Boškarini u dvorištu poljoprivrednog domaćinstva Gašpartini postali privlačna turistička atrakcija

{multithumb thumb_width=200 popup_type=none} U prostranom dvorištu Marija Gašpatrinija u selu Fabci, nedaleko od Poreča u Istri, doista fascinirajuća slika. Pedesestak turista pomno i s velikom iznenaðenosti promatra stado od 16 istarskih goveda što bezbrižno i slobodno pasu travu. Naravno, najveća pozornost okrenuta je dvama volovima teškim tisuću i tisuću sto kilograma. Premda sa svojim velikim rogovljem djeluju pomalo i zastrašujuće, njihov gazda sve uvjerava kako su oni zapravo dobre životinje, kreću se sporo i vole ljude.

Uz naučeni lagani hod i pomno slušanje kratkih naredbi svoga gospodara, vole se i slikati s turistima, stojeći pritom potpuno mirno tako da im na kraju prilaze i oni najbojažljiviji. Marijeva supruga turiste nudi pravom domaćom rakijom i fritulama. Sve se zapravo odvija u okviru turističkog programa posjeta tome seoskom obiteljskom domaćinstvu, uz cijenu od pet eura po osobi. Turističkih grupa sve je više. Ugodan turistički doživljaj za goste, dobar posao za domaćina. Istra tako ima još jedanu turističku atrakciju, pa kada turisti zbog vremenskih uvjeta ne mogu biti na plažama, eto još jednog dobrog sadržaja da se odagna možebitna dosada u letargiji hotelske sobe.

Spašeno istarsko govedo

Prije desetak godina istarsko govedo, od milja nazvano boškarin, smatralo se nestalom vrstom, no požrtvovanim radom pojedinih Istrana i šire društvene zajednice ta vrsta goveda spašena je od izumiranja. Šezdesetih je godina Istra imala više od 60.000 primjeraka ovog goveda, da bi se 1991. godine jedva pronašlo samo šest genetski čistih primjeraka: tri krave i tri bika. Budući da su strojevi zauzeli radno mjesto goveda u poljoprivredi, ljudi su ga prestali uzgajati te je gotovo potpuno izumro. Takoðer, u Istri se pokušalo progurati mliječne pasmine krava, kao produktivnije, što je uz nebrigu stručnih institucija pridonijelo drastičnom smanjenju tih primjeraka goveda. Tako su neke znanstvene ustanove koje se bave ugroženim vrstama stavile istarsko govedo na njihov popis, što je utjecalo na to da se u Istri pokrene istraživanje o postojanosti te pasmine goveda. Prije deset godina osnovan je Savez uzgajivača istarskog goveda sa sjedištem u Višnjanu kojemu je zadaća očuvanje i obnova te vrste goveda. Program očuvanja istarskog goveda od izumiranja potpomogla je i HGK - Županijska komora Pula, institut u Zagrebu i Ljubljani, a FAO je registrirao tu izumiruću pasminu i stavio je visoko na svoju ljestvicu ugroženih vrsta. Srećom, govedo je spašeno od izumiranja te je postalo dokazom vrijednosti čuvanja hrvatskog narodnog blaga.

Autohtono istarsko govedo

Krupno govedo, bijele dlake, impozantnih rogova došlo je u svoju današnju postojbinu, Istru, iz stepskih krajeva južne Rusije. U Istru je stiglo s rimskim vojskama, što su se vraćale iz tih krajeva s ratnih pohoda. Kako je kraj, odnosno okolina, u kojoj životinja živi vrlo značajan faktor za oblikovanje osobina koje neku grupu životinja čini pasminom, opravdano je ova goveda nazivati istarskom pasminom goveda, i ono je danas, bez sumnje, autohotono istarsko govodo.

Stepska su goveda živahna, brzog hoda i dugih nogu, a istarsko je govedo mirnog temperamenta i sporog, ali sigurnog koraka. Ta promjena vrlo značajne osobine odvijala se tijekom dvije tisuće godina, koliko je to govedo prisutno na istarskom tlu. Proces spontane selekcije, kojeg je posljedica takva promjena, vodili su istarski uzgajivači koji su od svojih volova i krava tražili u prvom redu pomoć u radu, a zatim telad i u manjoj mjeri mlijeko. Kako su te životinje imale veliku vučnu snagu, a bile su poslušne u radu i zadovoljavajuće plodne, održale su se na istarskom poluotoku.

Boškarin - od milja

A odakle potječe naziv boškarin? Gašpatrini nudi jedno od objašnjenja: narodni naziv boškarin nastao je jer se nekada većina volova nazivala tim imenom, dakle od milja. Potom su dobivali i svoja "vlastita imena" - Galijardo, Kaparin..., baš kao jednakopravni članovi porodice. Uostalom, ova prekrasna životinja to i zaslužuje! Istarska pasmina goveda potpuno se prilagodila kraškom terenu i ovdašnjoj klimi, a s obzirom na njegovu izdržljivost pri radu, istarski ga je seljak rado koristio pri obradi zemlje i prijevozu tereta. Ovo vrlo krupno govedo jakog kostura i skromnih zahtjeva služilo je gospodaru i dvadesetak godina. Bik teži i do tonu, rijetko više, dok krave teže prosječno 550-650 kilograma. Volovi su prosječno težili 900-1.100 kilograma, no danas se rijetko kastriraju zbog spašavanja vrste. Mliječnost mu iznosi oko 800-1.200 litara s velikom količinom mliječne masti u mlijeku. Mlijeko se uglavnom koristi za othranu teladi, no nakon telenja neke krave mogu dati i 6-8 litara mlijeka dnevno.

Boškarini spašeni

U Istri je tako uz svestranu pomoć države, koja daje 4.000 kuna poticaja po grlu boškarina godišnje, sada ta pasmina spašena. Danas je u Istri, kaže nam Gašpartini, oko 500 istarskih goveda, a cilj je da se njihov broj poveća na pet do sedam tisuća - i tada će se moći reći da je istarsko govedo sigurno spašeno od izumiranja. Naime, nestankom istarskog goveda izgubila bi se jedna od značajnijih osobitosti Istre, nestao bi jedan od prepoznatljivijih istarskih simbola. Nestale bi volovske zaprege, što mnoge podsjećaju na Istru i boravak u njezinoj pitomosti. Pašnjaci i šumski proplanci zarasli bi u korove i makiju. Osim goveda, Istra bi izgubila i mnoge slikovite pejsaže kojima istarsko govedo neotuðivo pripada. Kako su mnogi krajevi Europe uspješno zaštitili svoje originalne pasmine goveda i drugih domaćih životinja, sada više nema nikakvih sumnji da će to učiniti i Istra.

www.glas-slavonije.hr