Za razvoj se izdvaja sve vie novca, a seljaci obraðuju sve manje zemlje
Od 1999. godine, od
kada su dravne potpore (poticaji) u poljoprivredi uvedeni,
poljoprivrednim proizvoðačima svake se godine isplaćuje sve više novca.
U početku je to bilo nešto malo ispod milijarde kuna, kasnije izmeðu
jedne i dvije, dok je ove godine zbog zahtjeva koalicije HSS-HSLS taj
iznos čak tri puta veći, čak 6 milijardi kuna. Cilj davanja potpora,
smatra se, jest povećanje poljoprivredne proizvodnje i kvalitete
proizvoda, stvaranje konkurentnog proizvoda i nia cijena hrane za
hrvatske graðane. Meðutim, sve je skupa još jako daleko od toga. Prema
mnogima, hrvatska poljoprivreda unatoč tomu, ni deset godina poslije,
nije ni na tragu zacrtanog cilja, dapače, prinosi poljoprivrednih
proizvoda daleko su ispod europskih (onoliki su kolika su i ulaganja),
a uvoz i cijena hrane enormno rastu. Stoga je jedno od prioritetnih
pitanja koje se sve više nameće: Moe li uopće šest milijardi kuna
spasiti hrvatsko selo i poljoprivredu i napokon već jednom načiniti
konkurentnog seljaka? Hoće li se već jednom smanjiti uvoz hrane, te
hoće li hrana pojeftiniti ili je potreban još mnogo veći iznos? Mnogi
smatraju da će, kao i do sada, i ovogodišnji poljoprivredni proračun
pogodovati samo jednoj uskoj interesnoj skupini, a oštetiti većinu
graðana.
NERAZMJER CIJENA
Neki analitičari i stručnjaci, primjerice Stipan Bilić, direktor Udruge za poljoprivredu pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, smatraju da su Hrvatskoj do ulaska u EU potrebne investicije u vrijednosti od 45-50 milijardi kuna.
- Meðutim, tu je nuno imati organizirane investicijske programe koji uključuju proizvoðače i banke, okupljenih i potaknutih od strane drave. U hrvatsku poljoprivredu treba investirati, pa nije potrebno isticati spašavanje kao opciju. Tu drava treba imati ulogu organizatora i poticatelja, a ne spasioca. Sva dosadašnja proračunska davanja za poljoprivredu, koja su se počela isplaćivati od 1999., a plaćaju se do danas, transferirali su izmeðu 18 i 19 milijardi kuna, od čega je oko 15 milijardi kuna transfera iz proračuna te još i indirektnih poticaja (npr. plavi dizel i sl.) od 3-4 mld kuna. Sav taj novac iz poticaja nije utjecao ni na povećanje proizvodnje ni na smanjenje cijena, o čemu svjedoče činjenice da je prije osam godina obraðivano 1.071.000 ha poljoprivrednih površina, a prošle godine 812.000 ha. U meðuvremenu povećan je uvoz, ali što je još gore i vanjskotrgovinski deficit. Cijene su na domaćem trištu veće od svjetskih cijena. To su sve činjenice koje ne govore o tome da je proračun pozitivno utjecao na poljoprivredu - kae Stipan Bilić te dodaje kako nije poznato koliko bi novca (poticaja) bilo dovoljno jer, ističe, nikad nitko nije računao koliko bi novca iz proračuna trebalo poljoprivrednicima.
- Smatram da su te elje nemjerljive te da je dosadašnji sustav poticaja bio u funkciji socijalne politike prema selu, a ne u funkciji razvoja poljoprivrede.
SOCIJALNA POLITIKA
Za ovogodišnji, do sada najviši proračunski iznos za razvoj sela od 6 milijardi kuna, Bilić smatra da je gotovo najviši ne samo u Europi već i u svijetu.
- Veličina proračuna i od 4,5 mlrd kn, a posebice planirani od 6 mlrd kuna je iznos od preko 50 posto vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje i veći je od ukupnog legalnog otkupa poljoprivrednih proizvoda iz domaće proizvodnje. Ni jedna zemlja nema poljoprivredni proračun u visini od 50 posto proizvodnje, odnosno ne postoji zemlja u svijetu gdje veličina poljoprivrednog proračuna preračunato po hektarima koji se obraðuju iznosi 850 eura po hektaru i četiri je puta veća od iznosa poticaja po hektaru koji isplaćuju zemlje EU - kae Bilić, te dodaje kako je hrvatski proračun zapravo za plaćanje opstanka siromašne poljoprivrede a to, smatra, plaćati nema smisla.
