Enver Moralić: Poljoprivreda je moja ljubav, u koju ipak oprezno ulažem

Tajnovit, medijima gotovo nedostupan Enver Moralić, jedan od najbogatijih Hrvata i meðu najbogatijim poslovnim ljudima u Europi, u poslovne vode u Hrvatskoj ušao je vrlo tiho i neprimjetno prije petnćstak godina kupujući propalu poljoprivrednu zadrugu Božjakovinu. On je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, čije kupnje poljoprivrednih tvrtki, uglavnom propalih i na rubu bankrota, nisu bile vezane uz poznanstva s političkim moćnicima. Išlo je to doduše teško, pogotovo kad je htio kupiti kutjevački kombinat, koji je bio "osiguran" za nekog drugog kupca.

Ali, pritisci radnika koji su čak blokirali i prometnice te skorašnji izbori smilovali su prije pet godina politička srca tadašnje Račanove vlade, koja mu je ipak dopustila da se natječe za kupovinu hrvatskoga vinskog bisera. Poljoprivreda, kaže Moralić, za njega nije tek biznis nego prije svega ljubav koju u sebi nosi od djetinjstva. Bio je to razlog zbog čega ju je i studirao.

• Kako danas, nakon pet godina, ocjenjujete kupovinu Kutjeva, d. d., jednog od naših najvećih kombinata?
– To je za mene bila avantura s obzirom na to da nisam poznavao prilike u Hrvatskoj što se tiče privatizacije. Danas sam vrlo zadovoljan tim potezom, odnosno rezultatima koje smo postigli u kutjevačkom kombinatu uzimajući u obzir da je on bio gotovo u bankrotu. Uspjeli smo od velikog gubitaša napraviti poduzeće koje posluje pozitivno, a sve to nam je uspjelo bez otpuštanja radnika. Sav profit zadnje četiri godine investirali smo u poduzeće, a riječ je o oko 60 milijuna kuna.

Ništa iz tvrtke nismo izvlačili. S druge strane, moram reći da sam kao investitor oštećen jer su nam nezakonito oduzeli 1950 hektara poljoprivrednog zemljišta, koje je dodijeljeno drugima; tako smo sa 7500 hektara pali na 5500. To nam je veliki hendikep koji ne znam kako ćemo riješiti. Pokušat ćemo pravnim putem to vratiti. Unatoč smanjenju poljoprivrednih površina, mi smo održali svoje obećanje i nismo otpuštali radnike.

• Recesija je pogodila većinu svjetskih pa i hrvatskih tvrtki. Kako u uvjetima krize pliva kombinat, odnosno kakvi su sadašnji poslovni rezultati?
– Nekada je kombinat uglavnom živio od vinogradarstva i vinarstva. Meðutim, danas imamo i druge segmente proizvodnje za koje možemo reći da su čak i profitabilniji od vinarske proizvodnje. Posebno dobre rezultate postižemo u sjemenarstvu, u čemu je Kutjevo, d. d., ne samo u regiji nego čak i Europi postalo prepoznatljivo. To je ujedno i najperspektivniji segment u našoj poljoprivrednoj proizvodnji. U tom dijelu radimo za neke od najpoznatijih svjetskih sjemenarskih kuća, s kojima imamo dugogodišnje ugovore – npr. američki Pioneer, švicarska Syngenta, austrijska RWA, slovenska Semenarna.

Unatoč krizi proizvodnja kod nas ne pada, nego čak raste, i to ne samo proizvodnja i prodaja vina nego i sjemenske i ratarske robe. Razlog tome je što imamo kvalitetan proizvod te što upotrebljavamo suvremenu tehnologiju u proizvodnji. Ove godine očekujemo jako dobru berbu grožða, ali i daljnje ukupno povećanje poljoprivredne proizvodnje bez obzira na sve klimatske promjene. Trebala bi ovo biti izvrsna godina. Unatoč tome ne očekujemo neko povećanje vrijednosti proizvodnje jer cijene poljoprivrednih proizvoda nisu baš atraktivne.

• Trenutno je najvruća poljoprivredna tema otkup pšenice. Osim što ste je imali na vlastitim površinama u silos ste spremili i 15.000 tona seljačke pšenice. Po vašem mišljenju, kolika je njezina realna otkupna cijena?
– Realna cijena i za proizvoðače i za potrošače trebala bi biti 1,20 kuna. Cijena ispod tog iznosa je gubitak. Osim svoje imamo dosta i kooperantske pšenice koju smo obavezni preuzeti. Platit ćemo je po onoj cijeni koja se dogovori na razini države, ali sadašnja ponuda državnog poticaja od 15 lipa je premala.

• Prije Kutjeva, d. d., u Hrvatskoj ste kupili poljoprivrednu zadrugu Božjakovinu, a zatim poljoprivrednu zadrugu Stari Jankovci, pa prošle godine Ðakovačka vina. Zašto ste se nakon dugogodišnjeg bavljenja naftnim poslovima odlučili za ulaganje u poljoprivredu?
– U prvom redu zbog ljubavi prema poljoprivredi. Na neki način sam ovisnik o zemlji, a osim toga po struci sam inženjer agronomije pa je nekako normalno da sam ušao u ovoj posao.

• Gdje se meðu svim Vašim poljoprivrednim tvrtkama, uključujući i Brič u Sloveniji, nalazi kutjevački kombinat, koji je još u bivšoj Jugoslaviji slovio kao jedan od najboljih, a koji je zatim u privatizacijskom procesu nekoliko puta dodirnuo dno?
– Kutjevo je sigurno meðu njima šampion, koji usto ima veliku perspektivu kao nositelj razvoja poljoprivrede u cijeloj regiji.

