Osječka tvornica mineralnih gnojiva četiri godine čeka zemljište

{multithumb thumb_width=135 popup_type=none}
Prva inozemna greenfield investicija u proizvodnju u Osijeku, pa i cijelom hrvatskom istoku - tvornica mineralnih gnojiva vrijedna više od 15 milijuna eura, koju želi graditi litavska kompanija Arvi, nakon četiri godine rješavanja pitanja vlasništva nad zemljištem u Slobodnoj zoni Osijek, konačno kreće u realizaciju.

Tvrtka Arvi u Hrvatskoj je osnovana u prosincu 2003. godine kao mješovita tvrtka u kojoj litavska Arvi grupa ima 76 posto udjela, a hrvatski partner, zagrebačka tvrtka Borsan - 24 posto. Zadaća tvrtke je projektirati i sagraditi tvornicu kompleksnih mineralnih gnojiva te pokrenuti proizvodnju za tržišta zemalja u regiji - Hrvatsku, Italiju, Austriju, Maðarsku, Sloveniju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju. Vrijednost tvornice, koja bi se trebala graditi u Slobodnoj zoni Osijek, kreće se izmeðu 15 i 18 milijuna eura. Tvornica bi trebala imati kapacitet proizvodnje 120 tisuća tona gnojiva, koja bi se proizvodila po najsuvremenijoj američkoj tehnologiji.

Voditelj projekta Arvija je Stevan Radovančević. Na to je mjesto došao s pozicije predsjednika Uprave Slobodne zone Osijek, gdje je bio dvije godine, a prije toga poznat je kao dugogodišnji prvi čovjek osječke Tvornice žigica Drava. Radovančević kaže kako je Arvi najprije imao namjeru graditi tvornicu u Vukovaru, no zbog problema sa zemljištem, odlučili su se za osječku Slobodnu zonu. S trenutačne pozicije o tom se potezu može govoriti kao o apsurdu. Tek nakon četiri godine Arvi je pred rješenjem problema s kupnjom zemljišta za tvornicu, premda Radovančević za taj problem ne može reći da je plod nečije opstrukcije.

Zbog zemljišta odustali od Vukovara

- Najprije smo se odlučili za lokaciju tvornice u Slobodnoj zoni zbog niza beneficija za investitora i za prostor uz samu luku, zbog toga što se računa na prijevoz većine roba riječnim putem. Kada smo kretali u projekt, zemljište je bilo u vlasništvu Luke Tranzit, koja je bila u vlasništvu države i malih dioničara. Tadašnja uprava zemljište nije željela prodavati, nego dati u dugogodišnju koncesiju. Meðutim, nama to nije odgovaralo jer smo trebali vlasništvo nad zemljištem kako bismo uopće mogli razgovarati s bankama o financiranju projekta. Krajem 2004. godine Luka Tranzit došla je u vlasništvo Nexe grupe, koja se odlučila za prodaju zemljišta. Prije prodaje Tranzit je morao izdvojiti parcelu namijenjenu prodaji od 130 tisuća četvornih metara. Parcela je lani prodana Gradu i Osječko-baranjskoj županiji za 14,5 milijuna kuna. Grad je vlasnik 55 posto zemljišta, a 45 posto Županija, odnosno Slobodna zona, jer je županija svoje zemljište prenijela na nju. No, do kupnje prošlo je nekoliko mjeseci jer je taj postupak morao proći niz procedura preko poglavarstava Grada i Županije, odluke Vijeća, odnosno Skupštine, osiguranja novca u proračunima itd. Nakon toga, tu jednu veliku parcelu treba isparcelirati, jer nama treba 22 tisuće četvornih metara. Kako to trebaju učiniti vlasnici, cijeli postupak je bio zaustavljen jer šest mjeseci nije bilo gradske vlasti, odnosno jednog od vlasnika. Tek kada Grad prenese i svoje zemljište u temeljni kapital Slobodne zone, mi ćemo moći kupiti toliko očekivano zemljište i započeti izradu projekta. Već nakon formiranja gradske vlasti razgovarali smo s gradskim čelnicima i dobili usmena obećanja da će se problem početi hitno rješavati, kako strpljivost investitora ne bi bila izgubljena. Proteklog petka čuo sam se sa zamjenikom gradonačelnika Ivanom Vrdoljakom, koji mi je kazao kako će Grad učiniti sve da se što prije riješe problemi sa zemljištem, kaže Radovančević, prepričavajući cijeli splet okolnosti i niz birokratskih zavrzlama vezanih uz zemljište.

Sve spremno za gradnju tvornice

Upitan za reakcije vlasnika Arvija, Radovančević kaže kako vlasnik očekuje da će njegova strpljivost sada biti na neki način nagraðena, tako što će se cijeli postupak ubrzati. - To investitor i zaslužuje, jer se već davno mogao jednostavno okrenuti i sagraditi tvornicu drugdje - naglašava Radovančević, podsjećajući da je značaj ovog ulaganja izuzetno velik za Osijek i Slavoniju.

- Arvijeva tvornica bit će prva inozemna greenfield investicija u Osijeku i ovom dijelu Hrvatske i ona bi trebala biti pozitivan primjer za sve buduće zainteresirane investitore. Izravno će u tvornici biti uposleno stotinjak osoba, no neizravno nekoliko puta više, jer proizvodnja umjetnih gnojiva uz sebe će vezati prijevoznike - cestovne, željezničke i riječne, te špediciju. Luka Tranzit će pretovarati godišnje od 100 do 150 tisuća tona roba samo za Arvija. Bit će tu posla i za banke jer je planirani godišnji ukupan prihod tvornice oko 60 milijuna eura. Ne treba zanemariti da Arvi donosi novu tehnologiju, trenutačno najsuvremeniju u svijetu, koja udovoljava svim standardima zaštite okoliša. Još krajem 2006. godine dobili smo pozitivno mišljenje i rješenje za gradnju tvornice od Ministarstva zaštite okoliša na osnovi Studije za zaštitu okoliša, naglašava Radovančević. Voditelj projetka ističe kako je u proteklom razdoblju riješeno sve ono što se za buduću tvornicu moglo učiniti. Od studije utjecaja na okoliš, do kompletnog poslovnog plana sa simulacijom proizvodnje, koje su prihvatile i banke.

