laboratorij Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. To sve traje najmanje dodatnih sat, dva. Kamion s robom se zatim pušta u Hrvatsku i prevozi do neke od hladnjača koje su pod nadzorom veterinarske inspekcije.

Roba se istovaruje i čeka rezultat laboratorijskih pretraga koje u prosjeku traju tjedan dana. Ako analiza pokaže da su lignje zdravstveno ispravne, državni inspektor izdaje deklaraciju o kvaliteti i roba se prevozi do trgovine ili tržnice.

Neno Pivac, vlasnik mesne industrije Pivac, tvrdi kako je u ponedjeljak za njegovu mesnu industriju sa sjevera Njemačke prema Hrvatskoj krenula hladnjača svinjskih polovica koja je već sljedeći dan u prijepodnevnim satima stigla do odredišta. Ante Vrcan, vlasnik tvrtke Vrni, kaže kako put banana iz Ekvadora do hrvatske traje 28 dana.

Kontrola uvoza: Pregledano samo 700 uzoraka u 365 dana

Zastupnik Lesar tvrdi da je dobio odgovor kako se hrana pregledava na samo četiri granična prijelaza

Iako posljednjih dana nadležne institucije tvrde da se uvozna hrana podvrgava strogoj kontroli na granici, Dragutin Lesar, nezavisni saborski zastupnik, tvrdi suprotno a, kako kaže, u to ga je uvjerio odgovor na zastupničko pitanje o količini pregledane robe pri uvozu za 2006. godinu.

U odgovoru ministra čobnakovića stoji kako se uvozna roba kontrolira na samo četiri granična prijelaza, i to Rupa, Rijeka, Goričan i Ploče, dok svi ostali granični prijelazi nemaju potrebnu infrastrukturu za provjeru pa se uzorci pri uvozu ne uzimaju, nego to navodno rade veterinari nadležni za kontrolu istovara robe u skladišta.

Prema odgovoru, na prijelazu Rupa uzet je u 2006. samo 161 uzorak iz pošiljke raznih vrsta hrane, na prijelazu Rijeka 419, Goričanu samo 82, a u Pločama 113 uzorka.

Ako je u prosjeku jedna pošljka primjerice 20 tona, s obzirom na količine uvoza hrane ispada da 700 pošiljaka poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u Hrvatsku uðe u samo jednom tjednu, kaže Lesar. Da se uvozna hrana površno kontrolira potvrðuje i odgovor bivšeg ministra čobankovića kako se uzorci uglavnom uzimaju prema procjeni graničnih veterinarskih inspektora.

www.jutarnji.hr