Mavrović: Branio sam proračun, a od HDZ-ove Vlade dobio sam palicom po glavi

Željko Mavrović je prije tri mjeseca postao predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza, udruge pod snažnim utjecajem Hrvatske seljačke stranke. Savez je stranka u prošlosti koristila kao polugu za ostvarivanje svojih ciljeva, prijeteći prosvjedima, blokirajući ceste, tražeći ustupke od vlasti koje stranka sama nije imala hrabrosti zatražiti. No, seljaci su se, pa i dio članova Saveza, odmetnuli.

Dovezli su se traktorima u Zagreb, zaustavili se pred Ministarstvom poljoprivrede i zaprijetili da neće otići dok se ne povećaju otkupne cijene mlijeka i pšenice te isplate zaostali poticaji. Mavrović se od samog početka protivio demonstraciji seljačke sile, čak je neizravno i optužio seljake da su nesposobni i lijeni. Kao pravi politički amater, okrenuo je dio vlastitog članstva protiv sebe i predao ga u ruke HDZ-u koji je obećao gotovo sve što je zatraženo.
• Pijete li vi uopće mlijeko?
– Vrlo rijetko! Mlijeko i mliječne proizvode sam uglavnom izbacio iz prehrane, jednostavno mi ne pašu. Tu i tamo pojedem neki kvalitetni sir, i to uglavnom svježi. Ima jedan dobar recept sa svježim sirom i lanenim uljem. To je odlična stvar za imunitet. Dobro se izmiješa 100 grama svježeg sira i žlica lanenog ulja. To bi trebalo svaki dan jesti jer daje dobru dozu imuniteta. Mjesecima sam to redovito jeo, a sada jedem samo povremeno.



• Prošli tjedan prosvjedovali su mljekari, a vi ste se od samog početka odredili protiv njihove akcije. Zašto?
Kroz cijelu ovu priču sam se konfrontirao doslovce s vrhom države, s Vladom. Hrvatski seljački savez kao velika udruga poljoprivrednika ima prilike komunicirati s tajnicima i ministrom poljoprivrede i dobiti informaciju koja je aktualna i potrebna, važna.

U stalnom kontaktu s ministrom Božom Pankretićem upoznao sam situaciju u Ministarstvu poljoprivrede. Znam da su prikupili ogromnu količinu novca, čime neki drugi resori nisu baš zadovoljni. U ovako kriznoj godini isplatili su 85 posto poticaja, daju kapitalna ulaganja od 50 posto, isplaćuju ih na vrijeme koliko je to moguće. Znam da nema novca u nekakvoj buksi ili torbi. Sjedio sam s Božom koji mi je rekao: “Gle, možeš samo iz mog srca uzet. Nema novca!”.

Nalazili smo rješenja, a u tom se trenutku poljoprivrednici dižu preko nekih drugih udruga, dolaze traktorima u Zagreb, nalaze s dvoje potpredsjednika Vlade koji kažu: “Mi imamo novca!”. I dijele. U tom sam trenu bio iznenaðen, zgrožen, ne zato što je novac naðen, dapače, taj novac je sjajan jer je svaka kuna u poljoprivredi jako važna. Zgrožen sa zbog načina i ležernosti kojom su to napravili. Izložio sam se braneći Ministarstvo poljoprivrede i preko njih Vladu, da ostanemo u granicama rebalansa proračuna i onog što imaju. I onda sam dobio palicom po glavi i rekli su mi: “Marš! Što ti znaš o novcu, pa imamo mi novca!”.



• Zašto ste to radili? Zašto ste branili Ministarstvo i Vladu?
– Moj način rješavanja nije sukob i rat, zato i nisam bio za prosvjede. Prosvjedi i sukobi su zadnje rješenje, a meni se ne čini da je baš do toga došlo. Htio sam napraviti najbolje moguće. Ne znam koliko novca imaju, nisam se bavio Vladom i proračunima. Nisam ekspert za proračune, pa slušam one koji znaju. Pa ministar poljoprivrede bi morao znati koliko ima novca u njegovu resoru. Vjerujem tom čovjeku koji predstavlja Vladu i nisam mogao ni pomisliti da ima netko iznad njega. Sada više ne vjerujem, ni ministru, ni Vladi, nikomu više ne vjerujem.

• Je li bio vaš posao, kao predsjednika Seljačkog saveza, da branite poziciju Vlade i Ministarstva ili seljaka?
Kada bih i u jednom trenutku znao da mi Božidar Pankretić mulja i laže, naša bi komunikacija završila jednom za svagda. Mene se ne može prevariti više no jednom. Lojalan sam i na raspolaganju za komunikaciju i zajednička rješenja. Angažiran sam i imam uvid u situaciju.

Najgore što se može dogoditi državi jest da pukne i ova Vlada i ovaj proračun i da odemo u nekakav državni bankrot. Tada bismo naje..., a situacija je takva i u našem okruženju da smo na rubu. Izvesti nekoliko tisuća ljudi i traktora na cestu nije teško. Kako te ljude kontrolirati? Kako ne dopustiti da se to rasplamsa u neko ratno stanje? To ne može više nitko. Zašto se dogodila cijela ta situacija, što je Vlada željela poručiti Ministarstvu poljoprivrede? Ja to ne mogu ni naslutiti. Mozgam cijelo vrijeme o tome, tražim racionalno objašnjenje, ali ga nemam.

činjenica je da je jučer s predstavnicima udruga bio najjači tim Vlade, Šuker, čobanković, Kosorica, Polančec i, naravno, Pankretić. Prvo što je Polančec rekao bilo je: “Da sam imao sve informacije kada sam razgovarao s vama, razgovor ne bi završio tako brzo i sigurno vam ne bi bilo ponuðeno ono što sam vam ponudio. No, bez obzira na sve, stojim iza svojih riječi, odradit ćemo dio poticaja koje niste dobili, garancije cijene mlijeka, a od drugim stvarima ćemo razgovarati”. Nismo puno razgovarali o cijeni pšenice. Sve su udruge iznijele cijenu pšenice od 1,25 kuna kao željenu. Polančec je rekao da prije svega mora razgovarati s Agrokorom, Žitom i Vinoprom koji bi trebali kupiti tu pšenicu. Ti ljudi su mu samo nekoliko sati prije rekli da nemaju novca za to.



• Je li sustav poticaja i garantiranih cijena u poljoprivredi pogrešan?
Cijene, nažalost, ne može više nitko dati. To je naslijeðe starih vremena, čuvanje čovjeka na selu, traženje rješenja socijalnog karaktera. S druge strane poticaji su u Europi uobičajeni. Naši poticaji su sada negdje na razini Europe i ne bi trebalo biti prevelikih stresova kada uðemo u EU.

• Svake se godine, manje-više, ponavlja problem s proizvoðačima pšenice, kukuruza, svinjetine. Zašto proizvode nešto što ne mogu prodati?
– Zato što ne znaju ništa drugo. Nitko ih nije naučio. Upravo to želim napraviti kroz Hrvatski seljački savez, naučiti ih kako pšenicu pretvoriti u finalni proizvod, kako je zamijeniti drugom, uspješnijom kulturom. Naš poljoprivrednik će se morati znati nositi s novim izazovima, mijenjati cijelu strategiju ako je potrebno. Danas poljoprivrednici nisu za to spremni.