Hrvatska će u Europsku uniju s 10 milijuna stabala maslina
{multithumb thumb_width=200 popup_type=none}
Hrvatska trenutačno ima oko pet milijuna stabala maslina, a do ulaska u Europsku uniju planira ih zasaditi jo toliko. Ta brojka je to značajnija, kako je Vjesniku rekao prof. dr. Ðani Benčić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, ako se ima na umu da se u svijetu 95 posto maslinika nalazi na Sredozemlju.
Točnije, masline se uzgajaju od Kaira na jugu do Trsta na sjeveru, odnosno izmeðu 30. i 45. sjeverne zemljopisne irine. Jo se u manjoj mjeri uzgajaju u Izrćlu, čileu, Argentini, Kaliforniji, Australiji i Novom Zelandu.
Spoznaja da masline ne
uzgajaju Japan, Rusija, Kina, skandinavske zemlje, a SAD tek neto u
Kaliforniji, govori da će maslinovo ulje biti sve traenije.
Primjerice, samo su Sjedinjene Drave povećale uvoz maslinova ulja s
40.000 tona 1985. na 240.000 tona 2007. godine.
Hrvatsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, točnije istarsko, već dvije godine za redom najbolje je na svijetu u kategoriji intenzivno voćnih ulja te su tako istarski maslinari postali noćna mora talijanskim maslinarima koji su dosad po pitanju kvalitete bili neprikosnoveni lideri. Ti uspjesi ne čude, jer je istarsko maslinovo ulje slovilo i u davnim vremenima za najbolje ulje rimskog carstva. Bočica od dva i pol decilitra tog istarskog ampionskog ulja kota blizu 200 kuna.
»Hrvatsko maslinarstvo sigurno će doivjeti procvat, ali moramo učiniti sve da maslinici ostanu u posjedu naih obitelji, jer se sve vie stranaca raspituje za kupnju naeg poljoprivrednog zemljita te za ulaganja u uzgoj i preradu maslina u naoj zemlji«, upozorava Benčić. On naglaava kako je autohtonost sorte preduvjet zatite proizvoda, a od Konavla do Istre utvrðene su 164 potencijalne autohtone sorte maslina. DNA-analizom usporedit će ih se s talijanskim, panjolskim i grčkim sortama, kako bi se točno utvrdila njihova eventualna autohtonost. Europska unija nastoji strogo kontrolirati maslinike, a maslinici koji nisu registrirani pod sustavom »zračna slika« ne dobivaju dravne potpore. Na osnovi te zračne digitalne fotografije moe se utvrditi čak i vrsta masline, a na temelju toga provjeriti vjerodostojnost podataka na deklaraciji o plodu masline.
U EU se potpora daje na temelju količine maslinova ulja koje se proizvede, a ne na broj stabala. Unija ograničava u maloprodaji pakiranje maslinova ulja na najvie pet litara.
U Hrvatskoj se maslinarima isplaćuje poticaj od jedne kune za kilogram preraðenih maslina te deset kuna za litru prodanog ulja prilikom prerade maslina. Na novi Pravilnik o uljima od ploda i komine masline sastavljen je prema normama EU-a, s tim da etiketa na boci sadri podatak o zemlji podrijetla ulja i izvornosti proizvoda.
Hrvatska je 1945. imala est i pol milijuna stabala maslina, a Benčić podsjeća da su nai maslinici u najvećoj mjeri zaputeni pedesetih godina minulog stoljeća. Uzrok tome je jednim dijelom bio i to to je tadanji komunistički reim maslinu "obiljeio" kao "reakcionarnu kulturu". No, na taj način sačuvali smo masline i zemljita na kojima rastu od tretiranja kemijskim sredstvima. Upravo je to preduvjet, kae Benčić, za ekoloki uzgoj maslina, odnosno dobivanje ekolokog maslinovog ulja, to druge tehnoloki naprednije zemlje nemaju.
