Biogoriva - ekoloki upitna alternativa
- Kategorija: Zelene vijesti
Današnji svijet je više nego ikada ovisan o hirovitim cijenama nafte, pa su istraivanje i upotreba alternativnih goriva vaniji no ikad prije. Upravo SAD, najveći zagaðivač i potrošač nafte na svijetu, bio je prvi koji je, uz Brazil, krenuo u masovniju proizvodnju goriva iz obnovljivih izvora. Ekološki razlozi pritom nisu presudili... Biodizel i etanol dospjeli su u prvi plan kao mogući spasitelji o nafti ovisnog zapadnog svijeta. Iako je bilo jasno da je riječ o nadopuni, a ne alternativi nafti, s povećanom uporabom novih goriva na površinu izlaze i neke njihove mračne strane.
Proizvodnja etanola ugroava borbu protiv gladi
Etanol je alkohol koji se proizvodi fermentacijom šećera iz itarica ili nekih drugih organskih materijala (šećerna trska, sijeno, piljevina) iz kojih se moe dobiti biomasa. Odlikuje ga visoka oktanska vrijednost, a kao prednosti pred fosilnim gorivima ističu se obnovljivost izvora i izrazita ekološka komponenta jer sagorijeva čistije nego benzin. Meðutim, masovnija proizvodnja etanola otvara brojne probleme.
Najveći problem proizvodnje etanola ja visoka cijena proizvodnje. Da bi se dobila litra etanola, potrebno je iskoristiti dvostruko više sirovine i energije (iz fosilnih goriva) nego što je potrebno za dobivanje litre benzina.
Masovna proizvodnja etanola dovodi i do poremećaja na trištu itarica. Američka praksa proizvodnje etanola od kukuruza dovela je do rasta cijene ove itarice koja je i dalje vrlo značajna sirovina za prehranu. Skup kukuruz mogao bi tako postati nedostina hrana za stanovnike brojnih zemalja u razvoju. Primjerice, meksičko nacionalno jelo, tortilja, višestruko je poskupjelo u zadnjih godinu dana zbog rasta cijene kukuruza.
Osim toga, proizvodnja kukuruza namijenjenog proizvodnji etanola ekološki je problematična jer poljoprivrednici, obzirom da se ne radi o proizvodnji za prehranu, koriste sva sredstva kako bi ostvarili veće prinose.
Kako sam etanol ima manju energetsku vrijednost od benzina, u konačnici ispada da je dobivanje etanola skuplje i zagaðuje okoliš gotovo koliko i derivacija nafte.
Europljani poludjeli za biodizelom
Dok Amerikanci preferiraju bioetanol zbog tradicionalne orijentiranosti benzinskim motorima, Europljani se, zbog veće zastupljenosti dizelskih automobila, okreću biodizelu. Za razliku od bioetanola koji zahtijeva značajnije preinake na pogonskom sustavu, većina današnjih dizelskih motora bez problema radi s biodizelom i njegovim dizelskim mješavinama (E5, E10, E30), zbog čega bi masovnije uvoðenje ovog goriva trebalo biti bezbolnije i jednostavnije.
Pobornici ovog zelenog energenta istaknut će da je riječ o samoobnovljivom, CO2-neutralnom, ekološki-bezopasnom (u slučaju izlijevanja) i jeftinom alternativnom gorivu, no ipak nije sve baš tako ruičasto. Osnovni problem biodizela jest sirovina od koje se proizvodi. Biodizel se moe proizvoditi od bilo koje uljarice, iskorištenog kuhinjskog ulja, pa čak i od masnoća ivotinjskog podrijetla. U Europi se najčešće izraðuje od soje, uljane repice i, u posljednje vrijeme, od palminog ulja.
Upravo je palmino ulje trenutno trn u oku ekologa, koji vjeruju da je masovno krčenje tropskih šuma s ciljem uzgoja nepreglednih polja palmi u potpunosti kontraproduktivno. Naime, iskrčena šuma apsorbirala bi više CO2 nego što se proizvedenim biodizelom uspije nadomjestiti fosilnog goriva. Samo u Indoneziji se svake godine dva milijuna hektara (polovica površine Belgije) šuma pretvara u obradive površine za uzgoj palmi.
Isto tako, upitno je dokad će cijena proizvodnje biodizela biti gotovo dvostruko nia od proizvodnje dizela. Proizvoðači nastoje izbjeći korištenje uljarica koje se koriste u prehrani kako ne bi uzrokovali porast cijena, no postupna preorijentacija obradivih površina iz onih za uzgoj itarica u one za uzgoj uljarica neminovno će izazvati debalans u cijeni oba proizvoda.
Uz to, budući da nije riječ o prehrambenim proizvodima, uzgajivači imaju odriješene ruke za maksimalizaciju proizvodnje, uključujući korištenje najrigoroznijih metoda za odstranjivanje nametnika. Sve to uništava zemlju, truje okolni ivot i ugroava kvalitetu podzemnih voda.
