U EU sa zatićenim brandom
Autohtoni proizvodi najveća su šansa Hrvatske u EU. Zaštićenoga geografskog podrijetla, spoj tradicije, mikroklime te ljudskih vještina i običaja, takvi su proizvodi, prema svim dosadašnjim anketama, i te kako traeni, a potrošači, koji veoma dobro znaju njihovu vrijednost, spremni su ih i više platiti – kae Tomislav Galović, čiji je Slavonski domaći kulin Galović već desetu godinu prepoznatljiv brand na domaćem trištu.Galović je prema svim europskim standardima zaštitio njegovo geografsko podrijetlo, brand, a odnedavno i industrijski dizajn ambalae. No kako je u pravnom vakuumu u nas tek 2003. godine donesen Zakon o hrani, a tek lani pravilnik o oznakama izvornosti i geografskog podrijetla autohtonih prehrambenih proizvoda, usklaðen s rigoroznim zakonskim regulativama EU, i kulin i ostalih osam autohtonih hrvatskih proizvoda, koji se zasad smatraju tek nacionalnom markom, do konca će se godine morati preregistrirati.
U planu 50 brandova
– Samo tako će im se osigurati konkurentnost i prepoznatljivost te zaštita kakvu imaju i drugi autohtoni prehrambeni proizvodi na trištu EU – kae Dragan Kovačević, dravni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva koji je ovih dana predstavio i Vodič za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla hrane, pozvavši i ostale proizvoðače autohtonih proizvoda da se jave.
– Ne trebamo se stidjeti svojih tradicijskih proizvoda. Oni su apsolutno prihvatljivi i najzahtjevnijim potrošačima, to više što je hiperprodukcija hrane u Europi dosegla kritičnu točku – poručuje. Bez lane skromnosti, Hrvatska bi ih, smatra, u EU mogla registrirati pedesetak. Najbolje su Italija i Francuska s po 150 autohtonih prehrambenih proizvoda.
Hoće li dosad zaštićeni proizvodi prolaziti analizu certifikacijskih tijela, koja će se uskoro osnovati, ili će se i oni analizirati ispočetka, tek će se vidjeti. Oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla zasad uz Galovićev kulin nose paški sir i baškotin (dvopek), cetinski sir, slavonska šljivovica ili Slavonka, dingač, istarski i drniški pršut, te torkul (maslinovo ulje). No, da registracija novih autohtonih proizvoda nije jeftina, znaju i u Ministarstvu. Zbog toga će za potporu ozbiljnim projektima, koji će povećati dohodovnost seljaka i pridonijeti ruralnom razvoju, osigurati do 300.000 kuna.
Udruge razjedinjene
– Standard proizvoda koji se jednom postigne mora se očuvati, a uz to valja osigurati i kontinuiranu proizvodnju cijele godine, najsuvremenijim tehnologijama. O tomu bi u nas trebale voditi računa specijalizirane udruge, koje su trenutačno prilično neorganizirane pa cvjetaju i sivo trište i nelojalna konkurencija – tvrdi Kovačević. No, upravo udruge, a u iznimnim slučajevima i pojedinci, jedini imaju pravo podnošenja zahtjeva za registraciju autohtonih proizvoda.
U planu 50 brandova
– Samo tako će im se osigurati konkurentnost i prepoznatljivost te zaštita kakvu imaju i drugi autohtoni prehrambeni proizvodi na trištu EU – kae Dragan Kovačević, dravni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva koji je ovih dana predstavio i Vodič za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla hrane, pozvavši i ostale proizvoðače autohtonih proizvoda da se jave.
– Ne trebamo se stidjeti svojih tradicijskih proizvoda. Oni su apsolutno prihvatljivi i najzahtjevnijim potrošačima, to više što je hiperprodukcija hrane u Europi dosegla kritičnu točku – poručuje. Bez lane skromnosti, Hrvatska bi ih, smatra, u EU mogla registrirati pedesetak. Najbolje su Italija i Francuska s po 150 autohtonih prehrambenih proizvoda.
Hoće li dosad zaštićeni proizvodi prolaziti analizu certifikacijskih tijela, koja će se uskoro osnovati, ili će se i oni analizirati ispočetka, tek će se vidjeti. Oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla zasad uz Galovićev kulin nose paški sir i baškotin (dvopek), cetinski sir, slavonska šljivovica ili Slavonka, dingač, istarski i drniški pršut, te torkul (maslinovo ulje). No, da registracija novih autohtonih proizvoda nije jeftina, znaju i u Ministarstvu. Zbog toga će za potporu ozbiljnim projektima, koji će povećati dohodovnost seljaka i pridonijeti ruralnom razvoju, osigurati do 300.000 kuna.
Udruge razjedinjene
– Standard proizvoda koji se jednom postigne mora se očuvati, a uz to valja osigurati i kontinuiranu proizvodnju cijele godine, najsuvremenijim tehnologijama. O tomu bi u nas trebale voditi računa specijalizirane udruge, koje su trenutačno prilično neorganizirane pa cvjetaju i sivo trište i nelojalna konkurencija – tvrdi Kovačević. No, upravo udruge, a u iznimnim slučajevima i pojedinci, jedini imaju pravo podnošenja zahtjeva za registraciju autohtonih proizvoda.