JELENE LOVRIĆ Fijasko seljačke bune ili ministra Tihomira Jakovine

Bez obzira na to što seljaci nisu sasvim odustali od traktorskog pohoda na Zagreb, činjenica da je u njihovu prosvjedu došlo do osipanja i podjele sluti na neuspjeh i poraz. Treba li se radovati mogućem i od ministra Jakovine već najavljenom debaklu seljačke bune? Ako propast prosvjeda znači suočavanje s grubom financijskom realnošću, uključujući i onu da je hrvatska država osuđena na bolne rezove, onda je to dobro. Dobro je ako akteri traktorske pobune usvoje pouku da se za svoje interese više neće moći izboriti pukim ponavljanjem svakoljetne inscenacije s blokadom prometnica. Dobro je ako seljaci akceptiraju da će se i sami morati mijenjati. Na primjer, da im se od radno neintenzivnog uzgoja pšenice uputnije okrenuti nekim drugim, vjerojatno zahtjevnijim poslovima.

Međutim, nikako nije dobro ako se vjerojatni fijasko seljačkog desanta bude smatrao dokazom da je u hrvatskoj poljoprivredi sve u redu, a da samo neke barabe pokušavaju loviti u mutnom, kako to nadležni ministar svojim izjavama otvoreno imputira. Svojedobni neuspjeh prosvjeda mljekara Tihomir Jakovina slavio je kao svoj uspjeh. Ali nakon te Pirove pobjede otkup se mlijeka smanjio za petinu, u godinu je dana zatvoreno više od tri tisuće farmi i sve se češće govori o tome da neke tvrtke namjerno stvaraju krizna stanja na tržištu hrane.

Što se tiče aktualnog natezanja oko cijene pšenice, koju seljaci svojim prosvjedima pokušavaju podići, ni ona, čini se, nije lišena špekulativnog elementa.

Nikako da je isključivo određena stanjem na tržištu, kako će reći Jakovina. Jer, primjerice, pšenica se u Italiju izvozi po cijeni koja je, navodno, 50 posto veća od one po kojoj je domaći otkupljivači sami plaćaju. Na djelu je opasna tendencija da Hrvatska postane zemlja bez proizvodnje. Nakon uglavnom pogašene industrije sada je u silaznom trendu i poljoprivreda. Indikativno, prvi podaci nakon prijema u EU pokazuju da se pojačava uvoz, a ne izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Trgovine krcate robom iz inozemstva, a domaća proizvodnja i prehrambena industrija u poniranju i likvidaciji.

Najgore će biti ako ministar poljoprivrede izglednu propast seljačkih prosvjeda shvati kao dokaz da je bio u pravu. Odnosno kao potvrdu da je njegovo ponašanje u ovom slučaju bilo ispravno. Način na koji je komunicirao s prosvjednicima, služeći se njihovim denunciranjem, potpuno je nedopustiv. Država vjerojatno nema para za isplatu poticaja, ali bi ministri morali imati poštovanja prema ljudima, čak i kad im s nemogućim zahtjevima kucaju na vrata.

Jutarnji list