
Sve su glasniji kritičari predloene energetske strategije koji smatraju da orijentacija na uvozni ugljen i skupu tehnologiju, pa i moguća opasnost koju donose nuklearke, nikako ne smije biti glavni dio hrvatske budućnosti.
Jedan od glavnih ciljeva energetske strategije vezan je uz izgradnju novih 3500 megavata koji bi do 2020. godine trebali osigurati dovoljno električne energije, što je čista megalomanija, tvrdi
Miljenko Šunić, prvi čovjek Hrvatske stručne udruge za plin. Cijeli scenarij lei na ugljenu i nuklearki, a pritom se ne vidi gdje se moe uštedjeti ili povećati učinkovitost.
Posebice je to vano kad je riječ o eventualnoj nuklearnoj elektrani za koju je tehnologija iznimno skupa. I na kraju, sve je uvozno. Ako smo pak naglasili da elimo biti energetski neovisni, trebali bismo sve karte baciti na vodeni potencijal, obnovljive izvore i plin. Budemo li se okrenuli tome, već za 15 godina mogli bismo biti energetski neovisni, smatra Šunić.
S druge strane, stručnjaci iz Hrvatskog nuklearnog društva smatraju da bez jedne nuklearne elektrane Hrvatska ne moe imati sigurnu energetsku budućnost. Danas se na temeljima nove tehnologije grade sjajne nuklearke koje su posve sigurne i bez ikakva zagaðenja proizvode struju, a mogu se i modularno nadograðivati. Najbolje rješenje sigurno bi bilo sudjelovanje u novom bloku NE Krško koji će graditi Slovenija jer će sva druga rješenja, na alost, prouzročiti probleme u vezi s lokacijama, odlaganjem istrošenog goriva itd.
Strategija je temeljena na 30 posto rezerve, što je previše, smatra Ljubo Majdandić iz stručne Udruge za solarnu energiju, jer europske zemlje imaju predviðenu rezervu od desetak posto.
Fotonaponi su još skupi, no uz poticaje i oni bi se isplatili, a Hrvatska je idealna za uporabu sunca kojim se moe zamijeniti čak i tisuću megavata iz nuklearke. Tu su i vjetroelektrane koje su “hit” i vjerojatno jedino rješenje bez problema.
Večernji.hr