Istra gotovo bez proizvodnje krmiva
PULA - Od deset tisuća tvrtki za proizvodnju stočne hrane, koliko ih postoji u Hrvatskoj, ovom djelatnošću u Istri se bavi samo pazinski Puris. No i ovaj proizvoðač proizvodi samo hranu za perad i goveda, ali ne i primjerice hranu za potrebe svinjogojstva, što bi itekako bilo potrebno u proširenju proizvodnje istarskog pršuta. Daniel Marušić, stručni suradnik za poljoprivredu u HGK-upanijskoj komori Pula ističe da u Istri itekako postoji potreba za stočnom hranom, jer osim Purisa postoje i mali uzgajivači, odnosno proizvoðači mesa u dolini Mirne i na Pazinštini. No, proizvodnje krmiva gotovo da i nema, prvenstveno zbog nedostatka sirovine (pšenica, kukuruz, ječam, ra) te visoke cijene transporta. Sirovina se, naime, do Istre iz drugih hrvatskih moe dovoziti samo cestom, a što je mnogo skuplje negoli (nepostojećim) eljezničkim vezama. S druge strane, napominje Marušić, riječ je o vrlo dohodovnoj djelatnosti budući da se iskorištavaju jeftine sirovine, a finalni proizvod je vrlo skup.
- S obzirom da smo upanija koja se opredijelila za poljoprivredni i turistički razvoj, proizvodnju stočne hrane svakako bi trebalo pokrenuti. Nositelji takve proizvodnje bili bi mali proizvoðači mesa koji bi najprije započeli s proizvodnjom za vlastite potrebe, a kasnije je proširivati za trište. Povećanjem broja grla na obiteljskim imanjima dovelo bi do potrebe za većom količinom stočne hrane, ali i korištenja hrane veće nutritivne vrijednosti putem balansiranja sastojaka, što bi povećalo prinose u proizvodnji, kae Marušić. Pomoć i podršku malim proizvoðačima, napominje on, trebala bi pruiti prije svega drava politikom raspodjele poljoprivrednog zemljišta te lokalna zajednica, na čijem su teritoriju farme.
- Sveprisutna apartmanizacija potiskuje istarsko selo, odnosno farme koje ne smiju biti smještene na manjoj udaljenosti od 500 metara od posljednje naseljene kuće. Postavlja se onda pitanje gdje podignuti farmu kada svuda po Istri niču apartmanske zgrade i naselja s vilama - govori Marušić.
U animiranju ove praktični nove djelatnosti u Istri gospodarska komora moe za članove organizirati edukaciju kroz seminare i radionice, a potom i poslovno spajanje s proizvoðačima iz drugih krajeva. Marušić nije mogao procijeniti koliko bi koštalo početno ulaganje u pokretanje proizvodnje stočne hrane, no neophodno je imati silos za sirovinu, mlin, mješaonicu, mikropriručni laboratorij te stroj za pakiranje.
- Hrvatska, a i Istra, mogu same sebi biti dostatne u proizvodnji stočne hrane, pa čak je i izvoziti. U ovom trenutku, meðutim, ne uspijevamo zadovoljiti ni vlastite potrebe, zaključio je Marušić.
Što prije otvoriti riblju kafileriju
I dok stočnu hranu u Istri proizvodi barem jedan proizvoðač, proizvodnja hrane za potrebe marikulture uopće ne postoji te se cjelokupna hrana za uzgoj riba i školjaka uvozi. Daniel Marušić tu, meðutim, vidi velike potencijale. Istra, veli on, ima mogućnosti za više od postojeća dva uzgajališta u Limskom kanalu i Portu Budavi, čime bi se stvorili uvjeti za pokretanje proizvodnje stočne hrane i na istarskom poluotoku. Napominje da preraðivači ribe, poput tvrtki Stefanutti i Mirna te nekolicine ribarskih zadruga, predstavljaju bazu za otvaranje riblje kafilerije, tj. dobivanje ribljeg brašna koje se koristi u uzgajalištima. Sada istarski proizvoðači ribe i školjaka riblje ostatke odvoze u zagrebačku Agroproteinku.
Uvoz stočne hrane četiri puta veći od izvoza
U Hrvatskoj postoji 9.101 mala tvrtka za proizvodnju stočne hrane, 703 srednjih te 334 velikih. Mali su tako 2005. ukupno prihodovali 17 milijarda kuna, srednji proizvoðači 20, a veliki 103 milijardi. Dobit prije oporezivanja kod malih je iznosila 951 milijun kuna, kod srednjih jednu milijardu, a u velikih 6,5 milijardi.
No o tome koliko uvoz stočne hrane premašuje izvoz govore podaci o vanjskotrgovinskoj bilanci u prva četiri ovogodišnja mjeseca, kada je u tom segmentu Hrvatska uvezla stočne hrane u vrijednosti od 34 milijuna dolara, a izvezla svega 8 milijuna, i to uglavnom u zemlje bivše Jugoslavije.