Hrvatska proizvodi samo 4.000 tona slatkovodne ribe
Prijeratna godišnja
proizvodnja iznosila je 12 tisuća tona ribe, a budući da trenutačno
iznosi samo četiri tone, stručnjaci smatraju da, iako u Hrvatskoj nije
razvijena navika konzumacije ribe, za zadovoljenje potreba domaćeg
trišta nedostaje još oko 15 tisuća tona ribe godišnje, rečeno je to,
izmeðu ostalog, na dvodnevnom savjetovanju o slatkovodnom ribarstvu
Hrvatske prošlog tjedana u Vukovaru koje je trebalo odgovoriti na
pitanje mogu li se razvojem novih tehnologija uzgoja slatkovodne ribe
poboljšati uvjeti proizvodnje te osigurati količina proizvodnje
dostatna za domaće trište, ali i za potrebe izvoza.
Na savjetovanju se
okupilo više od stotinjak znanstvenika i gospodarstvenika. Tijekom
savjetovanja prezentirana su 24 znanstveno-stručna rada dok je na
okruglom stolu razmatrano stanje i perspektive slatkovodnog uzgoja s
posebnim osvrtom na aktualne teškoće. Budući da se savjetovanje odralo
pod pokroviteljstvom dva srodna ministarstva: Ministarstva
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoje i Ministarstva regionalnog
razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, okupljenima su se obratili
njihovi predstavnici Vinko Milat, savjetnik ministra regionalnog
razvoja Petra čobankovića, koji je i sam priznao kako nije upućen u
problematiku savjetovanja te je stručnjacima i znanstvenicima poelio
uspješan rad, dok je Krešimir Kuterovac dravni tajnik Pankretićevog
ministarstva, koji je i otvorio savjetovanje, prisutne upoznao s
naporima koje čine kako bi se veliki potencijal slatkovodnog
ribnjačarstva što bolje iskoristio.
Kuterovac je nazočne podsjetio kako je ribnjačarstvo 90-ih godina bilo izuzetno razvijena privredna grana te da, iako je danas u lošem stanju, pred njim je, dodao je, izuzetna šansa koju treba što bolje iskoristiti. Naravno, MPRRR je to prepoznao te je osigurao i poticaje kako bi se ta šansa što bolje iskoristila. Otvorivši savjetovanje, Kuterovac je istaknuo uvjerenje kako će ova razmjena novih saznanja i iskustva pridonijeti da slatkovodno ribnjačarstvo brzo dostigne prijeratnu razinu. Veliki broj prezentacija započeo je Nikola Fijan koji je prikazao sadašnje, dramatično stanje ribnjačarstva te upozorio kako je danas hrana strateška sirovina, a mi nedovoljno koristimo slatkovodnu ribu u prehrani (prosječni Hrvat godišnje pojede samo 7 kilograma) Podaci FAO-a pokazuju kako postotak povećanja ulova slatkovodne ribe opada, što potvrðuje kako ulov premašuje količinu uzgojene ribe. Stoga FAO trai hitnu akciju političara, znanstvenika, ali i administratora kako bi se poboljšali propisi i upravljanje ribnjacima. Fijan kao jednu od oteavajućih okolnosti navodi i zaštitu ribojednih ptica. Naime, smatra da ta zaštita ne poštuje ni dobrobit samih ptica te da se ribnjaci ne prave zbog njih nego zbog uzgoja riba. Kao rješenje trenutačnog stanja Fijan predlae da se slijede preporuke FAO-a, te globalizacija, informatizacija, ali i molekularna genetika kojom bi se povećala otpornost riba.
Na savjetovanju je bilo riječi i o kaveznom uzgoju riba koji se moe smatrati gotovo najintenzivnijim oblikom poljoprivredne proizvodnje. Uzgoj ribe u kavezima je jednostavan i zahtijeva manje investicija, ali je problem što proizvodnja još nije standardizirana te što vlada nestašica mlaði na trištu. Kavezni uzgoj ribe treba promatrati kao komercijalnu alternativu tamo gdje ribnjačarski uzgoj nije primjenjiv. Tijekom savjetovanja kao najveći problemi slatkovodnog ribnjačarstva “isplivale” su visoke vodne naknade te neriješena financijsko-pravna pitanja koja oteavaju razvoj ove grane poljoprivrede, ali i dugi niz “sušnih” godina tijekom kojih se nije ništa ulagalo u ovu granu proizvodnje. Nazočni su zaključili kako je neophodna hitna intervencija nadlenih institucija kako bi se ribnjaci i slatkovodno ribnjačarstvo spasili od nestajanja.