U EU su svjesni svih ovih problema, stoga je zacrtan plan za postepeno uvoðenje biogoriva na trište. Do 2010. 10 posto potrošenog goriva na području EU trebalo bi dolaziti iz alternativnih izvora, odnosno 20 posto do 2020. Paralelno s tim zahtjevom, EU je uvela nove ekološke norme, koje nalau proizvoðačima da do 2012. smanje prosječnu emisiju CO2 svojih automobila na 130 grama po kilometru, što znači da dolaze vremena manjih i lakših, energetski učinkovitijih vozila.
Etanol je alkohol koji se proizvodi fermentacijom šećera iz itarica ili nekih drugih organskih materijala (šećerna trska, sijeno, piljevina) iz kojih se moe dobiti biomasa. Odlikuje ga visoka oktanska vrijednost, a kao prednosti pred fosilnim gorivima ističu se obnovljivost izvora i izrazita ekološka komponenta jer sagorijeva čistije nego benzin. Meðutim, masovnija proizvodnja etanola otvara brojne probleme.
Najveći problem proizvodnje etanola ja visoka cijena proizvodnje. Da bi se dobila litra etanola, potrebno je iskoristiti dvostruko više sirovine i energije (iz fosilnih goriva) nego što je potrebno za dobivanje litre benzina.
Masovna proizvodnja etanola dovodi i do poremećaja na trištu itarica. Američka praksa proizvodnje etanola od kukuruza dovela je do rasta cijene ove itarice koja je i dalje vrlo značajna sirovina za prehranu. Skup kukuruz mogao bi tako postati nedostina hrana za stanovnike brojnih zemalja u razvoju. Primjerice, meksičko nacionalno jelo, tortilja, višestruko je poskupjelo u zadnjih godinu dana zbog rasta cijene kukuruza.
Osim toga, proizvodnja kukuruza namijenjenog proizvodnji etanola ekološki je problematična jer poljoprivrednici, obzirom da se ne radi o proizvodnji za prehranu, koriste sva sredstva kako bi ostvarili veće prinose.
Kako sam etanol ima manju energetsku vrijednost od benzina, u konačnici ispada da je dobivanje etanola skuplje i zagaðuje okoliš gotovo koliko i derivacija nafte.
Europljani poludjeli za biodizelom
Dok Amerikanci preferiraju bioetanol zbog tradicionalne orijentiranosti benzinskim motorima, Europljani se, zbog veće zastupljenosti dizelskih automobila, okreću biodizelu. Za razliku od bioetanola koji zahtijeva značajnije preinake na pogonskom sustavu, većina današnjih dizelskih motora bez problema radi s biodizelom i njegovim dizelskim mješavinama (E5, E10, E30), zbog čega bi masovnije uvoðenje ovog goriva trebalo biti bezbolnije i jednostavnije.
Pobornici ovog zelenog energenta istaknut će da je riječ o samoobnovljivom, CO2-neutralnom, ekološki-bezopasnom (u slučaju izlijevanja) i jeftinom alternativnom gorivu, no ipak nije sve baš tako ruičasto. Osnovni problem biodizela jest sirovina od koje se proizvodi. Biodizel se moe proizvoditi od bilo koje uljarice, iskorištenog kuhinjskog ulja, pa čak i od masnoća ivotinjskog podrijetla. U Europi se najčešće izraðuje od soje, uljane repice i, u posljednje vrijeme, od palminog ulja.
Upravo je palmino ulje trenutno trn u oku ekologa, koji vjeruju da je masovno krčenje tropskih šuma s ciljem uzgoja nepreglednih polja palmi u potpunosti kontraproduktivno. Naime, iskrčena šuma apsorbirala bi više CO2 nego što se proizvedenim biodizelom uspije nadomjestiti fosilnog goriva. Samo u Indoneziji se svake godine dva milijuna hektara (polovica površine Belgije) šuma pretvara u obradive površine za uzgoj palmi.
Isto tako, upitno je dokad će cijena proizvodnje biodizela biti gotovo dvostruko nia od proizvodnje dizela. Proizvoðači nastoje izbjeći korištenje uljarica koje se koriste u prehrani kako ne bi uzrokovali porast cijena, no postupna preorijentacija obradivih površina iz onih za uzgoj itarica u one za uzgoj uljarica neminovno će izazvati debalans u cijeni oba proizvoda.
Uz to, budući da nije riječ o prehrambenim proizvodima, uzgajivači imaju odriješene ruke za maksimalizaciju proizvodnje, uključujući korištenje najrigoroznijih metoda za odstranjivanje nametnika. Sve to uništava zemlju, truje okolni ivot i ugroava kvalitetu podzemnih voda.
U EU su svjesni svih ovih problema, stoga je zacrtan plan za postepeno uvoðenje biogoriva na trište. Do 2010. 10 posto potrošenog goriva na području EU trebalo bi dolaziti iz alternativnih izvora, odnosno 20 posto do 2020. Paralelno s tim zahtjevom, EU je uvela nove ekološke norme, koje nalau proizvoðačima da do 2012. smanje prosječnu emisiju CO2 svojih automobila na 130 grama po kilometru, što znači da dolaze vremena manjih i lakših, energetski učinkovitijih vozila.
www.tportal.hr