Hrvatska ove godine prvi put nema podatke o količinama sjemena koje se nalaze na njezinu tritu
Prvi put u deset
godina od svog postojanja Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo iz
Osijeka, ustanova koju je osnovala Vlada Republike Hrvatske, a koja je
zaduena za poslove iz područja sjemenarstva, rasadničarstva i
priznavanja sorti, uoči predstojeće proljetne sjetve nema podatke o
ukupnim količinama sjemena koje se nalaze na hrvatskom trištu. Razlog
tomu je, izjavio je Ivan Ðurkić, ravnatelj Zavoda za sjemenarstvo i
rasadničarstvo, taj što je 1. siječnja ove godine na snagu stupio Zakon
o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja
koji je donesen još 2005. godine, a prema kojemu sjeme uvezeno iz
zemalja Europske unije nije nuno predeklarirati, te prema tome ne
postoji ni evidencija o količinama i kvaliteti uvezenog sjemena. Ðurkić
ističe kako je prije nekoliko dana taj sporni članak u Zakonu
prepravljen, te će od sada uvoznici sjemena biti obvezni o uvezenim
količinama sjemena izvijestiti Zavod koji će uzeti uzorke i imati
evidenciju ne samo o količinama nego i o kvaliteti i sortama.
Ðurkić je dodao kako
je prethodni članak bio pogreška, jer su za posljednja tri mjeseca
podaci o uvezenim količinama sjemena i sortama iz tih zemalja
“izgubljeni”. Za sada je poznato samo da se na hrvatskom trištu
trenutačno nalazi 35.000 sjetvenih jednica sjemena šećerne repe, koje
Hrvatska više uopće ne proizvodi već je isključivi uvoznik. Ti su
podaci naime “izvučeni” iz izjava triju hrvatskih šećerana da je
osigurano dovoljno sjemena, meðutim, Zavod nema evidenciju da je uvezen
ni jedan kilogram tog sjemena, kao ni o kojim je sortama riječ.
Pojašnjenja radi, riječ je o količinama kojima se moe zasijati oko
30.000 ha, što je i više nego se planira ovog proljeća zasijati šećerne
repe. Na sve to odmah su reagirali predstavnici seljačkih udruga,
primjerice tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, Stanko
Zdravčević, koji ističe kako nije u redu da u Hrvatsku sjeme ulazi bez
kontrole, jer, dodaje, tko zna što je sve s nekih starih zaliha ušlo,
te kako je moguće i da je u zemlju u protekla tri mjeseca ušlo i GM
sjeme.
Predsjednik “Hrvatskog sjemena” koje okuplja tridesetak oplemenjivača, proizvoðača i doraðivača sjemena, Drago čorić, odbacuje sva razmišljanja o tome da je u Hrvatsku u proteklom razdoblju ušlo GM sjeme zbog velikih novčanih kazni za sjetvu takvog sjemena, meðutim smatra da je moglo u zemlju ući sjeme sumnjive kvalitete i zdravstvene ispravnosti.
- Mi smo si sami krivi za takvu situaciju u području sjemenarstva, jer smo donijeli takav zakon. U posljednjih deset godina Zakon o sjemenu i sadnom materijalu čak je četiri puta doivio izmjene, pa očito da čim netko da neku primjedbu, mi mijenjamo zakone, kae čorić, te navodi primjer članka u Zakonu koji se odnosi na sjetvu tzv. farmerskog sjemena, prema kojem moemo od takvog sjemena sijati pšenicu, a ne trave. Moda su to, dodaje čorić, predlagali Poljaci, koji imaju jako mnogo travnatih površina.
Iščitavajući Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, koji je, kako je već rečeno, donesen 2005. godine, zanimljivo je što je raðen kao da je Hrvatska 1. siječnja ove godine postala članicom Europske unije. U Zakonu se, naime koristi, riječ “zajednica”, a ne “unija”. Meðutim, čorić, osim što upozorava na niz nelogičnosti u Zakonu i Pravilnicima, napominje i kako je u njemu puno “ako”, što se odnosi posebice na članke 94. i 95. - Smatram da u zakonima ne bi trebala uopće biti riječ “ako”, već samo “treba” ili “mora”, kae čorić. Kad je riječ o GMO-u, zanimljivo je što u Zakonu, u članku 24. stoji; ”U slučaju sjemena genetski modificirane sorte na certifikatima ... mora se jasno i uočljivo navesti da je sjeme sorte genetski modificirano isticanjem riječi 'genetski modificirani organizam'“, a istodobno drugi članak kae: “Novčanom kaznom od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba; 1. ako uzgaja genetski modificiranu sortu ..., 2. ako stavi na trište sjeme ili reprodukcijski materijal genetski modificirane sorte, unatoč zabrani ministra ..., 3. ako za naručitelja iz trećih zemalja proizvodi sjeme genetski modificiranih sorti.”
