Količine za otkup pueva odreðuje Ministarstvo kulture
BELI MANASTIR - Iako
je otkup pueva zapravo počeo još 1.travnja, za sada ih skupljači ne
donose jer im vremenske prilike ne idu naruku. Sušno razdoblje, naime,
ne pogoduje puarima jer u prirodi nema ni pueva. Puarstvo će, sudeći
po socijalno-ekonomskoj situaciji u Baranji, mnogima biti dodatni izvor
prihoda pa u besparici ovih dana gledaju u nebo nadajući se obilnijim
kišama kako bi se moglo krenuti uz ivice i kanale pa napuniti vreće
vinogradskim puevima. Za sada je besposlen i višegodišnji otkupljivač
pueva Mišo Jovanović iz belomanastirske Tesline ulice 20, jer je posao
krenuo loše, a ako je suditi po onoj po jutru se dan poznaje - ne piše
mu se dobro. - Bojim se da se ne ponovi prošla, topla i sušna
godina, kada su otkupljene vrlo skromne količine - kae, napominjući
kako će vrijeme do posljednjeg dana otkupa, 15. svibnja, vrlo brzo
proći.
Pojašnjava kako radi za našičku tvrtku "Droga", a osim u Belom Manastiru, imaju organiziran otkup i u Dardi, Drau, Kneevim Vinogradima i Podolju.
- Otkupljuju se kalibrirani puevi, veći od 34 milimetra, a cijena im je tri kune za kilogram. Dobro je to što se novac isplaćuje odmah - tvrdi, prisjećajući se i one uspješne 2006. godine, kada je dnevni otkup bio izmeðu 400 i 500 kilograma.
Te je godine u
jednom danu otkupljeno rekordnih 2.000 kilograma "rogatih" ivotinjica.
Govoreći o samom načinu otkupa, kae kako je neobično da ovlaštenim
tvrtkama rokove za otkup odreðuje Ministarstvo kulture, koje propisuje
i količine dozvoljene za otkup. U sklopu ovog ministarstva, naime,
djeluje i Uprava za zaštitu prirode koja se izmeðu ostalih svojih
aktivnosti brine da puolov u prirodi bude kontroliran kako ne bi došlo
do istrjebljenja tih ivotinja. Tako vlasnica našičke "Droge" Ljubica
Vijant ističe da je posao otkupa vrlo osjetljiv i nepredvidljiv pa i
ona kao primjer navodi odličnu 2006. godinu kada se u otkupu našlo 250
tona pueva.
- Protekle godine otkupljeno je vrlo skromnih 30 tona pueva.
Za ovu godinu Ministarstvo kulture odobrilo mi je da u sezoni od 1. travnja do 15. svibnja mogu otkupiti do 260 tona, ali se još ne zna što će biti - ističe, konstatiravši kako vremenska prognoza nije nimalo obećavajuća. Kako bilo da bilo, svi otkupljeni puevi transportirat će se u Bosnu i Hercegovinu na preradu, a iz susjedne drave baranjski će puevi, kao i prijašnjih godina, biti odvoeni, kao vrhunska gurmanska delicija, u Italiju, Grčku, Francusku i druge drave Europe. Domaće trište za pueve je prilično nezainteresirano pa se gotovo sve količine pueva skupljenih u prirodi, kao i onih iz uzgoja s farmi, mogu izvoziti. Kod nas se godišnje potroše prilično mizerne količine ove hranjive delicije, dok, Francuzi, primjerice, u istom razdoblju pojedu više od 250.000 tona pueva. Italija je, pak, 2005. godine uvezla 33.000 tona pueva. U našim je krajevima još uvijek prioritetna hrana neke sasvim druge vrste pa će Baranjci i Slavonci izmeðu pua i kulena zasigurno birati - ovo drugo.
Pueve nudi jedino “Baranjska kuća”
Sukladno gurmanskom raspoloenju Baranjaca i Slavonaca, puevi su vrlo rijetko na menijima ugostiteljskih objekata. Na upit imaju li pueva, mnogi su odgovorili kako im ne pada na pamet nuditi ih gostima. Jedini potvrdan odgovor dobili smo, a gdje drugdje nego u jedinom baranjskom etnoselu Karancu. "Imamo pueve, a sluimo ih u umaku od kopriva", kae Vlado Škrobo-Bajo, vlasnik karanačke "Baranjske kuće", pa tko voli nek' izvoli…
- Protekle godine otkupljeno je vrlo skromnih 30 tona pueva.
Za ovu godinu Ministarstvo kulture odobrilo mi je da u sezoni od 1. travnja do 15. svibnja mogu otkupiti do 260 tona, ali se još ne zna što će biti - ističe, konstatiravši kako vremenska prognoza nije nimalo obećavajuća. Kako bilo da bilo, svi otkupljeni puevi transportirat će se u Bosnu i Hercegovinu na preradu, a iz susjedne drave baranjski će puevi, kao i prijašnjih godina, biti odvoeni, kao vrhunska gurmanska delicija, u Italiju, Grčku, Francusku i druge drave Europe. Domaće trište za pueve je prilično nezainteresirano pa se gotovo sve količine pueva skupljenih u prirodi, kao i onih iz uzgoja s farmi, mogu izvoziti. Kod nas se godišnje potroše prilično mizerne količine ove hranjive delicije, dok, Francuzi, primjerice, u istom razdoblju pojedu više od 250.000 tona pueva. Italija je, pak, 2005. godine uvezla 33.000 tona pueva. U našim je krajevima još uvijek prioritetna hrana neke sasvim druge vrste pa će Baranjci i Slavonci izmeðu pua i kulena zasigurno birati - ovo drugo.
Pueve nudi jedino “Baranjska kuća”
Sukladno gurmanskom raspoloenju Baranjaca i Slavonaca, puevi su vrlo rijetko na menijima ugostiteljskih objekata. Na upit imaju li pueva, mnogi su odgovorili kako im ne pada na pamet nuditi ih gostima. Jedini potvrdan odgovor dobili smo, a gdje drugdje nego u jedinom baranjskom etnoselu Karancu. "Imamo pueve, a sluimo ih u umaku od kopriva", kae Vlado Škrobo-Bajo, vlasnik karanačke "Baranjske kuće", pa tko voli nek' izvoli…
www.glas-slavonije.hr