- Uz investicijske programe koje treba osmisliti i poticati drava s malim iznosima, nama su potrebni poticaji do razine poticaja u EU i to je sada 250-300 eura po hektaru, a koji će se za pet godina smanjiti na 150 eura po hektaru. Sve ostalo je socijalna politika. Osim toga, upitan je naš učinak plaćenih poticaja, jer do sada poljoprivrednim poduzećima koja proizvode 50 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje i sudjeluju sa 67 posto u prodaji na trištu isplaćuje se samo oko 20 posto poljoprivrednog proračuna, a seljacima s 33 posto udjela na trištu isplaćuje se 80 posto proračuna. Smanjenjem površina pod proizvodnjom u posljednjih osam godina znači da mi ne potičemo povećanje proizvodnje, a plaćanjem 80 posto poticaja onima koji isporučuju na trište 33 posto proizvoda iz domaće proizvodnje ne utječemo na nie cijene za potrošače već plaćamo siromašnim seljacima preivljavanje uz siromaštvo - kae Bilić.
KAKO BEZ POTICAJA?
- Mi naše poticaje moramo svesti na razinu poticaja u EU, a ti poticaji su 11-13 posto vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje, no poticaji će se smanjiti za 50 posto u idućih pet godina. Poslije 2013. godine poticaji će biti 150 eura po hektaru, te će kod nas za 1,0 mil. ha poljoprivrednog zemljišta, koji obraðujemo, ukupni poticaji iznositi 150,0 mil. eura ili oko 1,1 milijardu kuna. Plaćanjem visokih poticaja mi onemogućavamo potrebno prestrukturiranje jer odravamo nekonkurentnu proizvodnju poljoprivrede, što je dugoročno štetno. Zemlje EU za samo 15-ak proizvoda plaćaju poticaje i svatko u Europi moe provjeriti svakog korisnika poticaja i to koliko je novca dobio i po kojim kriterijima, a kod nas se poticaji plaćaju za više od 200 proizvoda. U takvom bujanju nepotrebnog broja proizvoda za poticaje, posve je jasno da nije moguće uspostaviti objektivne kriterije već je podjela novca podlona voluntarizmu. Stoga, iako je kod nas novac za poticaje javni novac, do sada nije legalno moguće dobiti popis svih onih koji su dobili poticaj i iznose koji su dobili te kriterije za dodjelu poticaja. Podjela proračunskog novca za poljoprivredu podrazumijeva da se objavi popis i iznos dodijeljenog novca po svakom korisniku - kae Bilić.
U posljednje se vrijeme sve više nameće i pitanje moe li uopće hrvatski seljak proizvoditi bez potpore, kao što je to, primjerice, u Novom Zelandu ili nekim drugim zemljama?
- Postoje zemlje u svijetu koje proizvode bez potpora, primjerice, Novi Zeland, Australija, Argentina, Brazil i drugi, ali i zemlje gdje su potpore relativno niske, kao u SAD-u i Kanadi. U zemljama EU potpore su relativno visoke (transferira se oko 12 posto vrijednosti proizvodnje iz proračuna te još 10-15 posto kroz veće cijene), a zemlje gdje su potpore visoke su, primjerice, Japan i Švicarska. Prema sadašnjem našem proračunu za selo i poljoprivredu, mi ćemo biti zemlja s najvećim potporama. No pitanje je da li smo toliko bogati, tko to plaća i zašto - zaključuje Bilić.
Mirko Macokatić, predsjednik Zadrunog saveza Slavonije i Baranje, kae kako se i prije ovih šest milijardi za poljoprivredu trošilo više nego što to drava sebi moe priuštiti.
- I do sada smo u postotku trošili na poljoprivredu više nego je učešće poljoprivrede u BDP-u. Meðutim, smatram da u tom djelu, jedan od većih problema je taj što se novac ne izdvaja za prave programe već vrlo često po rodbinskoj ili, što je još češće, stranačkoj liniji - kae Macokatić, te navodi apsurde poput otvaranja farme za stotinjak muznih krava u jeku predizborne kampanje, koja je koštala 5 milijuna kuna, dok je istodobno za isti broj krava bilo dovoljno milijun kuna i to za isto tako suvremenu farmu. Macokatić dodaje kako je posve jasno da takva farma ne moe opstati, jer mlijeko ne moe vratiti toliku investiciju, te da će toliki dug morati vraćati još nekoliko generacija. “Smatram da sav proračun za poljoprivredu treba usmjeriti prema zadrugama jer one znaju kome ga treba, a kome ne usmjeriti”, zaključuje Macokatić.
