Europa ostaje bez struje?
- Kategorija: Zelene vijesti
Europa ubrzano ostaje bez energije, baterije su gotovo prazne i trebat će joj apsolutno svi mogući energetski izvori kako bi zadovoljila rekordno rastuću potranju za strujom. Procjene su da bi europske vlade u idućih 25 godina u elektrane morale uloiti novih 700 milijardi eura. Ovih je dana u češkoj, točnije u mjestu Velky Karlov u junoj Moravskoj, počela raditi najveća elektrana na biogorivo u Europi! Oko 6,5 milijuna eura vrijedna elektrana proizvodi 2,7 megavata električne energije na sat, za što će, na radost ekologije, utrošiti 250 tona otpada. Meðutim, s obzirom da će elektrana raditi puna 24 sata dnevno, godišnje će, tvrdi kompanija Zevo koja njome upravlja, ona moći proizvesti čak 23.725 megavatsati (MWh), za što će pak utrošiti 90.000 tona otpada. Stručnjaci procjenjuju da će godišnja proizvodnja ove, nazovimo je, »bioelektrane«, čija je gradnja počela lani u studenome, moći namiriti potrebe oko 8000 čeških kućanstava...Obistine li se crne prognoze energetskih stručnjaka, ovakve bismo vijesti mogli slušati sve češće. Europa, naime, ubrzano ostaje bez energije, njezine su baterije na izmaku i bit će joj stoga potrebni apsolutno svi mogući energetski izvori kako bi zadovoljila rekordno rastuću potranju za strujom. Stari kontinent, smatra se, jedva raspolae s energijom. Razloga je za patnju nekoliko, no najvaniji su - sve manja proizvodnja električne energije, nedostatna ulaganja u elektroenergetsku infrastrukturu, sve veće cijene energenata te poput pua spora liberalizacija trišta. Koliko je pitanje energetske »sadašnjosti i budućnosti« Europe aktualno, dokazuje i činjenica da je prošloga tjedna časopis »Forbes« objavio zabrinjavajuću analizu energetskih potreba i mogućnosti Staroga kontinenta.
»Forbes« je, uz to, ponaosob promotrio i energetsku situaciju u najvećim i najrazvijenijim europskim dravama te došao do zanimljivoga, ali i gotovo dramatičnog zaključka - kotlovi diljem Europe neće još dugo zvidati! Ovakve su slutnje poduprte čvrstim argumentima i neumoljivim brojčanim podacima. Razlika izmeðu ponude električne energije i potranje za njom nikad, primjerice, nije bila manja! U 2005. i početkom 2006. u Europi je proizvedeno tek 4,8 posto električne energije više od potranje, što je čak nie od rekordnih 5,8 posto razlike zabiljeene 2004. godine.
Ekstremni vremenski uvjeti, naalost, pritom su samo još odmogli - Europa je ljeti 2005. doivjela rekordne vrućine, što je za sobom povuklo rekordnu prodaju i potrošnju klimatizacijskih ureðaja. Zima 2005/06 donijela je pak drugu krajnost - hladnoće nalik sibirskima u većem dijelu Europe, ali i suše u Španjolskoj i Francuskoj. Sve je to utjecalo na iscrpljenost »europskoga strujnog kruga«. U najvećim je nevoljama, Španjolska i to unatoč rastu proizvodnje električne energije od 8 posto, dok zemlje poput Velike Britanije i Irske zahvaljujući većim ulaganjima u svoje elektroenergetske sustave zasad stoje najbolje. Uzevši, meðutim, kontinent u globalu, Europa - vapi za investicijama. Lani je konzultantska tvrtka Capgemini objavila procjenu da bi europske vlade u idućih 25 godina u elektrane morale uloiti novih 700 milijardi eura.
U svome ovogodišnjem izvješću »European Energy Market Observatory« Capgemini priznaje da su ulaganja u 2005. porasla, no uz dodatak to je nedovoljno da Europi osigura stabilnu opskrbu električnom energijom u idućih pet godina!»Moemo se pitati zašto vlade ne ulau više«, kae Colette Lewiner, voditelj odjela za energiju u Capgeminiju i odmah nudi odgovor. »Rizici su iznimno veliki, jer posao uključuje dugoročnost. Osim toga, procedura za dobivanje dozvola, primjerice, za gradnju nuklearne elektrane, vrlo je duga. Prije vam je za to trebalo pet godina, a danas to često potraje i više od 10 godina«.
Ruski nadzor nad ključnim energetskim »slavinama« jedan je od glavnih čimbenika visokih cijena energenata, ponajprije plina. Prisjetimo li se samo početka ove godine, Europa se, unatoč sibirskim temperaturama preznojavala kao u sauni kada je ruski predsjednik Vladimir Putin »zavrnuo pipu« plinovodu kroz Ukrajinu. Iako je Kremlj tad vrlo brzo opskrbu plinom normalizirao, mnogi su taj nediplomatski ruski potez protumačili kao snano podsjećanje toga euroazijskog diva da dugoročne europske zalihe energije umnogome ovise o - ruskome plinu!