Zanimljiv je i članak 11., koji govori o tome da će “ministar zabraniti korištenje genetski modificirane sorte na cijelom ili dijelu područja Republike Hrvatske ili odrediti odgovarajuće uvjete za proizvodnju, u slučaju kada se utvrdi da bi uzgoj odreðene genetski modificirane sorte mogao biti sa zdravstvenog stajališta štetan za druge sorte iste vrste ili druge vrste biljaka ili ako postoji opravdana sumnja da odreðena sorta predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš”, a istodobno u Hrvatskoj još uvijek nema tko detektiratri GMO jer, kako neslubeno doznajemo, laboratorij za GMO još nije u funkciji.
Broj proizvoðača sjemena u Hrvatskoj rapidno opada
U Hrvatskoj broj proizvoðača sjemena posljednjih godina rapidno opada, rekao je Ðurkić, te dodao kako je jedan od razloga taj što proizvoðači kojima se sjemenski usjev primjerice zbog “više sile”, odnosno utjecaja klimatskih promjena ne prizna, gube pravo na poticaje za sjemenski usjev, ali nemaju pravo ni na poticaje kao da su uzgojili merkantilni, a imali su značanje troškove proizvodnje.
U Hrvatskoj se, kako ističe Drago čorić, proizvodi ukupno 18 vrsta sjemena, a, usporedbe radi, u Austriji čak 40 vrsta. U Hrvatskoj se najviše proizvodi sjemena kukuruza, 8.000 tona, ukupne vrijednosti 250 milijuna kuna, potom sjemena pšenice, 45.000 tona, ukupne vrijednosti 100 milijuna kuna, zatim ječma u vrijednosti 25 milijuna kuna, sjemena soje oko 6.000 t, vrijednosti 25 milijuna kuna, sjemena uljane repice oko 100 tona, vrijednosti 4,5 milijuna kuna, lucerne 140 tona, vrijednosti 3 milijuna kuna, 500 tona sjemena tritikalea, vrijednosti milijun kuna, krumpira 2.000 t, vrijednosti 10 milijuna kuna. Istodbno Hrvatska godišnje uveze 8.000 t sjemena krumpira, oko 40.000 sjetvenih jedinica sjemena šećerne repe (1,2 sjetvene jedinice dovoljne za zasijati 1 ha) sjemena suncokreta 200 t te gotovo sve sjeme povrća.
Dr. ŠIMIć: Moguće da je u Hrvatsku ušlo i GM sjeme
Dr. sc. Domagoj Šimić, znanstveni suradnik na Odjelu za oplemenjivanje i genetiku na osječkom Poljoprivrednom institutu, inače vrsni poznavatelj problematike oko GMO-a, ne samo u Europi nego i u svijetu, ne isključuje mogućnost da je u protekla tri mjeseca u Hrvatsku ušlo i GM sjeme, ali tek igrom slučaja.
- GMO u Hrvatsku nema smisla uvoziti “ispod ita”, jer to za velike kompanije nema trišnog učinka. Riječ je o preskupom proizvodu, da bi se u neku zemlju uvozio, a da se za njega ne zna. Inače, velike kompanije za GMO imaju posebnu taktiku, paljivo prate situaciju i čekaju pravi trenutak. Hrvatska, kao uostalom ni cijela Europa, još nema jasan stav oko GMO-a. EU zbog javnosti za sada usporava prodor GMO-a različitim legislativama, ali generalnu strategiju oko GMO-a još nema. U EU, primjerice, nešto GM sjemena dolazi, ali na kapaljku, ima ga nešto malo u Španjolskoj, ali se točno zna gdje je, kae dr. Šimić.
Predsjednik “Hrvatskog sjemena” koje okuplja tridesetak oplemenjivača, proizvoðača i doraðivača sjemena, Drago čorić, odbacuje sva razmišljanja o tome da je u Hrvatsku u proteklom razdoblju ušlo GM sjeme zbog velikih novčanih kazni za sjetvu takvog sjemena, meðutim smatra da je moglo u zemlju ući sjeme sumnjive kvalitete i zdravstvene ispravnosti.
- Mi smo si sami krivi za takvu situaciju u području sjemenarstva, jer smo donijeli takav zakon. U posljednjih deset godina Zakon o sjemenu i sadnom materijalu čak je četiri puta doivio izmjene, pa očito da čim netko da neku primjedbu, mi mijenjamo zakone, kae čorić, te navodi primjer članka u Zakonu koji se odnosi na sjetvu tzv. farmerskog sjemena, prema kojem moemo od takvog sjemena sijati pšenicu, a ne trave. Moda su to, dodaje čorić, predlagali Poljaci, koji imaju jako mnogo travnatih površina.
