Unatrag nekoliko godina, poljoprivrednici koji siju trave u monokulturi, talijanski ili engleski ljulj su suočeni s dilemom da li u slučaju visokih ljetnih temperatura i izostanka oborina, ići sa prihranom dušičnim gnojivom ( KAN-om). Djelovanje primijenjenog gnojiva ovisi često o pojavi ljetnih lokalnih oborina koje znadu i zaobići odreðena područja iako se čini da se „nebo sprema na kišu“.

Prihrana KAN-om u nedostatku oborina kod visokih temperatura ne daje rezultat, pa imamo dva neuspjeha : nemamo krme, a potrošili smo plaćeno gnojivo uzalud. Moguće rješenje za uspješno usvajanje hranjiva je folijarna prihrana: UREOM,UANOM ili nekim drugim na tržištu prisutnim dušičnim folijarnim gnojivom.

Tekuća ili folijarna gnojiva djeluju neovisno o vlazi u tlu,usvajanje hranjiva je gotovo optimalno pa je sama učinkovitost takve gnojidbe još veća.

Svake godine poljoprivredni proizvoðači žale se na prorijeðen sklop na pojedinim parcelama kukuruza. Upravo u ovoj razvojnoj fazi kukuruza, najlakše možemo prepoznati zbog kojeg je štetnika sklop prorijeðen. Štete koje učine zemljišni štetnici, sada se ne mogu popraviti. Da bismo izbjegli štete, prije sjetve trebali smo pregledati parcele na kojima je prošle godine opažena šteta, parcele na kojima je predusjev kukuruzu livada, lucerište ili jako zakorovljena parcela (zapuštena oranica). Meðutim, uvijek postoji mogućnost da nas iznenadi pojava šteta na oranicama koje nisu bile zapuštene, niti preorane livade! U tlu žive i hrane se korijenjem biljaka zemljišni štetnici od kojih najveće štete nanose: žičnjaci, grčice i gusjenice sovica pozemljuša. Najznačajniji štetnici su žičnjaci. Žive u tlu 3-4 godine hraneći se korijenjem biljaka, katkada oštećuju sjeme ili pregrizu klicu, ubušuju se u gomolj krumpira i korijen mrkve.

Da se svaka nova proizvodnja lako proširi, ako se za nju pokaže ekonomska opradanost, primjer je i sadnja batata u Podravini i to u nešto većoj količini i s intencijom rasta. Prvi je proizveden prije nekoliko godina u susjednoj Virovitičko-podravskoj županiji u Općini Sopje na PZ Ergeli Višnjica. Tamo ga se sve više sadi i uzgaja. Sam batat latinskog naziva Ipomea batatas L. spada u porodicu slakova, iako ga neki zovu i "slatki krumpir", on sa njim nema baš nikakve veze. Kao gomoljasta biljka može se koristiti za prehranu, te se preporuča svim dijetalcima, dijabetičarima, a naročito sportašima. Bogat je ugljikohidrataima, ima veoma malo masti, te je bogat svim važnijim vitaminima i mineralima.

{multithumb thumb_width=200 popup_type=none}Devedesetih godina prošloga stoljeća jedna je talijanska tvrtka zakupila u Istri sto hektara poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju bijelih šparoga. Unatoč velikim početnim ulaganjima, već su nakon tri godine napustili proizvodnju te diljem svijeta tražene kulture jer su izračunali da je proizvodnja donosila gubitke. ako nije mislio i Marko Hervojević iz Novog Sela kod Vinkovaca. Još dok je bio na privremenom radu u Njemačkoj, često je razmišljao o vlastitom biznisu u domovini, a s obzirom na to da je već imao dosta iskustva iz tamošnjeg povrtlarstva, otkrio je da bi proizvodnja šparoga mogla biti unosna.

