Šokirani Slavonci: Porez na kazan damo, ali na rakiju neće moći

Što kažu Šokci o novom Zakonu o trošarinama. Besplatnih 30 litara rakije jednom je šokačkom domaćinstvu malo jer u njihovim kućama uvijek ima gostiju

SLAVONSKI BROD - Rakiju ću morat kupovat sam od sebe!? I to po 23 kune. Ma bogati, neće moći! - dreknu Ivica Šimić iz sela Dubovik s padina Dilj-Gore. Iskočila čovjeku žila na čelu tako da sam požalio što sam ga na prvi dan Nove godine uopće uznemirio pitanjem što misli o Zakonu o trošarinama i o oporezivanju na alkohol i alkoholna pića koji je na snagu stupio 1. siječnja.

Po domaćinstvu može se ispeći 20 litara čistog alkohola što je otprilike 40 litara rakije (jakosti 40% ili 16 gradi), valja platiti sto kuna za kotao ako je njegova zapremnina od 40 do sto litara. Za kotao zapremnine veće od sto litara plaća se 200 kuna godišnje. Višak rakije država će naplatiti 22-25 kuna po litri.

- Ma koja je to rakija od 16 gradi, 'ko to pije i začeg' služi? - pita se Šimić, poznatiji i kao Ivica od Jarca što duguje izvoru uz svoju kuću kojeg Dubovičani zovu Jarac. - To je gospodski rezon jer oni ne znaju od čega, ni kako se peče rakija. To kažu oni, a mi ćemo radit k'o što su radili naši pradjedovi. Men' je malo kad imam 200 litara. Pa ko men' može uzimat moju rakiju, ma ne dam pa nek' dojde 'iljadu inspektora. U selo ne mogu uć', a da ih se ne opazi, a preko Dilja, šume i šikare su i partizani 'lače poderali.

U selu Grabarje živi Grga Perković čija obitelj u svom vlasništvu ima kazan za pečenje rakije kojeg je još 1928. napravio poznati požeški kazandžija Petar pl. Preradović.

- Taj Zakon je donio neki “padobranac” sličan onome tko je donio zakon o općinama. Što se tiče paušala za kazan, to je u redu, ali samo ako kazan iznajmljujem i na njem zaraðujem.

No, ako ga koristim za svoje potrebe zbog čega moram plaćati kao i onaj kome je to posao? Ili, što će se dogoditi kada meni za kazan daju ušur u rakiji kao što je uglavnom običaj. Dakle, dobijem za svoj kazan stotinjak litara rakije i onda moram tu rakiju platit državi!!! Po meni je taj zakon apsurdan - kaže Grga.

Pita se što će biti kada se djeca odluče udavati, ženiti. Imaš 400 svatova, neka svatko popije po 2 dcl, to je 80 litara. - Hoću li godinama skupljati po 20 ili 30 litara rakije kako bi imao za jedne svatove? To je apsurd, a tih 30-ak litara vlastite “besplatne” rakije za jedno šokačko domaćinstvo je premalo. Pa u našim kućama uvijek ima gostiju - rezignirano će Grga.

Zvonimir Prislinger, diplomirani ekonomista iz Podvinja, nezaposleni branitelj pokušava svoju egzistenciju osigurati voćarstvom. Ima tisuću debala šljive koja ove godine treba doći u puni rod.

- Očekujem 20-ak tona i od jednog dijela namjeravam ispeći rakiju. Dobijem oko 500 litara, a po Zakonu morat ću državi platiti 450 do 470 litara što je oko 11 tisuća kuna! Uvjeren sam da će se Zakon mijenjati i nadopunjavati - kaže Zvonko.

- Još u staroj Jugoslaviji država je započela naplaćivati “višak” rakije. Nastavilo se u onoj socijslističkoj i trajalo do kraja 60-tih - kaže Ivan Zirdum koji je s ocem pekao rakiju po šumama bježeći ispred financa, žandara, porezana i milicajaca. Tada su to zvali Karaðorðevićev namet, a ovaj zovu Karakosor danak u rakiji.