Krešimir Kuterovac: Ribnjake u koncesiju
- Trenutačno u Ministarstvu radimo na preinakama zakona o poljoprivrednom zemljištu i ribnjacima kako bi i ribnjaci mogli biti u funkciji. Naime, ribnjake treba definirati kao jedinstvenu proizvodno-tehnološku cjelinu i kao takvu je davati u koncesiju. Trenutačno se kod ribnjaka posebno vodi zemljište, posebno voda, posebno infrastruktura, a upravljanje dodatno oteava plaćanje vodnih naknada. Definiranjem ribnjaka kao jedinstvene cjeline poslovanje će se znatno olakšati i - poboljšati - rekao je Krešimir Kuterovac, dravni tajnik Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
Kuterovac je nazočne podsjetio kako je ribnjačarstvo 90-ih godina bilo izuzetno razvijena privredna grana te da, iako je danas u lošem stanju, pred njim je, dodao je, izuzetna šansa koju treba što bolje iskoristiti. Naravno, MPRRR je to prepoznao te je osigurao i poticaje kako bi se ta šansa što bolje iskoristila. Otvorivši savjetovanje, Kuterovac je istaknuo uvjerenje kako će ova razmjena novih saznanja i iskustva pridonijeti da slatkovodno ribnjačarstvo brzo dostigne prijeratnu razinu. Veliki broj prezentacija započeo je Nikola Fijan koji je prikazao sadašnje, dramatično stanje ribnjačarstva te upozorio kako je danas hrana strateška sirovina, a mi nedovoljno koristimo slatkovodnu ribu u prehrani (prosječni Hrvat godišnje pojede samo 7 kilograma) Podaci FAO-a pokazuju kako postotak povećanja ulova slatkovodne ribe opada, što potvrðuje kako ulov premašuje količinu uzgojene ribe. Stoga FAO trai hitnu akciju političara, znanstvenika, ali i administratora kako bi se poboljšali propisi i upravljanje ribnjacima. Fijan kao jednu od oteavajućih okolnosti navodi i zaštitu ribojednih ptica. Naime, smatra da ta zaštita ne poštuje ni dobrobit samih ptica te da se ribnjaci ne prave zbog njih nego zbog uzgoja riba. Kao rješenje trenutačnog stanja Fijan predlae da se slijede preporuke FAO-a, te globalizacija, informatizacija, ali i molekularna genetika kojom bi se povećala otpornost riba.
Na savjetovanju je bilo riječi i o kaveznom uzgoju riba koji se moe smatrati gotovo najintenzivnijim oblikom poljoprivredne proizvodnje. Uzgoj ribe u kavezima je jednostavan i zahtijeva manje investicija, ali je problem što proizvodnja još nije standardizirana te što vlada nestašica mlaði na trištu. Kavezni uzgoj ribe treba promatrati kao komercijalnu alternativu tamo gdje ribnjačarski uzgoj nije primjenjiv. Tijekom savjetovanja kao najveći problemi slatkovodnog ribnjačarstva “isplivale” su visoke vodne naknade te neriješena financijsko-pravna pitanja koja oteavaju razvoj ove grane poljoprivrede, ali i dugi niz “sušnih” godina tijekom kojih se nije ništa ulagalo u ovu granu proizvodnje. Nazočni su zaključili kako je neophodna hitna intervencija nadlenih institucija kako bi se ribnjaci i slatkovodno ribnjačarstvo spasili od nestajanja.
Krešimir Kuterovac: Ribnjake u koncesiju
- Trenutačno u Ministarstvu radimo na preinakama zakona o poljoprivrednom zemljištu i ribnjacima kako bi i ribnjaci mogli biti u funkciji. Naime, ribnjake treba definirati kao jedinstvenu proizvodno-tehnološku cjelinu i kao takvu je davati u koncesiju. Trenutačno se kod ribnjaka posebno vodi zemljište, posebno voda, posebno infrastruktura, a upravljanje dodatno oteava plaćanje vodnih naknada. Definiranjem ribnjaka kao jedinstvene cjeline poslovanje će se znatno olakšati i - poboljšati - rekao je Krešimir Kuterovac, dravni tajnik Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.