Ocu i supruzi dao milijun, susjedima i roðacima 3,5 milijuna kuna poticaja!

Selo Crnac baš i ne pokazuje razvojne perspektive. To nije razlog da ga Srećko Selanac ne ‘bombardira’ vrećama novca

ZAGREB - Jutarnji list raspolaže dokumentima o korupciji u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Srećko Selanac državni tajnik u tome ministarstvu bespovratne državne potpore za ruralni razvoj dodjeljivao je vlastitoj supruzi i ocu koji s njima živi u zajedničkom kućanstvu, dakle sebi samome. Vlastitoj obitelji tijekom zadnje tri godine, prema dokumentaciji s kojom raspolažemo dodijelio je 1,071.725 kuna bespovratnih državnih potpora, roðacima i susjedima u ulici Braće Bobetko u selu Crncu 2,620.000 kuna, što je ukupno 3,691.725 kuna.

Do ožujka prošle godine Srećko Selanac bio je na čelu sisačkog HDZ-a kad je tu stranačku dužnost prepustio Dinku Pintariću. Selanac, inače porijeklom iz Crnca pored Siska, rodnog sela Janka Bobetka početkom 2004. Najprije je imenovan na dužnost pomoćnika poljoprivrede Petra čobankovića, a potim na dužnost državnog tajnika u tome ministarstvu. Na ministarskoj dužnosti u njegovom resoru smjenjivali su se Pankretić i čobanković, ali Selančeva je pozicija ostajala neupitna.

Ministar čobanković još ga je u prošlom mandatu Sanderove vlade imenovao u Povjerenstvo za odabir projekata razvitka seoskog prostora. Riječ je o važnom tijelu koje odabire i ministru preporučuje kome Minstarstvo poljoprivrede treba dodijeliti bespovratna prorčaunska sredstva za ruralni razvoj, a potom nadzire kako korisnici potpora troše novac, tj. čine li to namjenski.

četveročlano Povjerenstvo čiji je Selanac član je 19. Listopada 2007. Godine odlučilo da se 700.0000 kuna bespovratne državne potpore dodijeli Milanu Selancu roðenom 1936., ocu državnog tajnika u minitarsvu poljoprivrede za izgradnju pogona za proizvodnju džema i marmelade.

Iako je u trenutku kad mu je odobreno 700.000 kuna bespovratnog državnog novca Milan Selanac već bio napunio sedamdeset i jednu, godinuo četvoročlano Povjerenstvo ministarstva poljoprvrede u kojem je sjedio njegov sin odlučilo je kako će baš taj gospodin u godinama biti perspektivan proizvoðač džema I marmelade. Troši li Selanac stariji dodijeljeni državni novac namjenski i u skladu s projektom, nadzire i kontrolira Povjerenstvo u kojem sjedi njegov sin.

Posjetili smo ovog tjedna selo Crnac u kojem na adresi Braće bobetko 33 Milan Selanac ima prijavljeno obiteljsko poljoprivredno gosdarstvo (OPG). Kao članovi toga OPG-a u registru Županije sisačko moslovačke navedeni su i njegov sin Srećko Selanac, (državni tajnik) te snaha Sanja Selanac. Željeli smo sami provjeriti proizvodi li danas već sedamdeset trogodišni otac dražvnog tajnika džemove I marmeladu za koje je dobio bespovratan državni novac.

Idilična predožba o pitomom posavskom selu u kojem postariji seljani prozivode džemove i marmelade raspršila se već na prilazu Crncu. Selo je naslonjeno na industrijsku zonu Siska i postalo je njezin sastavni dio.

Do visokih dimnjaka i sivih postrojenja sisačke rafinerije manje je od kilometra. Rodno Bobetkovo selo od dvjestotinjak stanovnika koje je ozbiljno nagrizlo industrijsko doba, šćućurilo se na uskom pojasu zemlje, s jedne strane omeðeno Savom, a s druge divovskim betonskim spremištima JANAF-ova terminala.

U ulici Braće Bobetko, najvećoj od tri seoske ulice obiteljska je kuća Selancovih, a preko puta nje za seoske prilike ogromno nedovršeno zdanje, još uvijek u ciglama. Od susjeda doznajemo da bi u njegovu prizemlju trebali biti pogoni za proizvodnju pekmeza i džema, potom trgovina u kojoj bi turisti namjernici proizvode kupiti, prostor za goste gdje bi pekmeze mogli degustirati, a na katu apartmani u kojima će prespavati. Susjedi nisu pretjerano razgovorljivi, jer kao što ćemo u nastavku priče vidjeti državni tajnik je i prema njima bio široke ruke.

Zanimalo nas je kako posluje Poljoprivrna zadruga Krnjica čije sjedište je prema ugovoru u Malom Budaševo nekoliko kilometara udaljeno od Crnca. Na adresi Malo Budaševo 42 na kojem bi se, prema Ugovoru čiju presliku posjedujemo, trebala nalaziti poljoprvredna zadruga kojom upravlja supruga državnog tajnika, našli smo obiteljsku kuću.

Ni jednog znaka da bi se tu nalazila poljoprvredna zadruga. U nesprednom susjedstvu raspitali smo se je li na toj adresi poljoprivredna zadruga. “Nikad čuli”, slijegali su ramenima. “Nema u našem selu nikave poljoprivredne zadruge. Tu živi”, objasnili su “jedan mladi bračni par. On je zaposlen je u JANAF-u, a njegova mlada supruga koliko znamo, još studira. Ona vam je kćer od onog Selanca koji radi u Ministarstvu poljoprvrede u Zagrebu”. “Znači tu nema nikakve poljoprvredne zadruge” - pitamo u nevjerici. “Pa mi tu živimo čitav život, znali bismo da je tu zadruga”, u čudu odgovaraju susjedi.

Shvativši da je poljoprivredna zadruga Krnjica temeljem koje je Sanja Selanac od ministarstva poljoprivrede dobila mjesečnu plaću fantomska, pobojali smo se da je i ona sam fantom. “A, dolazi li majka obići kćer i zeta”, sad već bojažljivo pitamo susjede. “O da navrati, nekad sa suprugom, nekad sama.

Donese im svježe povrće, lubenice i dinje koje uzgaja tamo na parceli nedaleko od mosta”. Odlazimo u čudu iz Malog Budaševa u kojem će upraviteljica fatnomske zadruge u tri godine ubrati stvarnih 285.765 državnih kuna.

Sanji Selanac, supruzi državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, Povjerenstvo u kojem sjedi njezin suprug Srećko, odobrilo je 80.000 kuna bespovratne državne potpore “za poboljšanje turističke ponude na njihovom obiteljskom gospodarstvu”. Ugovor je potpisan 18. studenog 2008. Novac je namijenjen opremanju turstičkih apartamna u njihovom seoskom obiteljskom gospodarstvu u Crncu. Od mještana, meðutim, doznajemo da ni jedan turist još nikada nije prespavao u Crncu. S istim Ministarstvom 18. svibnja krizne 2009. sklopila je ugovor u kojem stoji da će kao profesionalna upraviteljica poljoprivredne zadruge Krinjica u iduće tri godine, do svibnja 2012., raditi puno radno vrijeme te da će za taj posao od Ministarstva poljoprivrede dobivati 7.937 kuna mjesečno. Ukupni iznos kojeg će joj Ministarstvo poljoprivrede tijekom tri godine isplatiti je 285.766 kuna. Ugovore je potpisao tadašnji ministar poljoprivrede, HSS-ovac Božidar Pankretić.