U Hrvatskoj se dobar dio maslinova ulja jo uvijek prodaje na crno, odnosno "iz konobe". Naime, većina maslinara uzima svoje ulje nakon prerade, nakon čega ga obično loe skladiti, tako da ono gubi na kvaliteti, ali ga potom ipak uspijevaju prodati po cijeni od 80 do 150 kuna za litru. Inače, nae uljare otkupljuju ulje po 40 kuna za litru. U Italiji se ulje otkupljuje za oko tri eura po litri, a prodaje na crno ima vrlo malo.
Hrvatsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, točnije istarsko, već dvije godine za redom najbolje je na svijetu u kategoriji intenzivno voćnih ulja te su tako istarski maslinari postali noćna mora talijanskim maslinarima koji su dosad po pitanju kvalitete bili neprikosnoveni lideri. Ti uspjesi ne čude, jer je istarsko maslinovo ulje slovilo i u davnim vremenima za najbolje ulje rimskog carstva. Bočica od dva i pol decilitra tog istarskog ampionskog ulja kota blizu 200 kuna.
»Hrvatsko maslinarstvo sigurno će doivjeti procvat, ali moramo učiniti sve da maslinici ostanu u posjedu naih obitelji, jer se sve vie stranaca raspituje za kupnju naeg poljoprivrednog zemljita te za ulaganja u uzgoj i preradu maslina u naoj zemlji«, upozorava Benčić. On naglaava kako je autohtonost sorte preduvjet zatite proizvoda, a od Konavla do Istre utvrðene su 164 potencijalne autohtone sorte maslina. DNA-analizom usporedit će ih se s talijanskim, panjolskim i grčkim sortama, kako bi se točno utvrdila njihova eventualna autohtonost. Europska unija nastoji strogo kontrolirati maslinike, a maslinici koji nisu registrirani pod sustavom »zračna slika« ne dobivaju dravne potpore. Na osnovi te zračne digitalne fotografije moe se utvrditi čak i vrsta masline, a na temelju toga provjeriti vjerodostojnost podataka na deklaraciji o plodu masline.
U EU se potpora daje na temelju količine maslinova ulja koje se proizvede, a ne na broj stabala. Unija ograničava u maloprodaji pakiranje maslinova ulja na najvie pet litara.
U Hrvatskoj se maslinarima isplaćuje poticaj od jedne kune za kilogram preraðenih maslina te deset kuna za litru prodanog ulja prilikom prerade maslina. Na novi Pravilnik o uljima od ploda i komine masline sastavljen je prema normama EU-a, s tim da etiketa na boci sadri podatak o zemlji podrijetla ulja i izvornosti proizvoda.
Hrvatska je 1945. imala est i pol milijuna stabala maslina, a Benčić podsjeća da su nai maslinici u najvećoj mjeri zaputeni pedesetih godina minulog stoljeća. Uzrok tome je jednim dijelom bio i to to je tadanji komunistički reim maslinu "obiljeio" kao "reakcionarnu kulturu". No, na taj način sačuvali smo masline i zemljita na kojima rastu od tretiranja kemijskim sredstvima. Upravo je to preduvjet, kae Benčić, za ekoloki uzgoj maslina, odnosno dobivanje ekolokog maslinovog ulja, to druge tehnoloki naprednije zemlje nemaju.
U Hrvatskoj se dobar dio maslinova ulja jo uvijek prodaje na crno, odnosno "iz konobe". Naime, većina maslinara uzima svoje ulje nakon prerade, nakon čega ga obično loe skladiti, tako da ono gubi na kvaliteti, ali ga potom ipak uspijevaju prodati po cijeni od 80 do 150 kuna za litru. Inače, nae uljare otkupljuju ulje po 40 kuna za litru. U Italiji se ulje otkupljuje za oko tri eura po litri, a prodaje na crno ima vrlo malo.
www.vjesnik.hr