Mato Mlinarić: Ministar Pankretić je u odnosu na čobankovića televizija u boji

Predsjednik Udruge Nezavisni hrvatski seljaci, Mato Mlinarić (37), dragovoljac i invalid Domovinskog rata iz Kajgane u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, poznat je po oštrim istupima i kritiziranju poljoprivredne politike. Posebno je oštro kritizirao ministra Petra čobankovića, a zbog neslaganja s HSS-om politikom istupio je iz te stranke i Hrvatskog seljačkog saveza te osnovao Nezavisne hrvatske seljake za koju će reći da je moderna i liberalna udruga koja štiti interese seljačkih obiteljskih gospodarstava. Bavi se proizvodnjom mlijeka i mesa, posjeduje 8 hektara vlastite zemlje i još 102 hektara državne poljoprivredne zemlje u zakupu. Razgovor s Mlinarićem prenosimo s portala Virovitica.net.
U posljednjih deset mjeseci dogodile su se brojne promjene u poljoprivredi. Kako ocjenjujete rad ministarstva i ministra Božidara Pankretića?

- Ministar Božidar Pankretić napravio je velike pomake u poljoprivredi u zadnjih godinu dana, gotovo sve ono za što su se Nezavisni hrvatski seljaci zalagali. Prije svega, riječ je o ograničivanju sustav poticaja - govorili smo da je nužno objaviti tko dobiva poticaje i koliki su iznosi. Tražili smo da se potiče svaka krava, svako tele, svaki hektar zemlje! Konačno imamo poljoprivrednu politiku koja govori o malom, običnom poljoprivredniku i koja zastupa interese seljačkih obiteljskih gospodarstava, a ne velikih kombinata koji su sada privatizirani pa jednog dana mogu biti i u vlasništvu stranaca. U tom smislu, ministar Pankretić u odnosu na ministra čobankovića televizija u boji. Ministar čobanković je radi zaštite sponzora i uglednih članova HDZ-a, meðu kojima je i Stjepan Fiolić, tajio koliko je tko dobio poticaja. Do sada je novac sjedao na račune, a da se nije znalo za što pa je bilo slučajeva da su novac izvlačili i oni koi nikada na traktor nisu sjeli niti znaju čemu to služi. Ovo je sada transparentna priča! Javnost mora znati što se i koliko troši iz proračuna.

Što se dogodilo, odakle takav zaokret? Je li to rezultat pritisaka poljoprivrednih udruga?
- Upozoravali smo Vladu i Ministarstvo gospodarstva da prošli ministar nije vodio dobru politiku razvoja sela i poljoprivrede - selo je bilo sputano, nastavio se trend iseljavanja i činilo se da nikoga to ne zanima. Prethodni ministar poljoprivrede tako se mogao ponašati jer nam je ulazak u Europsku uniju bio daleko, a sada kad smo pred njenim vratima Pankretić nema druge alternative nego biti transparentan. No, nemojmo se zavaravati, i danas su problemi brojni jer, dok seljaci preživljavaju, graðani gladuju i kupuju skupu hranu, nekada čak i upitne kakvoće, nepoznatog podrijetla.

Ovoga ljeta poskupio je kruh pod izlikom viših cijena žitarica. Meðutim, dogodilo se to da je cijena pšenice ista koliko i prošle godine, a kruh, u pravilu, nije pojeftinio.

- Nije postojao nikakav razlog za poskupljenje kruha jer su mlinari i pekari tada imali pšenicu kupljenu prošle godine po cijeni od 80 lipa do najviše jedne kune, a cijena kruha je kalkulirana na 2,20 kuna kilogram pšenice što nije bilo realno. Prošle je godine kilogram pšenice bio 1,20, a tako se trguje i danas. Od jednog kilograma pšenice dobijemo pola kilograma brašna kojega u kruhu ima 25 posto. To znači da od jednog kilograma pšenice ispečemo dvije vekne kruha koje koštaju 12 kuna. U toj cijeni brašni sudjeluje 1,20 kuna i sad se postavlja pitanje gdje završava onih 9,80 kuna.

Gdje završava?

- Za cijenu kruha odgovoran je pekarsko-mlinarski lobi. Upravo oni dijele taj ekstraprofit. Meðutim, u interesu i sela i grada je da kruh pojeftini i tu se Vlada mora ozbiljnije angažirati.

Najveći problem hrvatskih proizvoðača su nerealno visoke cijene repromaterijala. Za jednu tonu gnojiva poljoprivrednik danas mora dati vagon kukuruza. Kako u doba općeg poremećaja na svjetskom gospodarskom tržištu organizirati profitabilnu proizvodnju?