STALNO NA POčETKU
Mr.Draenka Gutzmirtl, pročelnica Hrvatskog zavoda za savjetodavnu slubu područne slube Osječko-baranjske upanije, kae kako je vrlo vano pravilno usmjeriti toliki novac upravo tamo gdje poljoprivreda “škripi”, a to je prije svega sreðivanje trišta i smanjenje uvoza hrane.
- Iako je riječ o do sada najvišem izdvajanju za poljoprivredu, osobno smatram da je i to premalo jer je u hrvatskoj poljoprivredi gotovo sve što je započeto ostalo nedorečeno. Intenzivno smo podizali i još uvijek podiemo nove nasade, a voće koje već dolazi u rod nema trište, nema skladišnih i preradbenih kapaciteta i slično - kae mr. Gutzmirtl, te dodaje kako sada imamo proizvodnju, a nemamo plasman, preradu i skladištenje, odnosno sve visi i ponovno smo na početku.
Seljaci ovisni o poticajima
Meðu zemljama koje su imale izvanredno pozitivno iskustvo s potpunim ukidanjem potpora poljoprivredi su Novi Zeland i Estonija, gdje su poljoprivredni proizvoðači prestali biti ovisni o dravi te su se okrenuli smanjenju troškova i povećanju kvalitete proizvoda kako bi opstali na trištu. U tom procesu oslobaða se kreativnost ljudi i nastaju inovacije za kojima nema, smatra se, potrebe dok postoji ovisnost o dravi.
Bez poljoprivrednih poticaja hrana bi još bila skuplja oko 20 do 30 posto
Dr. sc. Marko Josipović, predstojnik Sjemenskog dobra na osječkom Poljoprivrednom institutu, donekle se slae s činjenicom da neki dijelovi poljoprivrede stalno “tapkaju” na jednom mjestu, jer kako koja garnitura doðe na vlast, tako izmišlja toplu vodu i sve kreće ispočetka. “Meðutim, situacija će se bitnije izmijeniti nabolje kada se usvoji nacionalna poljoprivredna strategija konsenzusom svih političkih stranaka. Kad je riječ o dravnim potporama, smatram da se one trebaju usmjeriti na prave projekte, prije svega na ureðenje kanalskih mrea i navodnjavanje, ali ne pojedinog dijela neke njive već cjelokupno navodnjavanje na razini drave, potom je tu i okrupnjavnaje poljoprivrednog zemljišta, podizanje stručne razine proizvodnje, povezivanje poljoprivrede i turizma i slično”, kae dr. Josipović te napominje kako su poljoprivredni poticaji nuni jer bi bez njih hrana bila još skuplja. S tim se slae i Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, meðutim, kako ističe, njega brine gdje će toliki novac završiti ako se ne budu povećavali iznosi potpora. “Ako su u cjelokupnom proračunskom iznosu od 6 milijardi kuna za razvoj poljprivrede i sela uračunate i plaće za sada dva ministarstva, onda, po meni, ni ove godine nema značajnijeg razvoja hrvatskog sela i poljoprivrede”, kae Zdravčević.
Neki analitičari i stručnjaci, primjerice Stipan Bilić, direktor Udruge za poljoprivredu pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, smatraju da su Hrvatskoj do ulaska u EU potrebne investicije u vrijednosti od 45-50 milijardi kuna.
- Meðutim, tu je nuno imati organizirane investicijske programe koji uključuju proizvoðače i banke, okupljenih i potaknutih od strane drave. U hrvatsku poljoprivredu treba investirati, pa nije potrebno isticati spašavanje kao opciju. Tu drava treba imati ulogu organizatora i poticatelja, a ne spasioca. Sva dosadašnja proračunska davanja za poljoprivredu, koja su se počela isplaćivati od 1999., a plaćaju se do danas, transferirali su izmeðu 18 i 19 milijardi kuna, od čega je oko 15 milijardi kuna transfera iz proračuna te još i indirektnih poticaja (npr. plavi dizel i sl.) od 3-4 mld kuna. Sav taj novac iz poticaja nije utjecao ni na povećanje proizvodnje ni na smanjenje cijena, o čemu svjedoče činjenice da je prije osam godina obraðivano 1.071.000 ha poljoprivrednih površina, a prošle godine 812.000 ha. U meðuvremenu povećan je uvoz, ali što je još gore i vanjskotrgovinski deficit. Cijene su na domaćem trištu veće od svjetskih cijena. To su sve činjenice koje ne govore o tome da je proračun pozitivno utjecao na poljoprivredu - kae Stipan Bilić te dodaje kako nije poznato koliko bi novca (poticaja) bilo dovoljno jer, ističe, nikad nitko nije računao koliko bi novca iz proračuna trebalo poljoprivrednicima.
