
Frane Ivković, glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ), kazao je da su prije est, sedam godina jagode na domaćem tritu gotovo u potpunosti bile iz uvoza, a onda su domaći proizvoðači, uz pomoć HVZ-a, pokrenuli »domaće plantae jagoda«.
Dodao je da se domaća proizvodnja jagoda godinje povećava za 100 hektara. Najvie jagoda proizvodi se u zagrebačakom prstenu, potom u Vrgorcu, a od nedavno i u Lici i Gorskom kotaru.
»Riječ je o brzo isplativom poslu, jer se uloeni trud vraća za tri do četiri mjeseca«, kae Ivković. »Osim toga, jagode iz Like i Gorskoga kotara dolaze tridesetak dana kasnije na trite te imaju viu cijenu, jer se prodaju u vrijeme turističke sezone«, napominje Ivković. U Hrvatsku se godinje uveze 2,5 milijuna sadnica jagoda. Na pola hektara zemljita, uz primjenu vrhunske tehnologije, moe se dobiti 30 do 40 tona jagoda.
Ta računica u uzgoju jagoda, kae Ivković, mnogima je postala dodatni izvor prihoda, pa se jagode sve čeće sade i iz hobija.
S druge strane, na domaćem tritu iz vlastite proizvodnje imamo dovoljno 50 do 60 posto jabuka, samo 10 posto kruaka, a ljiva ovisno o godini. Dakle, jedne godine dovoljno, a druge gotovo nita. U HVZ-u smatraju da je izlaz u ujedinjavanju proizvoðača voća, jer je usitnjena proizvodnja preskupa. Primjerice, trgovački lanci ne ele otkupljivati voće, kao ni povrće, od stotine proizvoðača iz nekoliko upanija.
Uz to, nuno se rijeiti i "zelene mafije", koja godinama prodaje voće iz uvoza na Zelenoj trnici u Zagrebu izravno s kamiona. Obveza da kamion na prostoru Zelene trnice ima domaću registarsku pločicu zaobilazi se skidanjem registarskih pločica. Prema statističkim podacima, voćarstvo zauzima 69.000 hektara ili 2,2 posto od ukupne domaće poljoprivredne proizvodnje. Oko 95 posto voćnjaka je u vlasnitvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ali to jenajčeće usitnjena i neproduktivna proizvodnja koja nije u funkciji trita, koje je neorganizirano.
Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja bi mogla proizvoditi gotovo sve vrste voća. A uskoro bi mogla imati dovoljno kapaciteta za skladitenje domaćeg voća pod kontroliranim uvjetima. Na taj se način omogućuje da se voće prodaju tijekom cijele godine, a ne samo u sezoni berbe kad mu je cijena najnia.
Iako je u Hrvatskoj vie od četiri petine graðana čulo za prehrambene ekoloke proizvode, redovitije ih kupuje tek neto vie od 10 posto populacije starije od 15 godina. Ekoloki proizvodi najveća su nepoznanica osobama starijima od 65 godina te onima s niskim stupnjem obrazovanja. Uzgoj ekolokih i organskih poljoprivrednih proizvoda bez upotrebe umjetnih gnojiva, pesticida, regulatora rasta biljaka i aditiva u Hrvatskoj je, s obzirom na potencijale, minimalno prisutan. Tako je tek oko 25.000 hektara poljoprivredne povrine zasijano ekolokim proizvodima, a svvega 500 hrvatskih poljoprivrednika bavi se ekolokom proizvodnjom. Tako glavninu eko proizvoda na hrvatskom tritu čine oni iz uvoza. Redoviti i česti kupci ekoloki proizvedene hrane, neto vie od prosjeka, zastupljeni su u Zagrebu s okolicom te zatim u Istri s Primorjem i Dalmaciji, meðu osobama mlaðe i srednje dobi, kod visoko obrazovanih i kod osoba s visokim osobnim mjesečnim primanjima. Za usporedbu, u Njemačkoj je u 2007. godini 94 posto kućanstava kupilo barem jedan ekoloki prehrambeni proizvod. [N.G.K.]
www.vjesnik.hr