- Barel nafte na svjetskom tržištu bio je 140 dolara, a danas je 80. Naša je država, meðutim, cijenu plavog goriva snizila samo za 20 lipa što je sramotno, nedopustivo i skandalozno jer INA na tome svake godine ostvaruje sve veću u veću dobit i puni državni proračun.

Nikada se u povijesti nije moglo dogoditi da 500 kilograma pšenice košta kao sto kilograma nekog malo boljeg gnojiva. Istina je da je Petrokemija u Kutini morala podizati cijene, ali se nije morala ponašati lihvarski i nerealno.

Pljačkajući seljake i graðane, jer u cijeni hrane ukalkulirana je i cijena gnojiva, Petrokemija je najveću dobit u zadnjem desetljeću, gotovo 150 milijuna kuna, ostrvila upravo ove godine. To bi Ministarstvu gospodarstva i hadezovoj Vladi bio dovoljan znak da se zapita kako je to moguće. Najtragičnije je to što je vlasnik Petrokemije država.

Drugim riječima, državu smatrate odgovornom za ovakvo stanje?

- Vlada može stati na kraj pljački u poljoprivredi ako ima političke volje. Vidjeli smo da su politički mig dobili borci protiv mafijaša i navijačkih huligana, zašto onda ne bi i mi. Ali prije toga ona sama mora stati s pljačkanjem poljoprivrednika. Da Vlada uistinu želi pokrenuti selo, ne bi na poljoprivrednicima ostvarivala dobit već bi poslovala s nulom.

Vaša se udruga zalaže za donošenje Zakona o Skladišnici

- Taj je zakon trebao uči u saborsku proceduru po hitnom postupku još uoči žetve, ali se o tome nikada nije glasovalo. Kada bi to zaživio svi bi poljoprivrednici u silosima mogli ostavljati pšenicu i čekati vrijeme kada ju plasirati na tržište. Skladišnica bi nam mogla poslužiti i kao jamčevina kod ostvarivanja prava na kredit za pokriće troškova nove sjetvu, primjerice. Ustrajat ćemo na skladišnici koliko god se razni lobisti i interesne skupine tome protivile.

Novi zakon o državnom poljoprivrednom zemljištu ide u drugo čitanje. Vi predlažete da cijena državnog poljoprivrednog zemljišta bude najviše dvostruko skuplje od cijene koju donese porezna uprava.

- Na sastanku poljoprivrednih udruga premijer Sanader je rekao da zemlja ne može biti skupa pa ga sada držimo za riječ. Ne bi se smjelo zaraðivati na zemlji koju je prethodna država pedesetih godina otimala od naših djedova. Hrvatsku državu nisu stvarali oni su koji su u Austriji prodavali pornografiju dok je ovdje bio rat, ni ono koji su studirali geotehniku i radili kao izbacivači u kockarnicama, ni oni koji su lijevali suze u toplom i sigurnom studiju Hrvatskog radija već mi seljaci - ova je zemlja potopljena seljačkom krvlju. U Hrvatskoj su po povlaštenim cijenama prodavani stanovi, tajkuni su kupovali tvornice za jednu kunu, a mi sada tražimo samo da kupimo poljoprivredno zemljište po realnoj cijeni. Da bi to mogli u zakon se mora ugraditi da je cijena zemljišta sukladno onoj iz porezne uprave, da se od početne cijene prilikom licitacije oduzme 50 posto i da najveća cijena ne može biti veća od dvostruke.


Hrvatski seljaci i bivši kombinati su od 1976. do 1982. godine plaćali 30 posto višu cijenu mineralnih gnojiva da bi se izgradila tvornica u Kutini za što su dobili neke obveznice koje danas ništa ne vrijede. Država bi trebala 51 posto vlasništva Petrokemije raspodijeliti na obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a u upravu bi trebali uči predstavnici seljaka i seljačkih gospodarstava...


Prošle godine smo imali smo interventni otkup mesa - država se uključila i za viškove svinja davala 7 do 8 kuna za kilogram. No, u isto vrijeme uvoz svinja nije zabranjen, a upravo je uvoz napravio poremećaj na tržištu. Apsurdno je da cijena mesa u trgovačkim centrima nije pala. Nadalje, mislim da se za telce koje uvozimo iz češke ili Rumunjske ne bi trebali dobiti poticaji jer se time stimuliraju uvoznici i potiču rumunjski i češki seljaci. To je kao da Hrvatska ima proizvodnju svog automobila, a država kaže da će poticaje dobiti onaj tko kupi japanski auto.

Virovitica.net