Sigurnost ribara kroz odrivo ribarstvo
Nakon pet godina i mnogo neuspjelih pokušaja u enevi je na sjednici Meðunarodne konferencije rada (ILO) usvojena konvencija o radu u ribolovnom sektoru. Uvijek dosad donošenje konvencije razbijalo se na nemogućnosti dogovora izmeðu vlada i njihovih socijalnih partnera, odnosno predstavnika radnika i poslodavaca, te zbog razlika u poimanju standarda izmeðu razvijenih i nerazvijenih zemalja.
Upravo zbog teme konferencije u enevi, koja je trajala tri tjedna, hrvatsko izaslanstvo vodio je prof. dr. Ivan Katavić, pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva te ravnatelj Uprave ribarstva. Odrao je predavanje o recentnim okolnostima u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na gospodarske i društvene prilike, podravši usvajanje konvencije o ribarskom sektoru. Konferencija je okupila 4.000 sudionika iz 180 drava, meðu kojima više od 100 ministara i njihovih suradnika.
- Usvajanjem konvencije o ribarskom sektoru svjetska ribarska zajednica dobila je novo uporište za formuliranje meðunarodnih standarda u ribarskoj industriji, ističe Katavić. Ona odraava potrebe i nade više od 30 milijuna ribara koji rade s 4 milijuna ribarskih brodova. Naglasak je na radnim uvjetima, koji se ele unaprijediti ne bi li ivot i rad na moru bili podnošljiviji. Unatoč iskazanim razlikama u sposobnosti prihvaćanja predloenih radnih i ivotnih standarda ribara, znakovito je da su kroz višegodišnji dijalog i kompromise konvenciju podrale čak i zemlje s posve oskudnom ribarskom infrastrukturom.
Higijenski i zdravstveni standardi
Za stupanje konvencije na snagu treba je ratificirati najmanje 10 drava članica UN-a, od kojih najmanje osam obalnih. Nakon ratifikacije drave se obvezuju da će u roku od 12 mjeseci propisati i primijeniti standarde koje zagovara konvencija. Usvajajući minimalne meðunarodne standarde i prihvaćajući provedbene instrumente relevantne za rad na moru, zemlje sudionice prihvatile su i mnoge obveze kojima je cilj unaprijediti ribarstvo i uvjete rada u toj djelatnosti. Neke od tih obveza voditelj hrvatskog izaslanstva posebno izdvaja, odnosno ističe njihovo značenje.
Prva je da će drave potpisnice konvencije nastojati uspostaviti biološki i gospodarski odrivo ribarstvo koje će omogućiti punu socijalnu zaštitu i sigurnost ribarima i njihovim obiteljima. One će modernizirati svoje ribolovne flote s ciljem unapreðenja sigurnosti i zdravlja ribara, koristeći pritom suvremena tehnička rješenja u području plovidbe, radnih i zdravstvenih standarda. Sve drave obvezuju se na usvajanje propisa koji će pri konstrukciji i modernizaciji ribolovne flote ribarima osigurati potrebne higijenske i zdravstvene standarde. Ribarima i ribarskim brodovima osigurat će nesmetan pristup, iskrcaj i siguran privez u ureðenim obalnim pristaništima s doličnom infrastrukturom i suprastrukturom.
Alati kakve Europa ne poznaje
Upravo to je problem koji posljednjih godina naši ribari najviše ističu, a koji posebno eskalira u vrijeme ljetne sezone kad se u našim lukama i lučicama favoriziraju turistička plovila, zanemarujući pritom značenje ribarske djelatnosti i potrebu što breg iskrcaja i otpreme ribe.
Konvencija sadri i odredbu koja će našim ribarima mnogo značiti, budući da su na to ukazivali u sklopu pristupnih pregovora s Europskom unijom. Po njoj su obalne i otočne drave odlučne da odre tradicionalno ribarstvo koje je »način ivota« i nerijetko jedina aktivnost i izvor prihoda brojnih ruralnih zajednica. Pribojavali su se jer mi imamo alate i načine ribolova koje Europa ne poznaje, a koji se često koriste samo na dijelovima obale i otoka. Nakon prihvaćanja na svjetskoj razini valjda nam europski pregovarači neće uvjetovati da eliminiramo neke alate jer se takvi ne koriste u ribolovu na Sjevernom moru ili Atlantiku. Hrvatski ribari rabe više od 50 raznovrsnih alata i to je naše bogatstvo, jednako kao što je Jadransko more bogato ribljim vrstama i njihovim staništima. I baš zato postoje mnogi alati i načini ribolova, za razliku od zemalja čija su mora neusporedivo bogatija od Jadrana, ali je u komercijalnoj eksploataciji tek desetak ribljih vrsta.
ene u ribarstvu
U konvenciji o radu u ribolovnom sektoru posebno su naglašeni mjesto i uloga ena te su ugraðeni instrumenti koji će ukloniti prisutnu diskriminaciju. Ribarstvo se oduvijek smatralo muškim zanimanjem i u ribolovnom se poslu rijetko susreću ene. Meðutim, u ribarskoj djelatnosti općenito njihova je nazočnost značajna. ene su najviše angairane u preradi ribe, a ponešto i u prometu. Njihov angaman najčešći je na niskorangiranim i slabije plaćenim poslovima.