Ekoselo po mjeri čovjeka i prirode

čovjek je od početka industrijske revolucije drastično mijenjao prirodu kako bi sebi život što brže učinio sve boljim, ne mareći pritom za buduće moguće posljedice. Mnogi su gradovi danas tužna slika nezaposlenosti, siromaštva, beskućnika, smeća i zagaðenog zraka, stresa, brzine, porasta kriminala i konzumiranja alkohola i droga. Oni koji uistinu žele bolji život nalaze rješenja. »Prošlo ljeto proveo sam u dva njemačka ekosela graðenima po principu održivog razvoja. Mjesec dana educirao sam se kroz predavanja, praktičan rad i razne igre o dizajniranju takvih sela i načinu života u njima. Seminar je certificiran od Gaia University, a pohaðalo ga je 22 ljudi iz raznih zemalja svijeta«, kaže arhitekt Krunoslav Vojnić, koji ideje održivog razvoja kroz primjenu pasivne solarne arhitekture i prirodnih materijala u gradnji želi potaknuti i u Hrvatskoj.

Seminar se održavao u jednom od najuspješnijih ekosela u Njemačkoj, Siebenlindenu, gdje je 2006. sagraðena u Njemačkoj prva kuća od bala slame s graðevinskom dozvolom, zadovoljivši u potpunosti njemačke standarde. U sklopu seminara organiziran je i posjet ekoselu Zegg, udaljenom oko 80 kilometara od Berlina.
 
Ekoselo Siebenlinden gradi se na bivšoj farmi na oko 50 hektara površine, a udaljeno je oko 200 kilometara od Berlina. Za sada tamo živi oko 150 ljudi. Do sada je napravljeno pet kuća, tri stambene i dvije za javne potrebe sela. Gradnju ekosela pokrenula je nekolicina ljudi organizirana u udrugu koja je vlasnik zemljišta. Oni koji žele živjeti u selu provode u njemu oko godinu dana kako bi ustanovili odgovara li im način života. Ako odluče ostati, podnose zahtjev skupštini udruge. Ako se zahtjev odobri, mogu graditi vlastitu kuću imaju li novca, a u suprotnom gradnju će financirati udruga kojoj onda vraćaju novac bez lihvarskih kamata. Dok se ne osigura smještaj za sve, ljudi žive u malim drvenim kućicama
.
Zatečeni objekti ne ruše se, već se prilagoðavaju pasivnoj solarnoj arhitekturi. Bit te arhitekture je maksimalno iskorištavanje sunčeva zagrijavanja, a rezultat je smanjenje potrebe za drugim gorivima za grijanje, čak i do 90 posto.

Zato su pasivne solarne kuće obično pravokutnog oblika, s dužom stranicom, punom velikih prozora, izloženom prema suncu koje dolazi s juga u našem podneblju, to jest sa sjevera ako se gradi na južnoj Zemljinoj polutci. Veličina prozora na preostalim stranama kuće treba osigurati samo dnevnu svjetlost. Orijentacijom kuće s obzirom na strane svijeta omogućava se da sunce maksimalno prodire u unutrašnji prostor i udara u neku termalnu masu, podove i zidove, koji akumuliraju toplinu. Zato se pregradni zidovi trebaju graditi od materijala s visokim toplinskim kapacitetom, poput pune cigle i kamena.

»Nove kuće, čija je konstrukcija od drva, grade se od bala slame na koje dolazi žbuka od zemlje, gline, pijeska i vapna, ili drvena oplata. Važno je da su bale dobro prešane i suhe. Slama se pokazala kao odličan izolacijski materijal. Zidovi kuća graðeni od bala slame debeli su oko pola metra«, kaže Vojnić, dodajući da je u Njemačkoj nakon ispitivanja statične otpornosti bala slame kao i one na požar donesen pravilnik o gradnji stambenih objekata od bala slame. Život u takvim kućama pruža zdravo životno okruženje, jer slama je prirodan materijal. Za razliku od betona, slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama.
Balirana slama u Hrvatskoj još uvijek nije certificirani graðevinski materijal. Stoga je Vojnić pokrenuo inicijativu da se u Hrvatskoj donese tehnički propis kojim se propisuje način uporabe bala slame u graditeljstvu. »Sadašnji zakon je vrlo lobistički, to jest tjera vodu na mlin velikih igraća kojima nije u interesu graditi od jeftinijih prirodnih i ekoloških materijala raspoloživih u odreðenim podnebljima«, kaže Vojnić.