• Planirate li ulaganja u još neke vrste poljoprivredne proizvodnje koje bi mogle biti perspektivne poput vinarstva i sjemenarstva?
– Moramo ostati na glavnim brendovima vinogradarstvu, vinarstvu i sjemenarstvu. U obzir dolazi i eventualno proširenje na voćarstvo ako budemo imali odgovarajuće površine. U sadnju na kutjevačkom i širem području nećemo se upuštati bez detaljne analize, ali u sjevernoj Bosni postoje goleme površine pod voćnjacima, posebno jabukama, gdje su cijene proizvodnje daleko niže nego kod nas.

Već imamo ponude za kupnju gotova voćnjaka, jednog koji se prostire na 700 hektara i podignut je na najnovijim svjetskim tehnologijama i drugog koji je površine 300 hektara. Nisam još odlučio hoćemo li prihvatiti tu ponudu. Skloniji sam tome da radimo na usavršavanju onog što imamo.

• Koja proizvodnja u kombinatu zapinje i hoćete li je se riješiti ili ćete i dalje njezine gubitke pokrivati proizvodnjama koje dobro idu?
– Najlošije poslovne rezultate u kombinatu ima proizvodna jedinica Požežanka, odnosno pekarstvo. Nju ćemo sigurno zatvoriti jer njezino postojanje nema ekonomsko opravdanje. Ostale ćemo proizvodnje i povećati koliko nam to površine koje imamo budu dopuštale.

• Mogu li se očekivati kupovine novih poljoprivrednih tvrtki, sada u recesiji, ali i ubuduće?
– Recesija se naravno jako osjeti i u poljoprivredi. Trenutno zbog toga nema ne samo kupnji i prodaja poljoprivrednih tvrtki nego i isto takve robe, odnosno kupuje se samo za trenutne potrebe, a ne za skladištenje kako je to bilo prije.

Evo nitko ne kupuje ni uljanu repicu ni pšenicu koje se nalaze u silosima. Vlada neko čudno zatišje. Meðutim, recesija će proći, ali nesigurna političko-ekonomska situacija je ta koja dovodi u pitanje profitabilnost ulaganja u poljoprivredu. I sada ali i ubuduće smatram da je ulaganje u poljoprivredu riskantno. Postoji tri načina kako da od milijardera postanete milijunaš. Najbrži i najsigurniji način je da odlazite u kasino, zatim da ulažete u poljoprivredu, a treći – i najljepši! – način je da novac trošite na žene.

• Koliki ste postotak od ukupnog svoga bogatstva uložili u poljoprivredu?

– Od deset do dvadeset posto. To još nije onaj postotak zbog kojeg bih mogao postati milijunaš.

• Nije li ipak ulaganje u proizvodnju hrane najsigurnije, s obzirom na to da se jesti mora, ali auto se ne mora voziti?
– To je sigurno tako. Gledajući dugoročno i perspektivno sigurno će u svijetu biti, ne možemo reći nestašica hrane, ali bit će velika potražnja za kvalitetnom hranom, odnosno tzv. zdravom hranom. Jednog dana takva će proizvodnja biti jako važna i tražena.

• Krećete li onda u ekološku proizvodnju?
– Ići ćemo na što manju upotrebu sredstava za zaštitu bilja i umjetnih gnojiva. Ovdje u kutjevačkom vinogorju moj sin i ja posadili smo ove godine na 8 hektara prvi vinograd u Hrvatskoj koji će se obraðivati na biološko-dinamičkim principima. Za dvije godine imat ćemo prvu biološko-dinamičku graševinu, syrah i cabarnet sauvignon. Što se tiče ratarstva za sada ne planirano ekološku proizvodnju jer nemamo dovoljno površina. Da bi se površina koja se obraðivala na konvencionalna način pretvorila u ekološku, treba najmanje sedam godina.

• U kojem pravcu će se u kombinatu razvijati stočarska proizvodnja?
– Trenutno smo vodeći proizvoðači tova junadi u Hrvatskoj. Tu ćemo proizvodnju nastaviti razvijati, a pokrenut ćemo i proizvodnju bioplina iz stajnjaka koji bismo potom pretvarali u električnu energiju. Dio stajnjaka koristit ćemo za gnojidbu naših poljoprivrednih površina.

• Imate velik broj kooperanata u različitim vrstama proizvodnje čija egzistencija na neki način ovisi o kombinatu. Hoće li se u tom dijelu što mijenjati?
– U kooperaciji ima dosta problema, koje trebaju riješiti. Još nismo načistu što ona nosi Kutjevu, d. d. Kooperanti tu najviše profitiraju, i to nas košta. S obzirom na to da mi nismo socijalna ustanova, morat ćemo te odnose urediti na nekim novim principima koji bi i za nas i za kooperante bili zadovoljavajući.

• Da ste ministar poljoprivrede, što biste napravili da poljoprivreda u Hrvatskoj postane uspješna grana gospodarstva i da nemamo svako malo vremena prosvjede seljaka?
– U Hrvatskoj ima jako puno neobraðenih površina i zbog toga bi prvo trebalo maksimalno povećati površine koje se obraðuju. Zatim bi trebalo okrupniti takve površine jer bez toga nema ekonomski isplative poljoprivrede. Osim toga samo dovoljno velike površine isplativo je obraðivati najsuvremenijim tehnologijama. Povećao bih poticaj proizvoðačima koji imaju velike površine i koji su se specijalizirali u pojedinim proizvodnjama. Država bi zapušteno zemljište trebala što prije prodati ili dati u koncesiju bez velikih administrativnih procedura kako bi se na njima što prije počelo proizvoditi.

Vecernji.hr