- Smatram da su te elje nemjerljive te da je dosadašnji sustav poticaja bio u funkciji socijalne politike prema selu, a ne u funkciji razvoja poljoprivrede.
SOCIJALNA POLITIKA
Za ovogodišnji, do sada najviši proračunski iznos za razvoj sela od 6 milijardi kuna, Bilić smatra da je gotovo najviši ne samo u Europi već i u svijetu.
- Veličina proračuna i od 4,5 mlrd kn, a posebice planirani od 6 mlrd kuna je iznos od preko 50 posto vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje i veći je od ukupnog legalnog otkupa poljoprivrednih proizvoda iz domaće proizvodnje. Ni jedna zemlja nema poljoprivredni proračun u visini od 50 posto proizvodnje, odnosno ne postoji zemlja u svijetu gdje veličina poljoprivrednog proračuna preračunato po hektarima koji se obraðuju iznosi 850 eura po hektaru i četiri je puta veća od iznosa poticaja po hektaru koji isplaćuju zemlje EU - kae Bilić, te dodaje kako je hrvatski proračun zapravo za plaćanje opstanka siromašne poljoprivrede a to, smatra, plaćati nema smisla.
- Uz investicijske programe koje treba osmisliti i poticati drava s malim iznosima, nama su potrebni poticaji do razine poticaja u EU i to je sada 250-300 eura po hektaru, a koji će se za pet godina smanjiti na 150 eura po hektaru. Sve ostalo je socijalna politika. Osim toga, upitan je naš učinak plaćenih poticaja, jer do sada poljoprivrednim poduzećima koja proizvode 50 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje i sudjeluju sa 67 posto u prodaji na trištu isplaćuje se samo oko 20 posto poljoprivrednog proračuna, a seljacima s 33 posto udjela na trištu isplaćuje se 80 posto proračuna. Smanjenjem površina pod proizvodnjom u posljednjih osam godina znači da mi ne potičemo povećanje proizvodnje, a plaćanjem 80 posto poticaja onima koji isporučuju na trište 33 posto proizvoda iz domaće proizvodnje ne utječemo na nie cijene za potrošače već plaćamo siromašnim seljacima preivljavanje uz siromaštvo - kae Bilić.
KAKO BEZ POTICAJA?
- Mi naše poticaje moramo svesti na razinu poticaja u EU, a ti poticaji su 11-13 posto vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje, no poticaji će se smanjiti za 50 posto u idućih pet godina. Poslije 2013. godine poticaji će biti 150 eura po hektaru, te će kod nas za 1,0 mil. ha poljoprivrednog zemljišta, koji obraðujemo, ukupni poticaji iznositi 150,0 mil. eura ili oko 1,1 milijardu kuna. Plaćanjem visokih poticaja mi onemogućavamo potrebno prestrukturiranje jer odravamo nekonkurentnu proizvodnju poljoprivrede, što je dugoročno štetno. Zemlje EU za samo 15-ak proizvoda plaćaju poticaje i svatko u Europi moe provjeriti svakog korisnika poticaja i to koliko je novca dobio i po kojim kriterijima, a kod nas se poticaji plaćaju za više od 200 proizvoda. U takvom bujanju nepotrebnog broja proizvoda za poticaje, posve je jasno da nije moguće uspostaviti objektivne kriterije već je podjela novca podlona voluntarizmu. Stoga, iako je kod nas novac za poticaje javni novac, do sada nije legalno moguće dobiti popis svih onih koji su dobili poticaj i iznose koji su dobili te kriterije za dodjelu poticaja. Podjela proračunskog novca za poljoprivredu podrazumijeva da se objavi popis i iznos dodijeljenog novca po svakom korisniku - kae Bilić.
U posljednje se vrijeme sve više nameće i pitanje moe li uopće hrvatski seljak proizvoditi bez potpore, kao što je to, primjerice, u Novom Zelandu ili nekim drugim zemljama?
- Postoje zemlje u svijetu koje proizvode bez potpora, primjerice, Novi Zeland, Australija, Argentina, Brazil i drugi, ali i zemlje gdje su potpore relativno niske, kao u SAD-u i Kanadi. U zemljama EU potpore su relativno visoke (transferira se oko 12 posto vrijednosti proizvodnje iz proračuna te još 10-15 posto kroz veće cijene), a zemlje gdje su potpore visoke su, primjerice, Japan i Švicarska. Prema sadašnjem našem proračunu za selo i poljoprivredu, mi ćemo biti zemlja s najvećim potporama. No pitanje je da li smo toliko bogati, tko to plaća i zašto - zaključuje Bilić.
