SAD nas je prisiljavao da izmijenimo zakon i uvozimo bolesno svinjsko meso'

Oslabljeni Zakon o hrani i pravilnici sve više štite proizvoðače, a sve manje potrošače

ZAGREB - Mate Brstilo, nekad najmoćniji čovjek u veterinarstvu, otkrio nam je primjer snažnog pritiska uvoznog lobija iz Sjedinjenih Američkih Država dok je on bio šef Veterinarske uprave. Riječ je o nevjerojatno snažnom diplomatskom pritisku da se u Hrvatsku uveze svinjetina koja nije bila pregledana na trihinelu, što su hrvatski zakoni tada zabranjivali. - Preko granice nismo puštali svinjetinu koja nije pregledana na trihinelu jer to nisu dopuštali hrvatski zakoni.
Riječ je o svinjskom mesu iz SAD-a, koje su nam pokušali prodati prije desetak godina. Od hrvatskih su vlasti tada snažnim diplomatskim pritiscima tražili da promijenimo zakon prema kojemu svinjetina mora biti pregledana na trihinelu kako bi nam mogli prodati meso. Pritisak je bio toliko jak da su iz Veleposlanstva SAD-a svako malo u Ministarstvo poljoprivrede dolazile delegacije, tražeći da hitno izmijenimo zakon. Nismo na to pristali.

Je li se u meðuvremenu zakon promijenio i omogućio uvoz svinjetine s trihinelom, ne znam. To morate pitati Ministarstvo poljoprivrede - ispričao je Brstilo.Njegova je izjava još jedna potvrda naših tekstova o mesu u kojima smo na osnovi tvrdnji nekih sugovornika upozorili da je Hrvatska pod velikim pritiskom mesnog lobija iz moćnih država, koji zemlju prisiljavaju da zakonskim propisima omogući otvaranje svojih granica za njihovo staro, loše, nekvalitetno, a možda i bolesno meso.

Još jedan dokaz da država sve više pogoduje proizvoðačima i uvoznicima tako što mijenja zakone otkrili su nam u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori. Damjan Bogdanović, tajnik Komore, tvrdi da proizvoðači sve više u mesne proizvode poput kobasica ubacuju vodu kako bi dobile na težini.

- S druge strane, kada se usporedi cijena kilograma preraðevine i cijena kilograma čiste svinjetine, pašteta ispada najskuplje moguće meso. To, naravno, proizvoðačima donosi golem ekstraprofit, a kontrola mesa je ionako sve slabija. Najgore je što im ‘oslabljeni’ Zakon o hrani i pripadajući pravilnici, koji više štite proizvoðače nego potrošače, to omogućuju - tvrdi Bogdanović.

Pogodovanje uvoznicima i proizvoðačima počelo je prije tri godine. Država je tada polako počela odustajati od kontrole mesa i prebacivati je direktno na proizvoðače. Logično je da po tome kontrola mesa ne može biti objektivna i neovisna te je svrstana u privatni sektor: proizvoðači su dužni kontrolirati samo sebe. Ministarstvo poljoprivrede je s tim procesom počelo 2007. kada su izmijenjeni propisi o veterinarskoj inspekciji hrane životinjskog porijekla. Time je bitno umanjena uloga Veterinarske inspekcije.

Procedura je bila sljedeća: Hrvatski je sabor 2007. izglasao Zakon o hrani. Time je označen početak prilagodbe HACCP sustavu (Europskoj Uniji), prema kojemu za sigurnost hrane glavnu odgovornost snosi subjekt u poslovanju s hranom, dakle proizvoðač, uvoznik, trgovac. Anðelko Gašpar, tajnik Hrvatske veterinarske komore, na to je za jedne novine upozorio još prije dvije godine, ističući da je takav sustav kontrole loš. Meðutim, kada smo ga danas nazvali, nije htio ništa komentirati.

- Za sustav kontrole nadležno je Ministarstvo poljoprivrede. Moje mišljenje bih zadržao za sebe - kratko je poručio. Odgovor nas nije začudio s obzirom na to da su nakon serijala Jutarnjeg lista, koji otkriva malverzacije vezane za trgovinu mesom, mnogi odlučili šutjeti u strahu za svoj posao i život.