Entuzijazam jači od tekoća koje prate hrvatsku ekoloku proizvodnju
- Kategorija: Zelene vijesti
Jačanje svijesti o
potrebi pojačane brige za okoliš kao jedan zaseban pravac izrodilo je i
potrebu za proizvodnjom hrane na ekološki prihvatljiv način. Upornost
entuzijasta s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih bila je toliko
snana da su ideje tadašnjih pokreta postupno pretočene i u zakonsku
regulativu. Hrvatska se moe podičiti da pripada krugu naprednijih
zemalja koje su takve zakone već usvojile i provode ih u praksi.
Meðutim, ne moe se pohvaliti i značajnijom trišno relevantnom
proizvodnjom. U prilog tomu govore i podaci iz Brodsko-posavske
upanije, koja je druga hrvatska upanija po veličini proizvodnje
ekološki prihvatljive hrane. Tamošnji poljoprivrednici u sustavu
ekološke poljoprivrede imaju oko 160 hektara zemljišta. U sustavu je
dvadesetak poljoprivrednih gospodarstava koja se bave uzgojem pšenice,
zobi, lucerne, jabuka, šljiva, višanja, oraha, krušaka, kestenja. U
sustavu je ekološke proizvodnje i desetak hektara pašnjaka, te
stotinjak hektara lucerne.
Većina njih razmišlja pozitivno i vidi budućnost u ekološkoj proizvodnji. Pritom ih posebno razočarava činjenica da kada imaju gotov proizvod - prodaju ga po istoj cijeni kao i proizvoðači iz konvencionalne proizvodnje. Razlog tomu je nepostojanje organiziranog trišta za tu proizvodnju. To ih obeshrabruje, a ne treba zaboraviti da oni imaju dodatne troškove poput izlaza nadzorne stanice na teren, skupljih zaštitnih sredstava i sl. Proizvoðače u Brodsko-posavskoj upaniji još dri to što troškove nadzora sufinancira upanija, rezime je iskustva zaposlenih u Slubi za gospodarstvo, kada je riječ o ekološkim proizvoðačima. Stroi uvjeti proizvodnje samo su jedan od razloga zašto se ekološka proizvodnja slabo razvija. U takvom okruju višestruko se umnoavaju i klasični problemi domaće poljoprivrede. Na trište, sasvim sigurno, djeluje i činjenica da sporo napreduje organiziranje potencijalnih kooperanata koji bi s relevantnim količinama ekoproizvoda izišli na trište. Dio proizvoðača otegotnu okolnost vidi i u slabijoj kupovnoj moći hrvatskih potrošača. Ovo posljednje ipak nije presudno, mišljenje je Josipa Sedlića, jednog od pionira ekološke proizvodnje u Brodsko-posavskoj upaniji.
Turbulentne devedesete i gubitak posla veterinara, Josipa su usmjerili u ekološku proizvodnju. "Kupovna moć potrošača nije najvanija. Prije svega, mi kao potrošači moramo razviti svijest o vanosti ovakve proizvodnje za nas. Primjer iz Njemačke je jasan. Ekološki proizvedenu hranu tamo ne kupuju samo oni kojima imovinski status dopušta da, ne pitajući za cijenu, kupuju ovakve proizvode. Meðu tamošnjim potrošačima razvijena je svjest da je ovako proizvedena hrana za njih osobno bolja", kae Josip Sedlić.
Na svom imanju pod ekološkom proizvodnjom Sedlić ima oko sedam hektara zemljišta. Ono je zasaðeno raznim vrstama voća, a od ovog proljeća dominantna će postati višnja maraska. U trapu povoljno vrijeme čeka 1.900 sadnica koje će zauzeti tri hektara. U meðuvremenu posla na imanju ne manjka. Posla ima u nasadima šljiva, bresaka, jabuka... Svoj termin u Josipovom radnom danu imaju i kokice, jato je imalo certifikat ekološkog. Sada mu je istekao rok i upravo traje njegova rasprodaja. Za "radnog" vijeka Sedlićeve koke su bile daleko od kaveza. Glavna obveza bila im je trčkaranje po dvorištu, hvatanje crvića, paša na svjeoj travi i zobanje ekološki uzgojenih itarica. Naravno, zauzvrat od njih se očekivalo da podare pravo ekojaje.
Tri godine iskustva s ekološkom poljoprivredom Sedlića "tjeraju" na proširenje ponude ekoloških proizvoda s imanja. Uz bagremovu šumu sada planira postaviti i novi pčelinjak.
"Zarade do sada nije bilo velike. Nešto od prodaje groða, šljiva... pod okriljem Biope. Prodavali smo na štandu na osječkoj trnici tek da uhodamo prodajno mjesto", kae Sedlić, dodajući kako je i dalje optimist i da za budućnost ima velike planove.
"Jedan od razloga je da ćemo nakon ulaska u Europsku uniju u Hrvatskoj morati imati 10 posto poljoprivredne proizvodnje u sustavu ekološke proizvodnje, tako da ne očejujem probleme s plasmanom. Uz to, i članovi moje obitelji prihvatili su ovakav način razmišljanja. Treba vremena da ljudi to prihvate, ali moe se. Pokušali smo organizirati prodaju i u Slavonskom Brodu, ali nismo imali promet kojim bismo platili prodavača. Osječki primjer govori da je za uspjeh potrebna potpora grada i upanije, dok se prodaja ne uhoda", priča Sedlić.
Koliko je Hrvatska daleko od postizanja omjera proizvodnje govori i podatak da u Brodsko-posavskoj upaniji svake godine sustavom poticaja bude obuhvaćeno oko 48.000 hektara. Unutar toga je i 160 hektara ekološke proizvodnje. Ulaskom u EU, prema trenutačnim pokazateljima, trebalo bi biti oko 4.800 hektara, što znači da sadašnju ekološku proizvodnju treba povećati trideset puta.
www.glas-slavonije.hr