Iščitavajući Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, koji je, kako je već rečeno, donesen 2005. godine, zanimljivo je što je raðen kao da je Hrvatska 1. siječnja ove godine postala članicom Europske unije. U Zakonu se, naime koristi, riječ “zajednica”, a ne “unija”. Meðutim, čorić, osim što upozorava na niz nelogičnosti u Zakonu i Pravilnicima, napominje i kako je u njemu puno “ako”, što se odnosi posebice na članke 94. i 95. - Smatram da u zakonima ne bi trebala uopće biti riječ “ako”, već samo “treba” ili “mora”, kae čorić. Kad je riječ o GMO-u, zanimljivo je što u Zakonu, u članku 24. stoji; ”U slučaju sjemena genetski modificirane sorte na certifikatima ... mora se jasno i uočljivo navesti da je sjeme sorte genetski modificirano isticanjem riječi 'genetski modificirani organizam'“, a istodobno drugi članak kae: “Novčanom kaznom od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba; 1. ako uzgaja genetski modificiranu sortu ..., 2. ako stavi na trište sjeme ili reprodukcijski materijal genetski modificirane sorte, unatoč zabrani ministra ..., 3. ako za naručitelja iz trećih zemalja proizvodi sjeme genetski modificiranih sorti.”
Zanimljiv je i članak 11., koji govori o tome da će “ministar zabraniti korištenje genetski modificirane sorte na cijelom ili dijelu područja Republike Hrvatske ili odrediti odgovarajuće uvjete za proizvodnju, u slučaju kada se utvrdi da bi uzgoj odreðene genetski modificirane sorte mogao biti sa zdravstvenog stajališta štetan za druge sorte iste vrste ili druge vrste biljaka ili ako postoji opravdana sumnja da odreðena sorta predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš”, a istodobno u Hrvatskoj još uvijek nema tko detektiratri GMO jer, kako neslubeno doznajemo, laboratorij za GMO još nije u funkciji.
Broj proizvoðača sjemena u Hrvatskoj rapidno opada
U Hrvatskoj broj proizvoðača sjemena posljednjih godina rapidno opada, rekao je Ðurkić, te dodao kako je jedan od razloga taj što proizvoðači kojima se sjemenski usjev primjerice zbog “više sile”, odnosno utjecaja klimatskih promjena ne prizna, gube pravo na poticaje za sjemenski usjev, ali nemaju pravo ni na poticaje kao da su uzgojili merkantilni, a imali su značanje troškove proizvodnje.
U Hrvatskoj se, kako ističe Drago čorić, proizvodi ukupno 18 vrsta sjemena, a, usporedbe radi, u Austriji čak 40 vrsta. U Hrvatskoj se najviše proizvodi sjemena kukuruza, 8.000 tona, ukupne vrijednosti 250 milijuna kuna, potom sjemena pšenice, 45.000 tona, ukupne vrijednosti 100 milijuna kuna, zatim ječma u vrijednosti 25 milijuna kuna, sjemena soje oko 6.000 t, vrijednosti 25 milijuna kuna, sjemena uljane repice oko 100 tona, vrijednosti 4,5 milijuna kuna, lucerne 140 tona, vrijednosti 3 milijuna kuna, 500 tona sjemena tritikalea, vrijednosti milijun kuna, krumpira 2.000 t, vrijednosti 10 milijuna kuna. Istodbno Hrvatska godišnje uveze 8.000 t sjemena krumpira, oko 40.000 sjetvenih jedinica sjemena šećerne repe (1,2 sjetvene jedinice dovoljne za zasijati 1 ha) sjemena suncokreta 200 t te gotovo sve sjeme povrća.
Dr. ŠIMIć: Moguće da je u Hrvatsku ušlo i GM sjeme
Dr. sc. Domagoj Šimić, znanstveni suradnik na Odjelu za oplemenjivanje i genetiku na osječkom Poljoprivrednom institutu, inače vrsni poznavatelj problematike oko GMO-a, ne samo u Europi nego i u svijetu, ne isključuje mogućnost da je u protekla tri mjeseca u Hrvatsku ušlo i GM sjeme, ali tek igrom slučaja.
- GMO u Hrvatsku nema smisla uvoziti “ispod ita”, jer to za velike kompanije nema trišnog učinka. Riječ je o preskupom proizvodu, da bi se u neku zemlju uvozio, a da se za njega ne zna. Inače, velike kompanije za GMO imaju posebnu taktiku, paljivo prate situaciju i čekaju pravi trenutak. Hrvatska, kao uostalom ni cijela Europa, još nema jasan stav oko GMO-a. EU zbog javnosti za sada usporava prodor GMO-a različitim legislativama, ali generalnu strategiju oko GMO-a još nema. U EU, primjerice, nešto GM sjemena dolazi, ali na kapaljku, ima ga nešto malo u Španjolskoj, ali se točno zna gdje je, kae dr. Šimić.
www.glas-slavonije.hr