U kontekstu priče o energetskoj budućnosti Europe bilo bi neozbiljno zaobići pitanje ekologije, odnosno Prokotola iz Kyota. I članice Europske unije, kao uostalom i sama EU, moraju se strogo pridravati dogovorenih obveza, na što ih obvezuje i Europski nacrt o stakleničkim plinovima iz 2005. No, iako je, prema Protokolu iz Kyota, obveza EU-a da do 2008.-2012. smanji emisiju stakleničkih plinova za osam posto u odnosu na razinu iz 1990., lani je čak 15 članica EU-a bilo 300 milijuna tona ugljičnog dioksida daleko od cilja iz Kyota.
Koliko je pak Europa, i je li uopće, daleko od redukcija električne energije, to još nitko ne zna. Na europskim je vladama da svome stanovništvu osiguraju sigurnu opskrbu strujom jer nam se, u suprotnome, smiješi povratak u mračan i hladan srednji vijek.
»Forbes« je, uz to, ponaosob promotrio i energetsku situaciju u najvećim i najrazvijenijim europskim dravama te došao do zanimljivoga, ali i gotovo dramatičnog zaključka - kotlovi diljem Europe neće još dugo zvidati! Ovakve su slutnje poduprte čvrstim argumentima i neumoljivim brojčanim podacima. Razlika izmeðu ponude električne energije i potranje za njom nikad, primjerice, nije bila manja! U 2005. i početkom 2006. u Europi je proizvedeno tek 4,8 posto električne energije više od potranje, što je čak nie od rekordnih 5,8 posto razlike zabiljeene 2004. godine.
Ekstremni vremenski uvjeti, naalost, pritom su samo još odmogli - Europa je ljeti 2005. doivjela rekordne vrućine, što je za sobom povuklo rekordnu prodaju i potrošnju klimatizacijskih ureðaja. Zima 2005/06 donijela je pak drugu krajnost - hladnoće nalik sibirskima u većem dijelu Europe, ali i suše u Španjolskoj i Francuskoj. Sve je to utjecalo na iscrpljenost »europskoga strujnog kruga«. U najvećim je nevoljama, Španjolska i to unatoč rastu proizvodnje električne energije od 8 posto, dok zemlje poput Velike Britanije i Irske zahvaljujući većim ulaganjima u svoje elektroenergetske sustave zasad stoje najbolje. Uzevši, meðutim, kontinent u globalu, Europa - vapi za investicijama. Lani je konzultantska tvrtka Capgemini objavila procjenu da bi europske vlade u idućih 25 godina u elektrane morale uloiti novih 700 milijardi eura.
U svome ovogodišnjem izvješću »European Energy Market Observatory« Capgemini priznaje da su ulaganja u 2005. porasla, no uz dodatak to je nedovoljno da Europi osigura stabilnu opskrbu električnom energijom u idućih pet godina!»Moemo se pitati zašto vlade ne ulau više«, kae Colette Lewiner, voditelj odjela za energiju u Capgeminiju i odmah nudi odgovor. »Rizici su iznimno veliki, jer posao uključuje dugoročnost. Osim toga, procedura za dobivanje dozvola, primjerice, za gradnju nuklearne elektrane, vrlo je duga. Prije vam je za to trebalo pet godina, a danas to često potraje i više od 10 godina«.
Ruski nadzor nad ključnim energetskim »slavinama« jedan je od glavnih čimbenika visokih cijena energenata, ponajprije plina. Prisjetimo li se samo početka ove godine, Europa se, unatoč sibirskim temperaturama preznojavala kao u sauni kada je ruski predsjednik Vladimir Putin »zavrnuo pipu« plinovodu kroz Ukrajinu. Iako je Kremlj tad vrlo brzo opskrbu plinom normalizirao, mnogi su taj nediplomatski ruski potez protumačili kao snano podsjećanje toga euroazijskog diva da dugoročne europske zalihe energije umnogome ovise o - ruskome plinu!
U kontekstu priče o energetskoj budućnosti Europe bilo bi neozbiljno zaobići pitanje ekologije, odnosno Prokotola iz Kyota. I članice Europske unije, kao uostalom i sama EU, moraju se strogo pridravati dogovorenih obveza, na što ih obvezuje i Europski nacrt o stakleničkim plinovima iz 2005. No, iako je, prema Protokolu iz Kyota, obveza EU-a da do 2008.-2012. smanji emisiju stakleničkih plinova za osam posto u odnosu na razinu iz 1990., lani je čak 15 članica EU-a bilo 300 milijuna tona ugljičnog dioksida daleko od cilja iz Kyota.
Koliko je pak Europa, i je li uopće, daleko od redukcija električne energije, to još nitko ne zna. Na europskim je vladama da svome stanovništvu osiguraju sigurnu opskrbu strujom jer nam se, u suprotnome, smiješi povratak u mračan i hladan srednji vijek.
Vjesnik