EU: Veliki ostaju veliki
Europa je nedavno primila 12 novih članica, ali još uvijek odlučuju Francuska, V. Britanija i Njemačka. Italija je moć izgubila, a Španjolska je pokušava zamijeniti.
ZAGREB - Unatoč nedavnom proširenju, najveće zemlje članice EU - Francuska, Velika Britanija i Njemačka - povećale su svoj utjecaj pri donošenju odluka, dok Italija spada u slabiju kategoriju iako je četvrta po veličini, pokazala je nova švedska studija.
Budući da za pregovaračkim stolom Europskoga vijeća, koje se sastaje četiri puta godišnje, vlada velika guva, velikim europskim igračima u interesu je udruivanje snaga u koalicijama i bilateralnim dogovorima u kojima je veličina doista vana, piše u izvještaju Pregovaračka snaga u Europskom vijeću
Studija Jonasa Tallberga, profesora politologije na sveučilištu u Stockholmu, predstavljena ovoga tjedna u Bruxellesu, temelji se na intervjuima s prošlim i sadašnjim članovima Europskog vijeća, premijerima i predsjednicima drava, kao i europskim povjerenicima, ministrima vanjskih poslova i ambasadorima zemalja članica, a pokušava dati odgovor na pitanje koje su zemlje najutjecajnije u Europskom vijeću i zašto.
Unatoč nedavnom proširenju EU na 12 zemalja, Francuska, Velika Britanija i Njemačka povećale su svoj utjecaj u donošenju odluka iako formalno sve zemlje članice imaju jednaka prava, zaključak je studije.
"Europsko vijeće prilično je neugodno okruenje za male i srednje zemlje članice", rekao je autor studije, objašnjavajući kako Europsko vijeće, u kojem se pregovori vode iza zatvorenih vrata, prua veći prostor politici sile nego bilo koja druga europska institucija.
"Predsjedništvo se udrui s velikim zemljama članicama i stvar dogovore meðusobno te tek tada pitaju druge zemlje slau li se ili ne", objasnio je Tallberg.
Luksemburški premijer Jean-Claude Juncker rekao je da "velike zemlje članice imaju veći utjecaj". "To, naravno, nikada ne priznajemo, no treba se priznati da geografija i demografija igraju ulogu."
Bivši danski premijer Poul Nyrup Rasmussen novu ulogu šefova drava opisao je riječima: "Prije bi se samo okupili i razgovarali. Danas provode dosta vremena na telefonu pripremajući se s kolegama... govorimo o strateškom umreavanju."
Jačanje tog umreavanja ide na štetu manjih članica. "Jasno je da korist imaju veće zemlje. Njihova relativna teina uvijek je veća nego u bilateralnim pregovorima", rekao je predstavnik jedne manje zemlje članice.
Iznimka od tog pravila je Italija, četvrta zemlja po veličini, koja je slabija od drugih zemalja podjednake veličine zbog nestabilne domaće političke scene i, sve donedavno, zbog "nepredvidljivosti premijera Silvija Berlusconija."
"Italija nije jedna od četiriju velikih zemalja članica. Španjolska je pokušava zamijeniti, no ne uspijeva, a Poljska će morati priznati da ne spada meðu velike", rekao je jedan dunosnik.
Takoðer, Njemačka ima relativno malo glasa kada je u pitanju obrana zbog svojih ograničenih vojnih kapaciteta unatoč tomu što je najveća zemlja članica.
U nekim slučajevima male zemlje članice mogu imati veći utjecaj nego što im pripada, poput nordijskih zemalja u politici zapošljavanja i zaštiti okoliša ili ako su "osobito zainteresirane" za neka pitanja, kao što je Cipar u slučaju Turske.
Ispitanici se slau da sustav šestomjesečnog rotirajućeg predsjedništva EU koristi malim zemljama, pruajući im rijetku priliku da odreðuju program rada EU i dokau svoje diplomatske vještine.
"čak i male zemlje članice, ako su uspješne i odrade svoju zadaću, tako mogu imati velik utjecaj. Predsjedništvo je uvijek broj jedan", rekao je finski ministar vanjskih poslova Erkki Tuomioja.
Prijedlog europskog ustava, koji još nije ratificiran, predviða jačanje Europskog vijeća uvoðenjem institucije njegova predsjednika s duljim mandatom, čime bi male zemlje izgubile utjecaj koji im prua sadašnji sustav.
Napokon, vaan čimbenik u Europskom vijeću su i osobne karakteristike europskih lidera, njihova sposobnost da nametnu svoj autoritet i zadobiju poštovanje i povjerenje kolega.
Francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca opisuje se tako kao "pametnu i upornu", ali arogantnu "političku ivotinju", dok je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder bio "iznenaðujuće tih, nezainteresiran za političke igre i često odsutan u raspravama".
Utjecaj britanskog premijera Tonyja Blaira smatra se "manjim nego što ga prikazuju njegovi spin-doktori", dok je Berlusconi stekao reputaciju "nekonformističkog lidera" preuzevši ulogu europskoga komičara.
