A novac bi mogao rasti na stablu
Bez obzira na lijepe elje da hrvatski proizvodi krase naše stolove, stanje u domaćem voćarstvu je iznimno nepovoljno. Hrvatska proizvodi dostatne količine jedino mandarina i, u posljednje vrijeme, jagoda. Porazno je što na domaćem trištu iz vlastite proizvodnje zadovoljavamo 50 do 60 posto potreba za jabukama i samo 10 posto za kruškama. Voćnjaci u Hrvatskoj zauzimaju oko 43.000 hektara ili 3,5 posto poljoprivredne proizvodnje, što je vrlo mali postotak kada se uzme u obzir činjenica da Hrvatska ima povoljne klimatske i pedološke uvjete kao i tradiciju voćarske proizvodnje, kako kontinentalnog, tako i mediteranskog voća. Prosječna godišnja proizvodnja voća iznosi oko 180.000 tona, pri čemu je oko 95 posto voćnjaka u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Od srpnja 2004.
godine na snazi je Operativni program podizanja višegodišnjih nasada;
od tada je podignuto 7500 hektara novih nasada, a planira se 15.000.
Tek kada ta stabla počnu davati plod, dogodit će se značajniji pomaci u
proizvodnji nekih vrsta voća. Primjera radi, u Splitsko-dalmatinskoj
upaniji u tijeku su pripreme za podizanje novih 46 hektara nasada
trešanja, sa 120.000 stabala koje podie tvrtka Vrni. Riječ je o
najvećem nasadu trešanja u Europi.
“Procjenjuje se da bi Hrvatska mogla izvoziti voća u vrijednosti oko 400 milijuna američkih dolara i da bi uz to imala dostatne količine za domaće trište. Meðutim, u ovom trenutku u potpunosti smo ovisni o uvozu voća”, ističe Danica Poparić Majić iz HGK-a.
Uvoz voća 2006. godine iznosio je 170.012 tona ili 122.049.081 dolar, a izvoz samo 26.926 tona, odnosno 13.058.260 dolara. Pokrivenost uvoza izvozom kod voća je iznosio samo 16 posto, dok je taj postotak kod voćnih preraðevina nešto povoljniji i iznosi 23 posto.
Poduzetnici kao izvore financiranja najčešće koriste sredstva upanije i lokalne samouprave, zatim vlastita sredstva te sredstva iz sustava dravnih poticaja.
“Poduzetnik ima razne mogućnosti potpore. Meðutim, jako je slaba koordinacija izmeðu Splitsko-dalmatinske upanije, koja je namijenila novac za poticanje proizvodnje raznog voća, i lokalne zajednice. Dio tog novca koji je namijenjen vrgoračkom području, primjerice, lokalne vlasti su preusmjerile samo u vinogradarstvo. Na taj način je moja tvrtka, kao najveći proizvoðač jabuka u upaniji, ostala bez poticaja”, ističe Lujo Mihaljević, vlasnik tvrtke LM-Commerce.
“Procjenjuje se da bi Hrvatska mogla izvoziti voća u vrijednosti oko 400 milijuna američkih dolara i da bi uz to imala dostatne količine za domaće trište. Meðutim, u ovom trenutku u potpunosti smo ovisni o uvozu voća”, ističe Danica Poparić Majić iz HGK-a.
Uvoz voća 2006. godine iznosio je 170.012 tona ili 122.049.081 dolar, a izvoz samo 26.926 tona, odnosno 13.058.260 dolara. Pokrivenost uvoza izvozom kod voća je iznosio samo 16 posto, dok je taj postotak kod voćnih preraðevina nešto povoljniji i iznosi 23 posto.
Poduzetnici kao izvore financiranja najčešće koriste sredstva upanije i lokalne samouprave, zatim vlastita sredstva te sredstva iz sustava dravnih poticaja.
“Poduzetnik ima razne mogućnosti potpore. Meðutim, jako je slaba koordinacija izmeðu Splitsko-dalmatinske upanije, koja je namijenila novac za poticanje proizvodnje raznog voća, i lokalne zajednice. Dio tog novca koji je namijenjen vrgoračkom području, primjerice, lokalne vlasti su preusmjerile samo u vinogradarstvo. Na taj način je moja tvrtka, kao najveći proizvoðač jabuka u upaniji, ostala bez poticaja”, ističe Lujo Mihaljević, vlasnik tvrtke LM-Commerce.
www.privredni-vjesnik.hr