DUBOKA - Glavni irski grad Dublin, drava Kazahstan, Osijek i
selo Duboka u općini čaglin, najmanje razvijenoj u
Poeško-slavonskoj upaniji, na prvi pogled nemaju
ništa zajedničko. Meðutim ipak imaju. Povezuje ih
Neven
Delić, mladi osječki kuhar koji je četiri godine bio šef
restorana u Dublinu i njegova supruga Ana, ruska pravnica iz
Kazahstana, koja je u tom irskom gradu, gdje su se upoznali, studirala
engleski jezik. A kako su zapravo završili u Dubokoj? - Odlučili smo pokrenuti privatni posao, odnosno, proizvodnju
gljiva
bukovača. Za pokretanje tog posla, uvjeti, prije svega početna
ulaganja, su znatno povoljniji nego u Osijeku, od cijene komunalija do
slame, jedne od osnovnih sirovina koja je ovdje i znatno kvalitetnija.
Osim toga, ovdje u zraku ima znatno manje bakterija i gljivičnih
čestica koje mogu biti štetne za proizvodnju gljiva.
U kubnom metru zraka ima pola milijuna različitih vrsta gljivica, a u
gradskim i prigradskim naseljima i dvostruko više. Iako su
zbog toga rizici u proizvodnji, koja mora biti vrlo sterilna, veći
(najveća opasnost je zelena plijesan), ipak se ovdje uloeno bre
vraća ističe Delić.
Godišnje
šest tona
U jednom ciklusu koji zajedno s proizvodnjom supstrata traje dva
mjeseca, postoje tri berbe. Trenutačno Delićevi imaju u proizvodnji oko
650 vreća, a sa svake se moe ubrati od dva do četiri kilograma
bukovača, odnosno, u ciklusu se nabere 1200 kilograma, što
je godišnje oko 6,2 tone.
- Apsurd je što drava ne subvencionira ovu proizvodnju koja
je u poljoprivredi najosjetljivija dodaje Delić koji je
zadovoljan plasmanom bukovača.
Vecernji.hr