Mirko Macokatić, predsjednik Zadrunog saveza Slavonije i Baranje, kae kako se i prije ovih šest milijardi za poljoprivredu trošilo više nego što to drava sebi moe priuštiti.
- I do sada smo u postotku trošili na poljoprivredu više nego je učešće poljoprivrede u BDP-u. Meðutim, smatram da u tom djelu, jedan od većih problema je taj što se novac ne izdvaja za prave programe već vrlo često po rodbinskoj ili, što je još češće, stranačkoj liniji - kae Macokatić, te navodi apsurde poput otvaranja farme za stotinjak muznih krava u jeku predizborne kampanje, koja je koštala 5 milijuna kuna, dok je istodobno za isti broj krava bilo dovoljno milijun kuna i to za isto tako suvremenu farmu. Macokatić dodaje kako je posve jasno da takva farma ne moe opstati, jer mlijeko ne moe vratiti toliku investiciju, te da će toliki dug morati vraćati još nekoliko generacija. “Smatram da sav proračun za poljoprivredu treba usmjeriti prema zadrugama jer one znaju kome ga treba, a kome ne usmjeriti”, zaključuje Macokatić.
STALNO NA POčETKU
Mr.Draenka Gutzmirtl, pročelnica Hrvatskog zavoda za savjetodavnu slubu područne slube Osječko-baranjske upanije, kae kako je vrlo vano pravilno usmjeriti toliki novac upravo tamo gdje poljoprivreda “škripi”, a to je prije svega sreðivanje trišta i smanjenje uvoza hrane.
- Iako je riječ o do sada najvišem izdvajanju za poljoprivredu, osobno smatram da je i to premalo jer je u hrvatskoj poljoprivredi gotovo sve što je započeto ostalo nedorečeno. Intenzivno smo podizali i još uvijek podiemo nove nasade, a voće koje već dolazi u rod nema trište, nema skladišnih i preradbenih kapaciteta i slično - kae mr. Gutzmirtl, te dodaje kako sada imamo proizvodnju, a nemamo plasman, preradu i skladištenje, odnosno sve visi i ponovno smo na početku.
Seljaci ovisni o poticajima
Meðu zemljama koje su imale izvanredno pozitivno iskustvo s potpunim ukidanjem potpora poljoprivredi su Novi Zeland i Estonija, gdje su poljoprivredni proizvoðači prestali biti ovisni o dravi te su se okrenuli smanjenju troškova i povećanju kvalitete proizvoda kako bi opstali na trištu. U tom procesu oslobaða se kreativnost ljudi i nastaju inovacije za kojima nema, smatra se, potrebe dok postoji ovisnost o dravi.
Bez poljoprivrednih poticaja hrana bi još bila skuplja oko 20 do 30 posto
Dr. sc. Marko Josipović, predstojnik Sjemenskog dobra na osječkom Poljoprivrednom institutu, donekle se slae s činjenicom da neki dijelovi poljoprivrede stalno “tapkaju” na jednom mjestu, jer kako koja garnitura doðe na vlast, tako izmišlja toplu vodu i sve kreće ispočetka. “Meðutim, situacija će se bitnije izmijeniti nabolje kada se usvoji nacionalna poljoprivredna strategija konsenzusom svih političkih stranaka. Kad je riječ o dravnim potporama, smatram da se one trebaju usmjeriti na prave projekte, prije svega na ureðenje kanalskih mrea i navodnjavanje, ali ne pojedinog dijela neke njive već cjelokupno navodnjavanje na razini drave, potom je tu i okrupnjavnaje poljoprivrednog zemljišta, podizanje stručne razine proizvodnje, povezivanje poljoprivrede i turizma i slično”, kae dr. Josipović te napominje kako su poljoprivredni poticaji nuni jer bi bez njih hrana bila još skuplja. S tim se slae i Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, meðutim, kako ističe, njega brine gdje će toliki novac završiti ako se ne budu povećavali iznosi potpora. “Ako su u cjelokupnom proračunskom iznosu od 6 milijardi kuna za razvoj poljprivrede i sela uračunate i plaće za sada dva ministarstva, onda, po meni, ni ove godine nema značajnijeg razvoja hrvatskog sela i poljoprivrede”, kae Zdravčević.
www.glas-slavonije.hr