Cijene žitarica padat će tek tijekom 2008. godine

zitariceProteklih nekoliko godina uglavnom smo bili usredotočeni na kretanja cijena naftnih derivata na svjetskim tržištima i njihov učinak na kretanje inflacije u svijetu i zemlji. Meðutim, početkom ove godine započeo je značajan rast cijena osnovnih žitarica na svjetskim tržištima, posebno pšenice i kukuruza te u nešto manjoj mjeri riže i uljarica. Takva kretanja cijena neminovno su se u drugom dijelu godine počela prelijevati u veće maloprodajne cijene prehrambenih proizvoda prvenstveno kruha, a zatim i mlijeka i mliječnih preraðevina, ulja te mesa.

Kako je porast cijena prehrambenih proizvoda i u nas sve prisutnija tema u kontekstu inflatornih pritisaka, u najnovijem izdanju Makroekonomskih prognoza PBZ-a upravo je tome posvećen analitički dodatak.

Inflatorni udar

Viša cijena žitarica, naime, znači porast cijena stočne hrane, odnosno porast cijena mesa te mlijeka i mliječnih preraðevina, ali i svih ostalih prehrambenih proizvoda koji u sebi sadrže pšenicu, soju ili kikiriki, mlijeko ili neki od drugih poskupjelih sastojaka. Bojazan od inflatornog udara natjerao je neke zemlje na ranu kupnju žitarica, dok su druge procijenile da je bolje pričekati eventualne niže cijene krajem godine, što je unijelo još više turbulencije na svjetska tržišta. I dok se posljedice elementarnih nepogoda saniraju relativno brzo i njihov je negativan učinak relativno kratkog vijeka, trajniji utjecaj imaju faktori poput promjene prehrambenih navika u Aziji gdje se sve više prelazi na meso s dosad dominantne potrošnje žitarica i povrća. To utječe na veću potrošnju žitarica (za proizvodnju 1 kg mesa potrebno je oko 7 kg žitarica). Strukturnu promjenu predstavlja i povećana proizvodnja biogoriva, pa tako npr. američka industrija biogoriva troši oko 20 posto domaće proizvodnje kukuruza i prema procjenama stručnjaka ta će potrošnja rasti na 32 posto u 2016. godini.

Promjene prehrambenih navika i proizvodnja biogoriva povećavaju cijene poljoprivrednih proizvoda od 20 do 50 posto u odnosu na posljednjih 10 godina. Procijenjena svjetska proizvodnja žitarica u sezoni 2007/2008., praćena zadržavanjem trenutne razine potrošnje, neće bitno utjecati na povećanje svjetskih zaliha koje se nalaze na vrlo niskoj razini od oko 20 posto ukupne potrošnje. Do značajnog porasta cijena prehrambenih proizvoda došlo je i diljem Europe, a od poskupljenja nije izuzeta ni Hrvatska. Na poskupljenje prehrambenih proizvoda u nekima od zemalja članica utjecaj je imala i liberalizacija tržišta u skladu s ulaskom u EU, no najvećim dijelom poskupljenja su posljedica elementarnih nepogoda, odnosno poskupljenja na svjetskim tržištima. U Poljskoj cijena mlijeka raste već devet mjeseci zaredom na veliko oduševljenje tamošnjih proizvoðača, u Maðarskoj je zabilježen porast cijena poljoprivrednih proizvoda u prosjeku od 18 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što je cijenu hrane podiglo za oko 11 posto u rujnu. Analitičari očekuju da će cijena žita pasti tijekom 2008. godine zbog povećanja proizvodnje (potaknutog upravo sadašnjim visokim cijenama), no to može dovesti do rasta cijena drugih proizvoda poput soje ili pamuka čija će se proizvodnja smanjiti zbog ograničenih poljoprivrednih površina.

Kontrola cijene

U industrijskim zemljama udio hrane u potrošačkoj košarici iznosi izmeðu 10 i 20 posto, u zemljama u razvoju taj se udio povećava sve do 65 posto, što govori o razmjerima utjecaja poskupljenja hrane na opću razinu inflacije u pojedinim zemljama. Najdrastičniji je primjer Rusije, gdje je Vlada uvela kontrolu cijena osnovnih prehrambenih proizvoda potpisujući s najvećim trgovačkim lancima sporazum o zamrzavanju cijena na razinama od 15. listopada.
(PD, Makroekonomske prognoze PBZ-a)

Faktori porasta cijena glavnih žitarica

1. Porast potražnje u zemljama u razvoju (posebno azijske zemlje)
2. Niz elementarnih prirodnih nepogoda (suše, poplave) koje su smanjile proizvodnju, tj. ponudu žitarica
3. Najniža razina svjetskih zaliha žitarica u posljednjih 30-ak godina
4. Smanjenje proizvodnje prehrambenih žitarica zbog prelaska na tzv. energetske poljoprivredne proizvode (npr. uljana repica, kukuruz) od kojih se proizvode biogoriva