Za luksemburškog premijera, pak, jedan je europski predsjednik rekao: "Koliko puta morate uvećati Junckerovu teinu zbog njegovih osobnih i ljudskih kvaliteta? Juncker vjerojatno tei više od zemalja s 12 do 14 milijuna stanovnika."
Budući da za pregovaračkim stolom Europskoga vijeća, koje se sastaje četiri puta godišnje, vlada velika guva, velikim europskim igračima u interesu je udruivanje snaga u koalicijama i bilateralnim dogovorima u kojima je veličina doista vana, piše u izvještaju Pregovaračka snaga u Europskom vijeću
Studija Jonasa Tallberga, profesora politologije na sveučilištu u Stockholmu, predstavljena ovoga tjedna u Bruxellesu, temelji se na intervjuima s prošlim i sadašnjim članovima Europskog vijeća, premijerima i predsjednicima drava, kao i europskim povjerenicima, ministrima vanjskih poslova i ambasadorima zemalja članica, a pokušava dati odgovor na pitanje koje su zemlje najutjecajnije u Europskom vijeću i zašto.
Unatoč nedavnom proširenju EU na 12 zemalja, Francuska, Velika Britanija i Njemačka povećale su svoj utjecaj u donošenju odluka iako formalno sve zemlje članice imaju jednaka prava, zaključak je studije.
"Europsko vijeće prilično je neugodno okruenje za male i srednje zemlje članice", rekao je autor studije, objašnjavajući kako Europsko vijeće, u kojem se pregovori vode iza zatvorenih vrata, prua veći prostor politici sile nego bilo koja druga europska institucija.
"Predsjedništvo se udrui s velikim zemljama članicama i stvar dogovore meðusobno te tek tada pitaju druge zemlje slau li se ili ne", objasnio je Tallberg.
Luksemburški premijer Jean-Claude Juncker rekao je da "velike zemlje članice imaju veći utjecaj". "To, naravno, nikada ne priznajemo, no treba se priznati da geografija i demografija igraju ulogu."
Bivši danski premijer Poul Nyrup Rasmussen novu ulogu šefova drava opisao je riječima: "Prije bi se samo okupili i razgovarali. Danas provode dosta vremena na telefonu pripremajući se s kolegama... govorimo o strateškom umreavanju."
Jačanje tog umreavanja ide na štetu manjih članica. "Jasno je da korist imaju veće zemlje. Njihova relativna teina uvijek je veća nego u bilateralnim pregovorima", rekao je predstavnik jedne manje zemlje članice.
Iznimka od tog pravila je Italija, četvrta zemlja po veličini, koja je slabija od drugih zemalja podjednake veličine zbog nestabilne domaće političke scene i, sve donedavno, zbog "nepredvidljivosti premijera Silvija Berlusconija."
"Italija nije jedna od četiriju velikih zemalja članica. Španjolska je pokušava zamijeniti, no ne uspijeva, a Poljska će morati priznati da ne spada meðu velike", rekao je jedan dunosnik.
Takoðer, Njemačka ima relativno malo glasa kada je u pitanju obrana zbog svojih ograničenih vojnih kapaciteta unatoč tomu što je najveća zemlja članica.
U nekim slučajevima male zemlje članice mogu imati veći utjecaj nego što im pripada, poput nordijskih zemalja u politici zapošljavanja i zaštiti okoliša ili ako su "osobito zainteresirane" za neka pitanja, kao što je Cipar u slučaju Turske.
Ispitanici se slau da sustav šestomjesečnog rotirajućeg predsjedništva EU koristi malim zemljama, pruajući im rijetku priliku da odreðuju program rada EU i dokau svoje diplomatske vještine.
"čak i male zemlje članice, ako su uspješne i odrade svoju zadaću, tako mogu imati velik utjecaj. Predsjedništvo je uvijek broj jedan", rekao je finski ministar vanjskih poslova Erkki Tuomioja.
Prijedlog europskog ustava, koji još nije ratificiran, predviða jačanje Europskog vijeća uvoðenjem institucije njegova predsjednika s duljim mandatom, čime bi male zemlje izgubile utjecaj koji im prua sadašnji sustav.
Napokon, vaan čimbenik u Europskom vijeću su i osobne karakteristike europskih lidera, njihova sposobnost da nametnu svoj autoritet i zadobiju poštovanje i povjerenje kolega.
Francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca opisuje se tako kao "pametnu i upornu", ali arogantnu "političku ivotinju", dok je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder bio "iznenaðujuće tih, nezainteresiran za političke igre i često odsutan u raspravama".
Utjecaj britanskog premijera Tonyja Blaira smatra se "manjim nego što ga prikazuju njegovi spin-doktori", dok je Berlusconi stekao reputaciju "nekonformističkog lidera" preuzevši ulogu europskoga komičara.
Za luksemburškog premijera, pak, jedan je europski predsjednik rekao: "Koliko puta morate uvećati Junckerovu teinu zbog njegovih osobnih i ljudskih kvaliteta? Juncker vjerojatno tei više od zemalja s 12 do 14 milijuna stanovnika."