Optimizam ne naputa Virovitičane
Hrvatska industrija šećera nalazi se pred velikim teškoćama jer se u Europskoj uniji provodi reforma trišta šećera, ali s obzirom na prošlogodišnje rezultate poslovanja, stalni rast proizvodnje i velika ulaganja u modernizaciju kapaciteta, u virovitičkoj šećerani Viro s mnogo optimizma gledaju u budućnost. Prosječan urod šećera 2002. godine, kada je tvrtka bila u stečaju, bio je 4,2, a prošle godine devet tona po hektaru, što je iznad europskog prosjeka.
- Kada smo prije sedam godina preuzeli tvornicu, cijela nas je Europa praktički otpisala jer s tako malom proizvodnjom ne bismo opstali. Zahvaljujući odlično organiziranoj kooperaciji, proizvodnja je u sedam godina porasla za 100 posto. Naši proizvoðači imaju sjeme, zaštitu, gnojivo i savjetodavnu slubu, u kojoj 10 inenjera agronomije pokušava prenijeti znanja i iskustva Europske unije na njih, kae predsjednik Uprave Vira eljko Zadro i dodaje kako je siguran da recesija neće bitno utjecati na poslovanje i rezultate virovitičke šećerane.
Ugovorena je proizvodnja na 22 do 23 tisuće hektara te se ovih dana očekuje i početak sjetve šećerne repe. - Na alost, što smo blii Europskoj uniji, to više razgovaramo o optimumu i izvoznim kvotama. Naša izvona kvota je 180.000 tona šećera od šećerne repe, tako da ne moemo ugovoriti više od 23 tisuće hektara. To smo ugovorili već davno vodeći računa da se radi o onima najboljima koji će s nama sutra i u Europsku uniju i koji su spremni boriti se u puno jačoj konkurenciji, objašnjava eljko Zadro.
Novi su vlasnici virovitičku šećeranu kupili za 120 milijuna kuna, a u njenu modernizaciju uloili tri ili četiri puta više. - Dokazali smo da nismo imali vlastite interese kada smo govorili da se hrvatska industrija šećera mora ujediniti da bi bila konkurenta. Napravili smo jednu od najmodernijih tvornica tekućeg šećera u Europi s kojom moemo bez problema opskrbljivati trište. No, u Hrvatsku se godišnje bez ikakve kontrole uvozi gotovo 90.000 tona raznih sladila, od kojih su mnoga i kancerogena, što bi trebalo onemogućiti. Sve su tvornice sokova u Hrvatskoj prešle na opskrbu tekućeg šećera, jedino još Coca-Cola i dalje koristi izoglukozu. Smatram da je nedopustivo da netko ovdje radi 30 do 40 godina, a da ništa ne kupuje hrvatsko, veli Zadro.
Ministar poljoprivrede Boidar Pankretić ne krije zadovoljstvo odličnim rezultatima. Dobroj poziciji hrvatske industrije šećera u Europi, podsjeća on, pogodovao je i sporazum o neograničenom izvozu šećera od šećerne repe, zaključen 2001. godine. Hrvatska je tada proizvodila 50.000 tona šećera, a danas 200.000 tona. - Lani je bilo velikih problema zbog slabog interesa za sjetvu šećerne repe, ali su proizvoðači šećerane Viro bili odlučni i postigli značajne rezultate. Ako elimo biti konkurentni i uspješno se nositi s našim okruenjem, ne smijemo zaostajati u prinosima i tehnologiji, stalno moramo biti uz bok najjačim proizvoðačima šećera u Europi. U našem okruenju, primjerice u Maðarskoj i Slovačkoj, opstala je samo po jedna šećerana, zatvorene su mnoge tvornice šećera, a sve tri šećerane u Hrvatskoj uspješno rade i uvjeren sam da će tako biti i u budućnosti. One moraju zajedno djelovati, a mi ćemo ih usmjeravati u tom smjeru, kae ministar Pankretić.
Glas Slavonije