Mnogi ljudi – stanovnici našeg priobalja i otoka – u proljeće, čim otopli, kreću u potragu za divljim šparogama. No, nije to ništa novo. Divlju su šparogu brali i koristili kao hranu i lijek već i stari Egipćani prije gotovo 4500 godina, a poznavali su je i brali svi narodi uz obale Sredozemlja, ali i Kinezi koji od nje već nekoliko tisuća godina pripremaju lijekove za razne bolesti. Meðutim, divlja šparoga najčešće raste na slabo dostupnim mjestima – u kamenjaru obraslom rijetkim grmljem – pa nije svakom lako dostupna. Stoga bi ljubitelji šparoge koji imaju svoj vrt umjesto divlje mogli uzgojiti pitomu šparogu pa tako gotovo svakodnevno na svom stolu imati ovo ukusno, delikatesno povrće. No, kako uzgojiti pitomu šparogu?

Plodored kao sistem biljne proizvodnje koji se na oranicama obavezno mora primjenjivati, predstavlja pravilnu izmjenu usjeva, prostornu i vremensku na proizvodnim površinama. Ratarske i povrtlarske kulture ne bi se smjele neprestano uzgajati na istoj površini, jer se u tlu nagomilavaju štetne tvari, uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi, a hraniva iz tla se troše jednostrano i nepravilno. Zbog svega navedenog je potrebno sastaviti dobar plodored, odnosno isplanirati prostornu i vremensku izmjenu ratarskih i povrtlarskih kultura, uzimajući u obzir pripadnost pojedine vrste odreðenoj biljnoj porodici, jer se štetnici i uzročnici biljnih bolesti mogu javljati na različitim biljnim vrstama unutar neke porodice.

GAJIć - Podno grijanje u plastenicima s rajčicom i košnice s nizozemskim bumbarima laicima se čine kao preskupa šala, ali to su zapadni standardi i budućnost rentabilnog povrtlarstva u Baranji. Tako tvrdi Stipo Filakov, najveći proizvoðač rajčice iz baranjskog sela Gajić, koji je ujedno najveći i najsuvremeniji proizvoðač plasteničkog povrća u Osječko-baranjskoj županiji. Plastenička proizvodnja povrća jedna je od rijetkih rentabilnih proizvodnji koja je, uz golemu volju i energiju, u Gajiću urodila dobrim poslom.  Upravo je to bio razlog posjeta osječko-baranjskog župana Krešimira Bubala i članova Poglavarstva Gajiću. Osim Stipe, u plastenicima rade njegova supruga, troje djece i šest stalnih radnika, a kao savjetnica je stalno angažirana dr. Nada Pardžiković s osječkoga Poljoprivrednog fakulteta.

LUDBREG - Udruga Život iz Ludbrega sudjelovala je na 5. meðunarodnom sajmu zdrave prehrane i ljekovitog bilja, koji se održavao u Dubrovniku.  Ovogodišnja orijentacija sajma bila je usmjerena na podizanje kvalitete nastupa izlagača i podizanje kvalitete ekoloških i tradicionalno uzgojenih proizvoda. - Izložili smo proizvode iz ekološkog uzgoja, preraðevine pekmeza, ulja, octa i meda. Posjetiteljima smo takoðer predstavili tradicionalnu kosanu mast, domaću tjesteninu, starinske kolače i kruh. Osim toga, pokazali smo i ambalažu izraðenu iz starog domaćeg platna ukrašenu vezom, koja služi za pakiranje ekoloških proizvoda. Taj dio naše ponude izradila je udruga Žene iz Centra svijeta - rekla je predsjednica udruge Život Nada Ivanić.

KUčAN GORNJI  Milena Brezovec, vlasnica plasteničke proizvodnje u Kučanu Gornjem, stare sorte makedonske kristal salate ovih je dana u posudicama za pikiranje zamijenila sadnicama poznate kučanske rajčice. A prodavat će ih u lipnju na tržnici Varaždincima, koji traže i razlikuju one domaće od "plastičnih". Bračni par otkriva nam da obiteljsko gospodarstvo nastalo davne 1982. godine kada još nitko u varaždinskom kraju nije ni pomišljao na ozbiljniji uzgoj povrća, posebice zbog tadašnjeg načina života i politike koja je pratila poljoprivredu.