- Imamo gotovo u potpunosti zatvorenu financijsku konstrukciju za tvornicu, koja će se graditi s 25 posto vlastitih sredstava Arvija te ostatak kreditom. Odabrana je proizvodna oprema, napravljen ugovor s tvrtkom koja će obaviti montažu tvornice po sistemu “ključ u ruke”. čim riješimo pitanje zemljišta, u Arvijevom projektnom uredu krenut će se u izradu projekta - zaključuje Radovančević.

Arvi meðu deset najvećih tvrtki u Litvi

Kompanija Arvi jedna je od deset najvećih tvrtki u Litvi i svakako vodeća u agrobiznisu. Sačinjavaju je 26 članica, meðu kojima su tvornice za proizvodnju mineralnih gnojiva, šećerana, suvremena kafilerija za sve tri baltičke zemlje, tvornica stočne hrane, farme purana, klaonica te prateće ustanove - poljoprivredni institut i projektni ured. Grupa se širi prvenstveno u zemljama istočne Europe jer su procijenili da na tim tržištima imaju najveće šanse za razvoj uspješnog posla. U ruskoj Kalinjingradskoj oblasti otvorili su tvornicu umjetnih gnojiva kapaciteta 240 tisuća tona, uskoro počinje rad i tvornica u Ukrajini istog kapaciteta. U Rumunjskoj Arvi ima veliki distributivni centar, a u Srbiji su većinski vlasnici Azotare u Pančevu. Arvi grupa zapošljava oko tri tisuće radnika, a u 2007. godini ostvarila je ukupan prihod od 300 milijuna eura.

Dobra prometna povezanost

Glavni razlog dolaska Arvija u Slavoniju jest činjenica da je u pitanju izrazito poljoprivredno područje, koje se nastavlja i u Hrvatskoj susjednim zemljama. Pozitivna je i vrlo dobra prometna povezanost Osijeka s cijelom Europom - vodenim putem, (na što se puno računa, a planira se da kompletna oprema za tvornicu stigne iz crnomorskih luka Dunavom i Dravom), autocestama na koridorima 5C (od Baltika do Ploča) i 10C (istok-zapad) te željeznicom, budući da je na samoj mikrolokaciji buduće tvornice željeznički kolosijek. Nadalje, na pozitivnu odluku utjecala je i ostala infrastruktura, energetika, kadrovska struktura, kaže Stevan Radovančević.

Milijuni za komunalni doprinos

- Ozbiljnog stranog investitora u proizvodnju ne možete danas lako dobiti. Svijet je u recesiji i nitko više ne žuri s gradnjom novih proizvodnih pogona. Važe se dobro svaki uloženi euro ili dolar - podsjeća Radovančević dok govori o privlačenju inozemnih ulaganja. Navodi grad Šibenik kao dobar primjer privlačenja ulagača u proizvodnju. “U šibenskoj poslovnoj zoni kvadrat komunalno opremljenog zemljišta stoji pet eura. Poduzetnici koji ulažu u proizvodnju potpuno su odloboðeni plaćanja komunalnog doprinosa. A mi bismo za halu, koja zbog specifičnog proizvodnog procesa mora biti visoka, trebali platiti 6,5 milijuna kuna komunalnog doprinosa. To je iznos zbog kojeg investitor odustaje od projekta”, kaže Radovančević. Navodi i primjer Karlovca gdje je zemljište 37 kuna po kvadratu, takoðer uz oslobaðanje od komunalnog doprinosa za investicije u proizvodnju. “Povlastice se proizvoðačima daju u cijelom svijetu. Pogledajte primjer Toyote koja u SAD-u gradi tvornicu vrijednu 1,3 milijarde dolara. Ponos SAD-a je vlastita automobilska industrija, no izravni konkurent GM-u i Fordu - Toyota u SAD-u je birala lokaciju za tvornicu meðu 25 država koje su se natjecale nudeći silne povlastice. Riječ je ipak o tvornici koja će zaposliti dvije tisuće radnika. Toyota će tvornicu graditi u državi Mississippi, koja je Japancima ponudila poticaje u visini od 223 milijuna dolara. To je iznos za stotinjak milijuna dolara manji od onoga što ga je dobio takoðer japanski Nissan, koji je svoj pogon u toj državi otvorio 2003. godine. Ovi primjeri govore koliko se mora poštovati svaki ozbiljan investitor u proizvodnju. Inozemne investitore koji žele ulagati u Hrvatskoj često odbija spor birokratski aparat. On se ne može izbjeći, ali može biti učinkovitiji i brži. Razni uredi mogu biti ažurniji i efikasniji i zapravo shvatiti da su oni na svojim radnim mjestima zbog nas, zbog graðana i ulagača kojima su dužni pružiti uslugu. Puno puta sam vidio kako zaposlenici uspješnih tvrtki ostaju duže na svom radnom mjestu, ali su rijetki slučajevi da su vrata gruntovnice otvorena, primjerice, subotom zbog hitnog izdavanja dokumenata važnih za neku investiciju”, govori Radovančević.

www.glas-slavonije.hr