Sve kuće u ekoselima energetski su neovisne korištenjem pasivne solarne arhitekture, dobre izolacije, te solarnih ćelija, kolektora i vjetrenjača. Minimalna potrebna toplina za dogrijavanja osigurava se pećima s učinkovitijim izgaranjem drveta sa smanjenim udjelom ugljičnog monoksida u dimu.
 
»Prema njemačkom zakonu, distributer otkupljuje ekološki prihvatljivo proizvedenu struju po dvostrukoj cijeni od one po kojoj prodaju svoju. A proizvoðačima te "ekološke" struje država jamči otkup u sljedećih 20 godina. To je potaknulo val podizanja kredita za kupnju solarnih ćelija i kolektora te vjetrenjača«, kaže Vojnić.
Otpadne vode iz sudopera, umivaonika, kada te strojeva za pranje rublja u ekoselima se pročišćavaju biljnim pročistačima, koji izgledaju poput jezera sa šljunkom i močvarnim biljkama, koje imaju prirodno svojstvo da iz vode apsorbiraju otpadne tvari i ugraðuju ih u svoju biomasu, to jest za vegetativni rast. Princip rada je jednostavan, s jedne strane ulazi siva voda te prolazi kroz slojeve korijenja i šljunka, a s druge strane izlazi čista voda koja se ponovno može koristiti za pranje.

»Svaka dva mjeseca inspekcija javnog zdravstva provjerava kvalitetu pročišćene vode, koja je toliko čista da se može piti«, kaže Vojnić.
 
Kako se najviše vode u kućanstvima troši na ispiranje zahoda, oko 33 posto, u ekoselima koriste kompostne zahode koje nije potrebno ispirati vodom. Nužda se obavlja takoðer na školjci, ispod koje je kompostna komora u kojoj se fekalije kompostiraju prirodnim procesima, poput kuhinjskog otpada. Nema neugodnih mirisa.
Sela se bave i uzgojem organske hrane bez uporabe kemijskih sredstava za zaštitu bilja i umjetnih gnojiva.
 
Sela imaju i zajedničke prostorije u kojima su smješteni dječji vrtići, knjižnice, prostori za seminare i druženja, zajednička kuhinja i drugo.

»U zajedničkim prostorima nije dopuštena priprema i konzumacija mesa, a pušenje je dozvoljeno samo na odreðenom mjestu na otvorenom«, kaže Vojnić kojem je boravak u ekoselima samo učvrstio njegovo mišljenje da je sadašnji, općeprihvaćeni način života, neodrživ i vodi u propast prirode i svih vrsta koje u njoj žive, pa tako i čovjeka.
»Zato sam počeo razmišljati o alternativama i našao ih u ekoselima u kojima se radi na održivom razvoju, kroz osobni razvoj, socijalizaciju, etičke i moralne vrijednosti i propitivanju kako pojedini zahvati utječu na okoliš«, kaže Vojnić koji sudjeluje u osmišljavanju prvog hrvatskog ekosela. Jedna tvrtka planira u Blatuši pokraj Gvozda pokrenuti gradnju ekosela. Dobar dio terena sa starim seoskim kućama već je kupljeno. No, već su iskrsnuli problemi. Općina Gvozd predlaže da se na tom području napravi županijsko odlagalište otpada, iako je riječ o 12 godina od ljudi nedirnutom području, pa kao takvom mnogo interesantnijem za ekološke projekte, poput gradnje eko-sela.